Ekologija

Svi načelno podržavamo brigu za okoliš, na riječima smo 'eco-friendly', a kad podvučemo crtu i zbrojimo što redovito činimo, popis nekako ispada malen. No 'green lifestyle' je 'in' i u razvijenom svijetu pomalo prelazi u domenu bontona.
Činjenica jest da su glavni zagađivači korporacije i bogate države, briga za okoliš je često skupa po hrvatskim mjerilima i packe što ne čine dovoljno trebaju najprije dobiti institucije, ali i svatko od nas bi, počevši od prostora u kojem najviše boravi, mogao puno učiniti.

Kućni otpad može se značajno reducirati kupnjom većih pakiranja, nepakiranih proizvoda, nošenjem torbi i vrećica u trgovine i kupnjom robe u povratnoj ambalaži
Kako sve mora imati svoje ime, tako je i green lifestyle pokret u koji se na Zapadu kunu i ozbiljni znanstvenici i pomodne fufice, koje će to prestati zanimati čim pronađu novu igračku.

Green lifestyle znači kompletan stil života prilagoditi dobrobiti planeta.

Naravno, nitko se na to ne bi osvrtao kad bi to značilo vratiti se u pećinu, pa zato govorimo o malim potezima koji daju učinak samo ako ih se pridržava velik broj ljudi.

Pravi green lifestyle teško da je primjenjiv u hrvatskim uvjetima, a ne vjerujemo ni da bi velik postotak ljudi bio za to spreman, jer uključuje ozbiljne investicije i promjene navika.

Upravo zbog specifičnosti hrvatskih uvjeta koncentrirat ćemo se na osnovno, što može učiniti svatko i što ne predstavlja trošak, nego najčešće uštedu.

1. Pridržavajte se principa 'TRI R' (prema engleskom Reduce, Reuse i Recycle): reducirajte, 're-koristite' (ponovno koristite) i reciklirajte


Klince učite o recikliranju i nagradite ih kad se sami toga sjete.

U Zagrebu je jednostavno provesti ove principe, ali u manjim mjestima, naseljenim uglavnom privatnim kućama, gdje se otpad odlaže u pojedinačne kante ili vrećice, posebnih kontejnera za reciklažni otpad gotovo da i nema.

No i prezaposlene građane, koji teško stižu obaviti i najnužnije poslove i koje muče vlastiti problemi, teško je u takvim uvjetima nagovarati da se pridržavaju 'tri R', pa onim agilnijima preostaje pritisak na gradske vlasti.

Muče li i vas slične poteškoće ne zaboravite kako su papir, staklo, PET ambalaža i baterije nekvarljivi otpad koji u podrumu ili kutku dvorišta može čekati dulje vrijeme, da ga odvezete usput, kad drugim poslom budete prolazili pored reciklažnog dvorišta ili kontejnera.

Kućni otpad može se i značajno reducirati, ponajviše kupnjom većih (i jeftinijih) pakiranja, nepakiranih proizvoda ('u rinfuzi'), redovitim nošenjem vrećica umjesto uzimanja nove vrećice na blagajni kod svake kupnje i kupnjom robe u povratnoj ambalaži (PET ambalaža gotovo je istisnula staklenu, pa njena količina više nije marginalan, nego ozbiljan ekološki problem kojem najviše doprinosi prosječni građanin).


Jedan od nerješivih problema današnjice:

Umjesto da bacate stvari koje vam ne trebaju, sjetite se tradicionalne istočnjačke filozofije da je drugima dobro ono što vama više ne treba: odvojite staru odjeću, obuću, namještaj, ali i sve što niste koristili, primjerice, tri godine. Osim u dobrotvorne svrhe, predmete za dom u dobrom stanju možete dati prijateljima kod kojih će se uklopiti 'kao novi'.

Ne kupujte nepotrebne stvari – prije svake kupnje razmislite hoćete li kupljeno zaista koristiti ili će to biti igračka koju ćete nakon dva-tri korištenja složiti na poveću hrpu zaboravljenih stvari.

2. Brinite o Zemlji onime što nosite: dajte prednost prirodnim materijalima u odnosu na sintetičke (zdraviji su, a cijenu ionako odavno ne čini sastav, već kupujete li nepoznatu marku ili onu s potpisom). Velike akcije usmjerene su na izbjegavanje prirodnog krzna, ali i umjetno je proizvedeno tehnologijom izrazito štetnom za okoliš, pa umjesto njega treba kupovati vunu i pamuk.

Izbjegavajte kemijsko čišćenje, odjeću prirodno sušite i glačajte kad je nužno (ušteda vremena mnogima je privlačnija od uštede novca). Niste li u financijskoj stisci da morate kupovati najjeftinije, birajte ekološka sredstva za čišćenje i ekološku kozmetiku.

I odjeća se može reciklirati, i to često fenomenalnim i dosjetljivim kreacijama: imate li talenta, a posebno ako ste mladi, staru odjeću iskoristite za našivke, zakrpe i krojenje manjih komada odjeće (prsluk od stare suknje i sl.).

Sprejevi su gadni zagađivači - birajte one s oznakom 'neškodljiv za ozon'

3. Štedite vodu i energiju: o toj temi će biti više riječi.

4. Birajte materijale: teško je inzistirati na davanju prednosti drvenoj stolariji umjesto PVC-u, jer ljudi danas traže i materijale koje je jednostavno održavati, pa ako vas je teško uvjeriti na primjeru većih investicija, neka vaze, ukrasni i drugi upotrebni predmeti koje kupujete za dom i poklon, budu od prirodnih materijala (staklo, kamen, keramika, a ne plastika). Birajte ekološke boje zidova i stolarije.

5. Kupujte ekološki uzgojenu hranu (ako si to možete priuštiti, iako se i u nas polako približavaju cijene ekološkog uzgoja i onog s upotrebom kemikalija).

6. Ne kupujte previše: kupujete li jednom tjedno u supermarketu, pazite da vam se hrana ne kvari jer ste pretjerali s količinama.

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Izložba "Svijet otrova" u Tehničkom muzeju podsjeća na bolesti metropole

Sve je otrov i ništa otrovnosti lišeno nije, samo doza može otrov učiniti skrivenim rekao je Nenad Raos na jučerašnjem otvaranju izložbe Svijet otrova u Tehničkom muzeju. Autor izložbe, znanstvenik Nenad Raos, citirao je velikog kemičara šesnaestog stoljeća Paracelsusa s namjerom da upozori kako živimo u svijetu otrova.



