Ekologija

Mesna industrija nepopravljivo ugrožava naš planet.
Evo kako:

1. RESURSI


Neekonomično trošenje ograničenih resursa

Uzgoj stoke neekonomično troši ograničene resurse. U zemljama u razvoju milijuni ljudi je gladno i žedno, dok se u razvijenim zemljama žitarice i voda rasipno troše na životinje koje će biti ubijene za hranu.

Konkretni podaci (žitarice):

70% od ukupne proizvodnje žitarica i 90% soje koristi se za prehranu stoke (SAD sa 80%, a Švicarska sa 57% (1 200 000 tona) proizvedenih žitarica hrani stoku).

Na istom komadu zemljišta potrebnom za proizvodnju 1 kg mesa može se proizvesti npr. 200 kg krumpira ili 160 kg rajčica i to uzimajući u obzir isti vremenski period. Isto tako umjesto 50 kg govedine možemo dobiti 1000 kg trešanja ili 6000 kg mrkve ili 4000 kg jabuka itd.

Na istom dijelu tla koje je potrebno da se prehrani 1 "mesojed" može se prehraniti 20 vegetarijanaca!

Pretvorbom žitarica u meso između ostalog gubi se 90% bjelančevina, 99% ugljikohidrata te 100% vlakana, osim toga samo 35% težine goveda i 39% težine teladi uzima se za meso.

Kada bi Amerikanci smanjili konzumiranje mesa za 10% ostalo bi dovoljno žitarica (12000 tona) da se prehrani 60 milijuna ljudi, što je populacija Velike Britanije (1989.g.), odnosno 1 milijardu 1997. godine. Kada bi svi Amerikanci bili vegetarijanci sačuvalo bi se dovoljno žitarica za prehraniti 600 milijuna ljudi što je populacija Indije. Statistički podaci iz 1981.g. pokazuju da zemlje u razvoju (3. Svijeta) troše 75% od uvezenih žitarica kao hranu za stoku.


Konkretni podaci (voda):

100 litara vode potrebno je da bi se proizveo 1 kg pšenice, a za 1 kg mesa potrebno je 10000 litara vode. Količina vode potrebna za proizvodnju 10 kg odreska jednaka je količini vode koju jedna prosječna obitelj konzumira u cijeloj godini.

Konkretni podaci (energija):

Washington, Oregon i California troše 17 milijardi kilovat-sati struje za uzgoj stoke (sjetite se da se voda može koristiti za proizvodnju struje) što je dovoljno energije za osvijetljenje svake kuće u cijeloj državi, mjesec i pol dana. Za četveročlanu obitelj koja konzumira meso u godini dana potroši se goriva dostatno za 6 mjeseci vožnje automobilom.

50% od ukupne svjetske potrošnje vode troši se u svrhu masovnog uzgoja stoke!


2. UNIŠTAVANJE ŠUMA

Od 1970.više od 20 mil. hektara tropskih šuma pretvoreno je u stočne pašnjake! (Worldwatch Institute)

40 m2 šume posječe se svakih 5 sekundi u SAD-u. S obzirom da bi to značilo da za 50 godina tamo više ne bi bilo šuma, Američka vlada je uvidjela da se to naravno, mora spriječiti, pa je kako bi to učinila prešla na eksploataciju drugih zemalja , odnosno na prostore Srednje i Južne Amerike koje posjeduju 30% šuma u svijetu, a također i 80% svjetske vegetacije. Milijuni hektara tropskih šuma uništava se svake godine radi stočnih pašnjaka. Ovo ubija i ugrožava mnoge životinjske vrste a također i tamošnje stanovništvo. S obzirom na ogromne potrebe mesne industrije za 40 godina tropskih šuma više neće biti.

Količina šuma koju može spasiti jedna osoba koja postane vegetarijanac?
100 m2