Dok u svijetu godišnje stotine tisuća ljudi umiru od raznih bolesti koje su uzrokovane udisanjem onečišćena zraka, u Zagrebu se tri posto smrtnih slučajeva može pripisati utjecaju (ne)kvalitete zraka koji svakodnevno udišemo. Za smrt svakog drugog Zagrepčanina koji umre od bronhitisa kriv je nečisti zrak.

Danas je kvaliteta zraka u Zagrebu neusporedivo bolja nego što je bila šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Korištenjem bezolovnog benzina u posljednjih desetak godina značajno se smanjila količina olova u zraku tvrdi Krešimir Šega iz Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada. Sama činjenica da djeca izložena visokim koncentracijama olova imaju niži kvocijent inteligencije dovoljno govori o nužnosti smanjivanja razine olova u atmosferi.
Kakvoću zraka IMI svakodnevno mjeri na šest punktova u Zagrebu (Podsused, Črnomerec, Gračani, Vukovarska, Žitnjak i Novi Zagreb ).

Kvaliteta zraka koji udišu Zagrepčani zadovoljavajuća je, posebice ukoliko to usporedimo s drugim milijunskim gradovima ili pak Siskom, Rijekom i Kutinom kazao je Šega i dodao da je najveći izvor onečišćenja u Zagrebu promet. Izgaranjem goriva svakodnevno se u atmosferu oslobađaju ogromne količine sumporovih i dušikovih oksida. Najavio je i skorašnje izmjene zakona koje će propisati još niže maksimalno dozvoljene vrijednosti toksičnih plinova u zraku, što je u skladu s normama važećim u zemljama EU.

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Wilma je u vrlo kratkom vremenu postala najjači uragan ikad zabilježen na Atlantiku, a stanovnici Floride pripremaju se za oluju 5. kategorije koja bi trebala stići preko vikenda.

Uragan čije se središte trenutno nalazi između Kube i Meksika, ojačao je u srijedu ujutro i postao 'iznimno opasan uragan pete kategorije', maksimalne jačine prema Saffir-Simpsonovoj ljestvici.

Uragan Wilma, koji se kreće prema zapadnoj Kubi i meksičkom poluotoku Yucatan, dosegnuo je maksimalnu jačinu prema ljestvici Saffir-Simpson, objavljeno je iz američkog Centra za uragane (NHC) sa sjedištem u Miamiju.

Vjetrovi u središtu uragana dosežu brzinu od 281 km/sat, a atmosferski tlak iznosi 882 milibara, što je najniži tlak ikad izmjeren u nekom uraganu na Atlantiku.

Prognostičari ističu da je Wilma jača čak i od razarajućih uragana Katrina, koji je u kolovozu razorio New Orleans te Rite, koja je u rujnu pogodila Teksas i Louisianu.

Očekuje se, da Wilma neće još dugo zadržati maksimalnu snagu, jer bi je atmosferski vjetrovi na većim visinama nad meksičkim zaljevom mogli oslabiti prije udara na kopno.

No, unatoč tome, meteorolozi upozoravaju da bi imaju malo iskustva s postavljanjem precizne prognoze u slučaju takvih uragana te da bi Wilma mogla zadržati svoju rušilačku snagu pa su pojedini okruzi oko Florida Keysa već počeli s evakuacijom gostiju i stanovništva.

Moć prirode je jednostavno prekrasna!

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Svi se sjećamo tsunamija uoči Božića 2004 godine, i velikom čuđenju ljudi kako su životinje pobjegle na vrijeme, te kako se pronašlo samo nekoliko mrtvih životinja koje nisu mogle pobjeći jer su ili bile zavezane lancem ili zatvorene u kuću ili kavez.
Slonovi u Sri Lanki i Sumatri otišli su na više nivoe zemlje prije nego što je masovni val udario; isto su učinili i na Tajlandu, glasno se javljajući svojim surlama. Jedan je svjedok izjavio da je stado bizona išlo uz plažu i svi su se odjednom zaustavili podigli glavu prema moru podignutih ušiju; brzo su se okrenuli i pobjegli uz brdo. Za njima su i krenuli neki seljaci koji su primjetili njihovo ponašanje i na taj način spasili svoj život.
Još jedan svjedok je primjetio neobično ponašanje pasa koji su također trčali uz brdo, i primjetio je kako njegovi psi to jutro nisu htjeli ići u šetnju svakodnevnom rutom uz plažu. Mnoge ovce, bizoni, psi, većina životinja pobjegla je u brda na više nivoe zemlje.
Ali, kako su znali? Inače, zna se od prije kako životinje mogu osjetiti nadolazeći potres; pa su vjerojatno osjetili tremore koji su nastali podrhtavanjem tla ispod mora; no mnogi misle da to nije razlog, jer bi onda te tremore osjetili i seizmolozi, i ne bi bilo samo u području tog mjesta gdje je tsunami udario već uz čitavu obalu sjevernoistočne Azije.
Evo još primjera; u jednoj knjizi "The sense of being started at" sažeti su svi dokazi neobičnog ponašanja životinja prije potresa. Tako su tu sažeti i potresi iz 1995 u Kaliforniji, Japanu i u Italiji (Assisi,1997 godine). U tim slučajevima bilo je mnogo poziva i izvještaja o divljim i domaćim životinjama te njihovom ponašanju. Mnogi su se ponašali izrazito prestrašeno, tjeskobno ili bilo kako neobično, nekoliko sati, pa čak i nekoliko dana prije samog potresa. Npr. u Turskoj 1999.godine; psi su zavijali satima prije potresa i mnoge mačke i ptice su se ponašale krajnje neobično.

Kako bilo da bilo, nitko još zasigurno ne zna kako to životinje znaju da potres dolazi. Možda pokupe suptilan zvuk vibracija zemlje, možda reagiraju na subterenske plinove koji se ispuštaju prije potresa, ili reagiraju na mijenjanje samog Zemljinog električnog polja. Također, mogu unaprijed osjetiti što će se sljedeće desiti što je iza sadašnjeg znanstvenog razumijevanja.

Također, životinje ne mogu samo predvidjeti potrese već i ostale prirodne katastrofe, kao uragane, odrone snijega, i slično.

Mesna industrija nepopravljivo ugrožava naš planet.
Evo kako:

1. RESURSI


Neekonomično trošenje ograničenih resursa

Uzgoj stoke neekonomično troši ograničene resurse. U zemljama u razvoju milijuni ljudi je gladno i žedno, dok se u razvijenim zemljama žitarice i voda rasipno troše na životinje koje će biti ubijene za hranu.

Konkretni podaci (žitarice):

70% od ukupne proizvodnje žitarica i 90% soje koristi se za prehranu stoke (SAD sa 80%, a Švicarska sa 57% (1 200 000 tona) proizvedenih žitarica hrani stoku).

Na istom komadu zemljišta potrebnom za proizvodnju 1 kg mesa može se proizvesti npr. 200 kg krumpira ili 160 kg rajčica i to uzimajući u obzir isti vremenski period. Isto tako umjesto 50 kg govedine možemo dobiti 1000 kg trešanja ili 6000 kg mrkve ili 4000 kg jabuka itd.

Na istom dijelu tla koje je potrebno da se prehrani 1 "mesojed" može se prehraniti 20 vegetarijanaca!

Pretvorbom žitarica u meso između ostalog gubi se 90% bjelančevina, 99% ugljikohidrata te 100% vlakana, osim toga samo 35% težine goveda i 39% težine teladi uzima se za meso.

Kada bi Amerikanci smanjili konzumiranje mesa za 10% ostalo bi dovoljno žitarica (12000 tona) da se prehrani 60 milijuna ljudi, što je populacija Velike Britanije (1989.g.), odnosno 1 milijardu 1997. godine. Kada bi svi Amerikanci bili vegetarijanci sačuvalo bi se dovoljno žitarica za prehraniti 600 milijuna ljudi što je populacija Indije. Statistički podaci iz 1981.g. pokazuju da zemlje u razvoju (3. Svijeta) troše 75% od uvezenih žitarica kao hranu za stoku.


Konkretni podaci (voda):

100 litara vode potrebno je da bi se proizveo 1 kg pšenice, a za 1 kg mesa potrebno je 10000 litara vode. Količina vode potrebna za proizvodnju 10 kg odreska jednaka je količini vode koju jedna prosječna obitelj konzumira u cijeloj godini.

Konkretni podaci (energija):

Washington, Oregon i California troše 17 milijardi kilovat-sati struje za uzgoj stoke (sjetite se da se voda može koristiti za proizvodnju struje) što je dovoljno energije za osvijetljenje svake kuće u cijeloj državi, mjesec i pol dana. Za četveročlanu obitelj koja konzumira meso u godini dana potroši se goriva dostatno za 6 mjeseci vožnje automobilom.

50% od ukupne svjetske potrošnje vode troši se u svrhu masovnog uzgoja stoke!


2. UNIŠTAVANJE ŠUMA

Od 1970.više od 20 mil. hektara tropskih šuma pretvoreno je u stočne pašnjake! (Worldwatch Institute)

40 m2 šume posječe se svakih 5 sekundi u SAD-u. S obzirom da bi to značilo da za 50 godina tamo više ne bi bilo šuma, Američka vlada je uvidjela da se to naravno, mora spriječiti, pa je kako bi to učinila prešla na eksploataciju drugih zemalja , odnosno na prostore Srednje i Južne Amerike koje posjeduju 30% šuma u svijetu, a također i 80% svjetske vegetacije. Milijuni hektara tropskih šuma uništava se svake godine radi stočnih pašnjaka. Ovo ubija i ugrožava mnoge životinjske vrste a također i tamošnje stanovništvo. S obzirom na ogromne potrebe mesne industrije za 40 godina tropskih šuma više neće biti.

Količina šuma koju može spasiti jedna osoba koja postane vegetarijanac?
100 m2 godišnje!!

Od 1966- 1983, 38% Amazonskih tropskih šuma uništeno je odnosno pretvoreno u pašnjake. Radi krčenja tropskih šuma, godišnje izumire 1000 vrsta.

Već 1/3 Zemljine površine koristi se za stočne pašnjake!




3. EROZIJA TLA

Intenzivna pašnja uzrokuje eroziju tla te gubitak nutritivnih sastojaka tla.

Konkretni podaci:

U SAD-u je u zadnjih 200 godina uništeno 1/3 primarnog površinskog sloja (što je oko 17cm) radi uzgoja stoke. A da bi se razvila 2cm površinskog sloja tla potrebno je 200-1000 godina.

Stočne farme uzrokuju 85% ukupnog isparavanja dušika u obliku amonijaka (NH3) koji se smatra glavnim uzročnikom umiranja šuma.

Amonijak (NH3) iz životinjskog otpada i umjetnih gnojiva uzrokuje kisele kiše koje uništavaju vodeni i biljni život. Dušik je od esencijalne važnosti za livade, šume i vodeni svijet, ali u prevelikoj količini može dovesti do prekiselosti tla. Taj efekt se je prekasno uočio s obzirom na to da su šume u početku rasle brže radi velike opskrbljenosti dušikom, dok su prve znakove oštećenja počele pokazivati prekasno odnosno kada je tlo već bilo prepunjeno dušikom.

Konkretni podaci:

528 000 tona amonijaka godišnje isparava samo u Njemačkoj.

Amonijak je u štalama i na pašnjacima isto kao i tamo gdje se skladišti ili gnoji životinjskim izmetom. Amonijak i dušik mogli bi se u znatnoj mjeri smanjiti reduciranjem stočnih farmi što znači promjenama u prehrani te redukcijom iznošenja životinjskog otpada. Ovo bi bilo poželjno ne samo radi ekološkog aspekta već također i ekonomskog. (S obzirom na visoke troškove u svrhu pošumljavanja.)

Institut za zdravlje i očuvanje okoliša u Nizozemskoj navodi:

"Dušik koji isparava u zrak iz životinjskog otpada u obliku amonijaka otrov je za okoliš koji uzrokuje kisele kiše i druge oblike kiselina.
Plin amonijak koji dolazi iz štala gdje se drže goveda uzrokuje više štete nego svi automobili i tvornice na svijetu zajedno."


4. UTJECAJ AMONIJAKA NA VODU

Amonijak ne donosi loše posljedice samo na šume, već i na vodu. Pregnojenost, između ostalog, uzrokuje neprirodan rast algi koje zbog toga izdvajaju kisik iz vode. Tvornice mesa koje danas već rade nezavisno od zemljišta proizvode ogromnu količinu otpada koje je ozbiljno ugrozilo podzemne vode.

U SAD-u mesna industrija zagađuje vodu koliko sve industrije i svi gradovi zajedno!

Oko 50% zagađenja vode u Europi uzrokovao je masovan uzgoj stoke. Dušik iz gnojiva uskladištio se u podzemne vode u tolikoj mjeri da neke mineralne vode više ne zadovoljavaju kriterije pitke vode.


5. ZAGAĐENJE ZRAKA

Plin metan koji stoka ispušta stvara efekt staklenika te uzrokuje globalno zagrijavanje.

Konkretni podaci:

Između ostalog efekt staklenika uzrokuju tri plina: metan, ugljični dioksid i dušični oksid. Masovan uzgoj stoke oslobađa sva tri plina u velikoj količini i to 115 mil. tona metana godišnje, što je izuzetno loše jer jedna molekula metana doprinosi 25 puta više efektu staklenika od jedne molekule ugljičnog dioksida.

Utjecaj masovnog uzgoja stoke glede globalnog zagrijavanja potpuno je jednak utjecaju automobilskog prometa!

Wuppertalski Institut za klimu, okoliš i energiju tvrdi:
"Utjecaj masovnog uzgoja stoke glede globalnog zagrijavanja jednak je u potpunosti utjecaju automobilskog prometa, pa kada još uzmemo u obzir rušenje šuma za pašnjake i krmu za stoku, te pretvaranja savana u pustinje, eroziju brdovitih predjela, izuzetno veliku potrošnju vode i energije, vidimo da sa svakim kilogramom mesa trošimo, uništavamo i zagađujemo naš planet sa svakog aspekta!"


6. EKONOMIJA

Kako je moguće da proizvodnja mesa i dalje raste unatoč svim prethodno spomenutim štetnim posljedicama? Na prvi pogled to izgleda kontradiktorno jer industrija koja uništava hranu i resurse trebala je već davno propasti. Više ne postoji nikakva razumna veza između troškova i profita današnje mesne industrije.

Jedan od razloga zašto je mesna industrija opstala je to da prihodi idu vlasnicima dok se troškovi prebacuju na javnost putem poreza. Ovo je vrlo poznati ekonomski princip koji se također primjenjuje u automobilskoj industriji i u poljoprivedi.

Prema zadnjim procjenama Svjetskog Instituta u Washingtonu, cijena mesnih proizvoda bila bi dva ili tri puta viša kada bi se uzeli u obzir ekološki troškovi uključujući potrošnju fosilnih goriva, potrošnju i zagađenje podzemnih voda, kemijsko zagađenje tla te emisiju amonijaka i metana u atmosferu. Tužna činjenica jest da te troškove plaća priroda sama i ljudsko zdravlje.

Nasuprot drugim ekonomskih granama, mesna industrija je u skoro svim zemljama svijeta subvencirana odnosno financijski podupirana od države jer ne bi bila profitabilna (unatoč prebacivanju troškova). U Švicarskoj se koristi približno 84% agrikulturnih sredstava za podržavanje mesne i mliječne industrije te proizvodnje jaja, dok je samo 16% na raspolaganju za uzgoj povrća i žitarica.

Niti u jednom drugom području ekonomije situacija nije toliko iskrivljena kao što je slučaj sa agrikulturom. Nije li nezamislivo da privatna kompanija prima više sredstava od države nego od svog ukupnog prihoda od prodaje?

Cjelokupna ekonomija zemalja "Istočnog Bloka" dovedena je do propasti takovom politikom. U zemljama sa slobodnim tržištem, takva politika primjenjuje se samo u slučaju sa agrikulturom.

Švicarska subvencira mesnu industriju sa 4.2 milijarde dolara godišnje, a na birokraciju iste troši se dodatnih 530 milijona dolara. Slična situacija je i u drugim industrijskim zemljama.

Masovno uzgajanje stoke financira se i internacionalno, npr. Svjetska Banka uložila je periodu od 1963. - 1985.g. oko 1.5 milijarde dolara samo u mesnu industriju Latinske Amerike.

Svejedno u SAD-u približno 2000 farmera tjedno propada jer ne mogu držati korak sa današnjom mesnom industrijom (trebaju nove, skuplje strojeve pa dižu sve veće kredite). Tijekom 1986.g. 160 banaka diljem SAD-a je propalo baš zbog poljoprivrednih kredita.

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Slijedećeg će ljeta klima uređaji iz mnogih prostorija biti zamijenjeni već zaboravljenim ventilatorima. Naime, Vlada RH na sjednici, u petak, 30. rujna, usvojila je Uredbu o tvarima koje onečišćuju ozonski sloj.

To znači da će od 1. siječnja 2010. u Hrvatskoj biti potpuno zabranjena uporaba tvari koje oštećuju ozonski sloj, objasnila je ministrica zaštite okoliša Marina Matulović Dropulić. Iz MZOPU poručuju da je Hrvatska već opremila centre u Splitu, Rijeci Zagrebu, u kojima će se prikupljati i obnavljati tvari poput freona, halona i sl... Jedan će se otvoriti i u Osijeku.

Od početka 2006.godine svi će uvoznici spomenutih tvari morati plaćati naknadu od tri kune po kilogramu štetnih tvari, i to na ime troškova njihova zbrinjavanja i uništavanja, a o novcu dobivenom iz naknada brinut će Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Osim toga, U Registar će se morati obavezno upisivati svi koji trguju, servisiraju i održavaju rashladne i klimatizacijske uređaje

U cilju informiranja javnosti na web stranici Ministarstva objavljenja je Uredba kao i ostale informacije povezane s najnovijom odlukom.

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Dobro razmislite prije nego što zgnječite kukca koji vam mili po ruci, jer bi vam jednoga dana mogao spasiti život.

Skupina znanstvenika entomološkog odjela istraživačke agencije CSIRO (Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation) koju financira autralska vlada, pokrenula je projekt čiji je cilj proizvodnja lijekova od kukaca.

Znanstvenici već godinama pokušavaju doći do prirodnih lijekova uzimajući ekstrakte iz nekih od 250 tisuća vrsta biljaka na svijetu, ali je do sada bilo vrlo malo istraživanja bjelančevina, enzima i raznih tvari koje proizvodi oko četiri milijuna vrsta kukaca.

Tvrtka Entocosm Pty Ltd započela je rad na prvim pokusima korištenja tvari koje proizvode insekti za borbu protiv virusa i smrtonosnih bolesti.

"Tradicionalna kineska medicina već stoljećima koristi kukce za liječenje bolesti, ali je tek nedavno ostvareni tehnološki napredak omogućio korištenje vrlo malih kukaca za razvoj lijekova", tvrdi voditelj znanstvenih projekata te tvrtke Stephen Trowell.

Australija je idealno mjesto za takva istraživanja jer deset posto svih svjetskih vrsta kukaca živi baš na tome kontinentu, a mnogi su jedinstveni kao i australski klokani.

Uzimanjem uzoraka kemijskih tvari koje proizvode kukci, znanstvenici su već otkrili neke koje bi mogle biti dobri antibiotici ili bi služile za zaustavljanje rasta stanica raka. Nakon pronalaska takvih tvari, znanstvenici pokušavaju proizvesti istu tvar i umjetnim putem.

Jedan od primjera je jedna vrsta termita koja gradi do osam metara visoke nastambe u unutrašnjosti Australije. Znanstvenici su, pod pretpostavkom da su te nastambe odlično mjesto za razvoj bakterija i gljivica, proučili tu vrstu termita kako bi utvrdili na koji ih oni način suzbijaju.
Iako tvari koje izlučuju termiti nisu bile dovoljno jake da bi zadovoljile znanstvenike, otkrili su i neke koje bi im mogle biti zanimljive, ali ih Stephen Trowell ne želi otkriti zbog komercijalnih razloga.

Znanstvenici su osnovali tvrtku koja će komercijalizirati proizvode dobivene na temelju tih spoznaja, a u početku će se koncentrirati na proizvodnju antibiotika i lijekova protiv bakterija i bolesti uzrokovanih gljivicama, korištenjem iskustva stečenoga tijekom izrade banke podataka s oko 11 milijuna uzoraka kukaca koji pripadaju nekoj od 250 tisuća vrsta.

Sljedeći cilj bit će liječenje raka, a temeljit će se na tradicionalnoj kineskoj medicini koja za liječenje raka preporučuje pečenje i konzumiranje nekih vrsta kukaca.

I uz najveći optimizam, bit će potrebno još najmanje pet godina istraživanja prije početka kliničkih ispitivanja prvih lijekova, a deset do petnaest godina prije nego što se oni nađu u ljekarnama.


Temu možete komentirati i na ovom linku.

Na istraživanje (surfanje) po netu o tzv. Chemtrails potakao me ovaj post, pošto sam i sama iz Rijeke i znam koliko je postotak raka ovdje porastao, a i primjetili smo da se promet aviona dosta pojačao na našem nebu:

Uglavnom, radi se o metodi zaprašivanja atmosfere sa spojevima koji smanjuju globalno zatopljavanje.. U avionsko gorivo se dodaju vrlo zdravi spojevi poput aluminijevih i barijevih (ako se ne varam) oksida, te avion kroz ispuh raspršuje dotične spojeve koji stvaraju određenu vrstu oblaka. Isprika za to je smanjenje globalnog zatopljavanja, makar se točno nezna o kakvim je agensima riječ. Doduše posljedice se već vide.. Kod nas je to prvi puta testirano iznad Rijeke. Posljedica je nagli porast oboljelih od raznih karcinoma i sl. bolesti.

Već duže od nekih 8 godina, tzv. "tajna vlada" vrši intenzivno "zaprašivanje" stanovništva ove planete iz zraka. Radi se o letjelicama, za te svrhe specijalno modificiranim, koje sa velikih visina izbacuju, odnosno, raspršavaju određene biološke agense čiji je točan kemijski sastav zasad nepoznat, kao i sama svrha zbog koje se ovakva jedna operacija obavlja.

Bez obzira na mnoge žalbe građana, pogotovo u USA, postojanje ovakve jedne operacije zvanično se negira a svi oni koji o ovome javno pričaju automatski se svrstavaju u kategoriju konspirativnih teoretičara.


Normalne mlaznice nastaju od ispušnih plinova izbačenih iz turbina avionskih motora. One se na visini preko 10000 metara pretvaraju u ledene kristale i normalno se mogu održati u zraku najviše 20 minuta.

Za razliku od njih, kemijski mlazovi ostaju visiti u zraku vrlo dugo i onda se polako šire i poveziju, formirajući oblak tipa cirus. Mlaznice se polažu najčešće u obliku znaka X ili rešetke.

U knjigama Death from the Skies i Healing Codes for the Biological Apocalypse, Dr Len Horowitz tvrdi kako se radi o raspršivanju priona, bjelančevina koje su u stanju da se pod određenim okolnostima pretvore u kristale, a onda zavisno od toga kojim se frekvencijama izlože, oni izazivaju određene bolesti kao npr. bolest ludih krava, Creutzfeld Jacobs Sindrom, i cijeli niz drugih zdravstvenih poremećaja kod ljudi i životinja.

Prema Horowitz-u, nakon što se sva populacija planete inficira prionima, onda je dovoljno da se određeni regioni izlože elektromagnetnim valovima specifičnih frekvenicija, uz pomoć tzv. HAARP sistema, preko tornjeva za mobilnu telefoniju, GWEN tornjeva itd. - i da ljudi u toj regiji obole od određenih bolesti ili da se njihov um uz pomoć kristala koji im se nalaze u mozgu - programira.

Postoje i neke indikacije da bi se ovdje moglo raditi i o umjetnom induciranju genetske mutacije kod čovjeka.

Prema nekim teorijama, uz pomoć chemtrails-a se kreira i tzv. neutralna šupljina između zemlje i stratosfere kroz koju se mnogo lakše mogu emitirati tzv. ELF valovi (ekstremno niskih frekvencija) koji između ostalog utiču na rad mozga i imaju potencijal promjeniti stanje svijesti čovjeka.

Mnogi tvrde kako ne možemo ni biti više mentalno programirani nego što to u ovom momentu jesmo, te odbacuju ovaj dio teorije u vezi mentalnog programiranja, dok se namjerno uzrokovanje određenih bolesti uzima u obzir kao jedna od mogućih metoda kojom tzv. "tajna vlada" planira riješiti se suvišne populacije, odnosno, da kontrolira broj stanovništva naše planete, jer je to, navodno, i jedan od glavnih elemenata tzv. Novog Svjetskog Poretka.

U svakom slučaju, kratko nakon raspršivanja ovog spreja iz zraka mnogo ljudi u zahvaćenim područjima oboli od raznih respiratornih poremećaja kao i bolesti sličnoj gripi. Sve je to praćeno i povećanim mortalitetom kod starijih osoba i djece. Također se kod stanovništva javlja i jedna opća letargija, kao i neki drugi simptomi oboljenja nervnog sistema.

Također je primjećeno da područja koja se redovno zaprašuju postaju sušna te je to navelo mnoge da zaključe kako se ovdje radi o modifikaciji klime. Čini se ipak da je izazivanje suše samo jedan od sporednih efekata kemijskih mlazova.





Kemijski sastav

Već odavno jedna veća grupa ljudi prati ove nebeske aktivnosti, uzima uzorke iz tih kemo-mlaznica i prema nalazima iz nekih privatnih laboratorija, u njima se nalaze različiti biološki i patogeni agensi, od mikroorganizama pa do određenih metala kao što su npr. soli barijuma i aluminijske čestice mikronskih dimenzija.

Do sada u ovim kemijskim mlaznicama pronađeni su sljedeći agensi:

Pseudomonas Aeruginosa – bakterija koja napada većinom respiratorni sistem čovjeka

Pseudomonas fluorescens - izaziva infekcije krvi i respiratornog sistema

Serratia marcescens - upala pluća, upala mozga, upala srčanog mišića

Mycoplasma fermentes incognitus - vrsta patogenog mikroorganizma za koju se pretpostavlja da je bio-inžinjerirana u američkim vojnim laboratorijama i koja je pronađena kod 45% američkih vojnika koji boluju od tzv. golfskog sindroma

Streptomyces i druge vrste gljivice

Neke vrste kvasaca

Određene bakterije koje sadrže specifične enzime koji su u stanju izmjeniti genom čovjeka

Soli barijuma

Aluminijum – čestice mikronskih dimenzija (interesantno je da ljudi koji pate od Alzhajmerove bolesti imaju veću količinu aluminijuma u mozgu)

Ethylene dibromide (dibrometan) C2H4Br2– kancerogeni dodatak za gorivo i insekticid, mirisa sličnog kloroformu; izaziva depresiju CNS-a, edem pluća i nadražava sluznicu respiratornog trakta; čini se da je on uzročnik i karakterističnog kašlja ("chemtrail kašalj") koji se javlja kod ljudi nakon zaprašivanja određenog područja

Dehidrirane ljudske crvene i bijele krvne ćelije (eritrociti i leukociti)

Fibrozni filamenti (njihova uloga je navodno da omoguće određenim mikroorganizmima koji se nalaze u ovoj kemijskoj smjesi da živi stignu do zemlje, jer bi ih normalni atmosferski uvjeti uništili. Tako se na područjima zaprašivanja mogu naći smeđe fibrizne niti slične paučini koje su vrlo toksične.)

Virusi i prioni nisu zvanično potvrđeni; njihovo prisustvo se samo nagađa

O čemu se točno radi, za sada možemo samo nagađati. S obzirom na trenutno stanje svijesti većine ljudi, teško je za očekivati da će se u dogledno vrijeme stati na put ovim manipulatorima života na našoj planeti.



Kraj...svemu ovome nećemo vidjeti sve dok većina nas, koji sebe smatramo svjesnim, postavlja sebi pitanje tipa: "Kako ja ovo nisam znao/la?!?"

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Pojam ekoloških bolesti sve češće je prisutan u našem svakodnevnom životu. Svaki drugi stanovnik ne podnosi jednu ili više namirnica ili tvari prisutnih u našem okolišu, a svaki treći ili četvrti boluje od alergije. Negdje oko 10 - 15% stanovništva boluje od alergijske hunjavice, što je prije dvadesetak godina iznosilo svega 2%. Oko 15% stanovništva velikih gradova ima bronhijalnu astmu, a otprilike isto toliko djece boluje od različitih ekcema (kožnih osipa i promjena).


Uvijek iznova se diskutira da li ekološki zagađivači mogu uopće biti razlogom takvih alergija. Činjenica je da su u porastu alergije protiv polena, plijesni, grinja, dlaka i perja domaćih životinja. Pri tome, broj čestica polena, plijesni, grinja, dlaka i perja domaćih životinja nije porastao. Prije je za računati s opadanjem njihovog broja. Također, čest krivac za alergije - duhanski dim, odnosno pušenje nije u porastu, već prije možemo govoriti o opadanju broja pušača. Danas se zna da ove alergije idu uporedo s oštećenjem imunološkog sustava. Ono što je u ogromnom porastu je ekološko opterećenje različitim tvarima i zagađivačima. Godišnje se na srednje-europskom području odlaže 30.000 tona kemikalija, najčešće u vidu prašine i sitnih djelića na površinu čestica polena, plijesni, grinja, odnosno krzna, dlake i perja domaćih životinja. Na ovaj način dolazi do višestrukog potenciranja njihovog alergenog djelovanja.


U posljednjih dvadesetak godina broj oboljelih od raka je u stalnom porastu. Dok je još prije tridesetak godina rak u manje od 15% bio krivac za smrtnost stanovništva, danas je rak u gotovo 25% slučajeva razlog smrti. Osobito je u porastu javljanje leukemije u djece, raka dojke u žena, raka prostate i debelog crijeva u muškaraca. Jedan jedini razlog za ovakovu tendenciju ne može se identificirati. Ono što se pak bilježi točno u ovom vremenskom razdoblju je povećanje ekološkog opterećenja i onečišćenja prije svega sredstvima za zaštitu biljaka i drveta, naročito organoklornim spojevima i osobito dioksinima i furanima, kao i teškim metalima. Svakodnevno nastaje dvadeset do pedesetak novih kemijskih spojeva koji dodatno opterećuju naš okoliš (zrak, zemlju i vodu), i na taj način ulazeći u lanac ishrane postaju teški nervni otrovi za čovjeka. Računa se da srednjo-europski stanovnik godišnje u sebe unese prosječno 3 - 4 kg čiste kemije!


Mnogobrojne su ginekološke bolesti izazvane ili barem djelomično izazvane ekološkim zagađivačima. Pri tome su naročito osjetljive djevojčice i mlade djevojke, trudnice i dojilje. Osobito loše statistike se odnose na rak dojke, koji se javlja sve iznenadnije, češće i u sve mlađem životnom dobu. Broj novoregistriranih slučajeva se od 1970. godine udvostručio. O ovome je osobito za razmisliti kada se zna da je razvitak raka dojke jedan dugotrajan proces koji najčešće traje 10 - 20 godina.


Na ovim linkovima rikazane su najveće ekološke katastrofe i sindromi, te opisane njihove izravne i očigledne posljedice na zdravlje čovjeka:


Sick-Building sindrom
Amalgamski sindrom
YUSHO sindrom
Itai Itai sindrom
Formaldehidski sindrom
Minamata sindrom
Ozonski sindrom
Holzschutzmittel sindrom

Temu možete komentirati na ovom linku.

Na svijetu ima 38 vrsta divljih mačaka. Većina populacija divljih mačaka je u opadanju dok su neke u kritičnoj situaciji. Ove životinje su isključivi grabežljivci i mesožderi spretnih mišićavih tijela, oštrih čula, brzih refleksa i boja koja se uklapaju u prirodnu okolinu. Povijesno gledano, upravo je prelijepo krzno bilo glavni razlog smanjivanja njihovog broja.


Tigar



- Tigar je najveća mačka a također i najosjetljivija. Geografska rasprostranjenost tigra se nekada prostirala zapadno sve do istočne Turske, ali je danas spala na male "džepove" u južnoj i istočnoj Aziji. U prošlosti, tigar je naseljavao prostore od Turske na istoku pa sve do obala Rusije i Kine, i sjeverno od istočnog Sibira do Indonežanskog ostrva Bali.
- Iako postoji 8 podvrsta, 3 su istrebljene od 1950. [tigar sa Balija, Kaspijski i tigar sa Jave]. Svih 5 preostalih vrsta su ugrožene, 3 kritično. U prirodi je ostalo manje od 6 tisuća jedinki a njihov broj i dalje opada.
- Iako se preostali tigrovi nalaze u izoliranim "džepovima" koji se prostiru u sve više posječenim djelovima šuma od Indije do jugoistočne Kine i od ruskog "dalekog istoka" do Indonezije.
- Najveći problem je protuzakoniti lov. Kosti i drugi djelovi tijela se koriste u tradicionalnoj medicini na Dalekom istoku. Nestajanje prirodnih staništa i nedostatak potencijalnog plijena zbog pretjeranog lova također predstavljaju veliku opasnost.
- Napori u cilju očuvanja uključuju stvaranje zaštićenih zona za tigrove, spriječavanje lova na tigrove i njihov potencijalni plijen, eliminaciju trgovine tigrovim krznom i djelovima tela kao i stimuliranje lokalnih zajednica na podršku zaštiti tigrova.
- Iako su neki predviđali da će tigrovi biti istrebljeni do kraja 2000. godine, pojačana pažnja svjetske javnosti i mjere zaštite su imale velikog uspjeha i spriječavanju njihovog nestanka. Neke populacije tigrova su danas stabilne.


Iberijski linx



- Iberijski linx je jedna od dvije vrste mesoždera koji su endemske u Europi. Drugi je mink. Nekada uobičajen na Iberijskom poluotoku i istoku Francuske, linx se može pronaći na prostoru gdje je odgovarajuća gustoća flore za njegovu jazbinu ali gdje u blizini ima otvorenog prostora gdje može loviti zečeve.
- Iberijski linx je toliko kritično ugrožen da bi mogao postati prva vrsta divljih mačaka koja je istrebljena za 2000 godina. Prema podacima WWF [World Wildlife Fund] trenutno ih ima manje od 200 jedinki u dvije male zone u Španjolskoj i Portugalu [Cota Danana i Andujar] a populacija je drastično pala od 1990.godine.
- Gubitak staništa i komadanje prostora zbog poljoprivrednog i industrijskog razvoja doveo je do opadanja populacije linxa za 80% između 1960. i 1990.godine. Šumski požari su također uzeli veliki danak.
- U pedesetim godinama prošlog vjeka, myxomatosis je donesena kako bi se kontrolirala populacija zečeva u Europi a time je linx izgubio svoju glavnu lovinu. Kako je opadala brojnost glavne hrane, linx je nestajao. Zaštitnici sada hrane i puštaju zečeve dok populacija divljih zečeva razvija imunitet na miksomatozu.
- Linx stradava i od zamka za zečeve, gine na putevima od automobila a također ga love protuzakonito.
- Da bi se ova vrsta spasila, biti će potrebno da se jasno odrede i zaštite "zone linxa" tako što će se vlasnici zemlje stimulirati da puštaju mačke na svoj teritorij. Gradnja zgrada mora biti zaustavljena a zabrana lova se mora provesti u potpunosti. Postojeće populacije se moraju povezati prirodnim koridorima.
- WWF tvrdi da bi gubitak linxa bio “velika sramota” za Europu, koja bi mogla umanjiti njen kredibilitet kada poziva druge regije da zaštite svoje ugrožene vrste.


Puma



- Puma je nekada živjela u većem djelu Sjeverne, Centralne i Južne Amerike. Ona je jedan od najrasprostranjenijih sisavaca Amerike ali je nestala sa većine svojih nekadašnjih staništa u posljednjih 500 godina. Poznata je i kao kuguar, planinski lav, pantera Floride i crveni tigar.
- Odrasle pume su jednobojne žutosmeđe boje sa svjetlijom dlakom na grudima, trbuhu i unutrašnjoj strani nogu. Ova jednobojnost omogućava kamufliranje i i često odgovara boji jelena koje lovi. Mačići pume su šareni što pomaže u njihovom skrivanju u sjeni jazbine.
- Najveća opasnost koja pumama prijeti je nestanak, komadanje i uništavanje životnih staništa. Druge opasnosti uključuju parenje u srodstvu, nedovoljan broj velike lovine, bolesti i zagađenost okoline. Institucionalna ograničenja i loš imidž u javnosti takođe prijete opstanku kuguara.
- Pantera sa Floride, jedna od preko 20 podvrsta pume je kritično ugrožen a ista je situacija i sa podvrstom u Sjevernoj Americi.
- Panter sa Floride se nekada mogao vidjeti širom jugoistočnih Sjedinjenih Država ali je nestao sa većine svojih staništa do kraja dvadesetih godina prošlog vjeka. Florida je bila jedna od prvih država koja je ponudila zakonsku zaštitu pantera i danas je dom jedinoj poznatoj preostaloj populaciji u istočnom djelu Severne Amerike koja broji samo 30-50 jedinki ograničenih u isjeckanim djelovima staništa.
- Zdravstveni problemi koji pogađaju tako male populacije obuhvaćaju nedostatak neophodnog raznovrsnog genetskog materijala, izloženost bolestima kućnih ljubimaca, kao što je mačji HIV, i probleme koje izaziva loša ishrana kao što su anemija i razvoj parazita.
- Između 1979. i 1991. godine, pogibije na putevima zauzimaju 50% smrti pantera dok je kod dva mrtva pantera kod jezera Everglades pronađena izuzetno velika količina žive, moguće unesene preko rakuna koji su jeli zagađenu ribu.
- Preostalo stanište pantera na Floridi je isprekidano poljoprivredom, naseljima i putevima. Neke od šuma najvažnijih za njihov opstanak su u vlasništvu ljudi neprijateljski raspoloženih prema očuvanju ove vrste.
- Od oko 12.5 tisuća kvadratnih kilometara koje naseljavaju pume, samo 47% je u vlasništvu države a taj zemlja je uglavnom manje kvalitetna i neproduktivna. Pume koje žive na privatnoj zemlji su često u boljem zdravstvenom stanju i imaju veći postotak uspješnog razmnožavanja od onih sa državne zemlje, možda zbog većeg broja potencijalnog plijena i manjeg uznemiravanja od strane lovaca.
- Državna inicijativa obuhvaća korištenje ograda i prolaza ispod puteva koji bi pumama omogućili sigurno prelaženje puteva, regulaciju populacije jelena i divljih svinja na federalnom zemljištu, programi vakcinacije i program razmnožavanja u zarobljeništvu.
- Vraćanje na slobodu je izabrano kao rješenje koje su ponudile vlasti međutim ovi napori su spriječeni pošto se stanovništvo žalilo, te su životinje uzete natrag.


Druge velike mačke

- U rangiranju organizacije za zaštitu ugroženih vrsta mačaka Cat Specialist Group, najugroženije divlje mačke su Iberijski linx, tigar i snježni leopard.


- Slijede mačka sa Bornea, Kineska planinska mačka, crnonoga mačka i kodkod, ravnoglava mačka, Andijska planinska mačka, mačka ribar i Afrička zlatna mačka.

- Na globalnom nivou, lavovi, jaguari i cheete (gepard) se smatraju manje ugroženim od prethodno nabrojanih vrsta. I pored toga, postoje varijacije u različitim regijama.



- Lavovi glavnom žive u izoliranim populacijama u zaštićenim zonama istočne i sjeverne Afrike. Procjenjuje se da ih ima između 30 i 100 tisuća. Najveća prijetnja njihovom opstanku su sukobi sa ljudskim naseljima. Oni se love ili namjerno truju pošto napadaju stada. Postoji i kritično ugrožena mala populacija Azijskih lavova u šumi Gir u Indiji.

- Jaguari su vezani za vodu pa je poplavljeno područje Amazone u Južnoj Americi njihovo glavno stanište. Gubitak i sječa njihovog doma u kišnim šumama je glavna prijetnja danas kada više ne postoji potražnja za njihovim krznom. Na mjestima gdje ljudi ulaze u šumu također postoji konflikt zbog stoke.



- U sjevernoj Africi i jugozapadnoj Aziji, leopardi su također progonjeni. Opet, smanjivanje broja njihove lovine ih tjera da napadaju stoku. Ove male i izolirane grupacije su također ugrožene parenjem u srodstvu.

- Gepardi su nekada naseljavali cijelu Afriku i jugozapadnu Aziju. Danas se mogu naći samo južno od Sahare a u Indiji su istrebljeni. Kao vrsta, oni su označeni kao osjetljivi [od strane IUCN, Svjetske unije za zaštitu živih vrsta], ali je jedna podvrsta označena kao ugrožena a druga kao kritično ugrožena. Ulazak ljudi na njihova staništa i lov su dramatično smanjili njihovu populaciju. Gepard je također genetski ugrožen zbog parenja u srodstvu koje je nastalo zbog smanjenja populacije.



Pitate se što možete konkretno učiniti?

1. Podržavajte lokalne i globalne organizacije koje vrše pritisak na države kako bi se zaštitile ugrožene vrste.
2. Nemojte kupovati nikakve proizvode koji su napravljeni od kože divljih mačaka ili bilo koje druge ugrožene vrste.
3. Za samo 3 eura mjesečno možete "usvojiti" veliku mačku po svom izboru. Mnogi azili za divlje životinje imaju ovakav način rada. To je odličan način da pomognete akcijama da se očuvaju ugrožene vrste.
4. Podržavajte ekoturizam - Odgovorni turizam može pomoći u zaštiti nekih od najugroženijih vrsta na svijetu promoviranjem zaštite mesojeda i njihovih staništa, i stvarajući izvore financiranja lokalnih zajednica.
5. Prijavite se [ukoliko govorite engleski jezik] na vijesti organizacije Cat Specialist Group kako bi redovno dobijali informacije u vezi spašavanja divljih mačaka.
6. Skrenite pažnju drugih na ugroženost divljih mačaka. Objasnite situaciju svojoj porodici i prijateljima.

Temu možete komentirati i na ovom linku.

Tisuće mrtvih mačaka i pasa (podvrgnutih eutanaziji iz veterinarskih stanica, raznih laboratorijskih eksperimenata, sa ulica itd.), glave i papci stoke; ovce, svinje, konji, tvorovi, štakori, rakuni plus milijuni crva koji plaze po leševima, zatim otpad od živine, ostaci pokvarenih mesnih proizvoda iz trgovina se prešaju u velikoj čeličnoj jami pa se "kuhaju" prvo na 90, pa na 270°C, pri čemu dolazi do dehidriranja i izdvajanja masti.

Nakon toga se masa melje u prah, izbacuje se krzno i dlaka životinja te veći komadi kostiju. Proces se sprovodi 24 sata dnevno 7 dana u tjednu bez prestanka.

Rezultat procesa su uglavnom tri grupe proizvoda: reciklirano meso u prahu, mast i kosti u prahu (s komadićima).

I šta s tim sada? Pa, Američki veterinarski institut kaže:

"Reciklirano meso i kosti u prahu koriste se kao izvor proteina i drugih nutricionističkih sastojaka u prehrani životinja, svinja, stoke, ovaca, ribe i u hrani za kućne ljubimce. Mast se također daje životinjama kao dodatni izvor energije."

Samo u SAD-u godišnje se proizvede oko 20 milijuna tona recikliranog mesa. Prema statistikama USDA-a iz 1991. godine, proizvodi rendering plant-a koriste se u sljedećim postocima:

a. 34% u hrani za kućne ljubimce
b. 34% u hrani za živinu
c. 20% za svinje
d. 10% za stoku, koji su u porastu!

U proces recikliranja preko otrovane stoke ulaze također i pesticidi, insekticid Dursban, antibiotici, preko riba- DDT i drugi organski fosfati koji su nataloženi u tijelu riba, zatim otrovi od eutanazije, insekticidi od deratizacije, plastična ambalaža pokvarenog mesa iz trgovina, ogrlice kućnih ljubimaca, kirurške igle, pincete i sl. što su teški metali jer nije ekonomski isplativo sve to izdvajati.

Što se tiče zakonske strane, vlada je upoznata u potpunosti sa industrijom recikliranja mesa, ali s obzirom na opseg mesne prehrambene industrije, zakoni su samoregulirani od strane industrije tj. sami ih donose i sprovode. Ipak, postoje i sanitarni inspektori koji u recikliranom mesu provjeravaju nivo fosfora, kalcija i proteina, ALI NE I KOLIČINU TOKSINA!! Osim toga,. u Kaliforniji, na primjer, hranu koju jede 30 mil. ljudi kontrolira samo 8 inspektora!

Temu možete komentirati i na ovom linku

Ovo je tek prvi dan da ovaj blog postoji. Tako da se ovaj dan još neću početi baviti problemima o ekologiji.
Za početak, možete posjetiti moj forum: www.eko-forum.com i nadam se da ćete uživati.
No, za sam uvod u problematiku, postaviti ću jedan tekst, i nadam se da ćete ga pročitati.
Do sljedećeg dana

Pismo poglavice indijanskog plemena Seatllea:

- pismo je iz 1854. godine, i upućeno je američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju, pa kaže:

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas.

Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žed. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao idrugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi.. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. i što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava.



Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah takoder će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi nacin. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi.

Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo.

Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god snade zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga.Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena.

Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je.

To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.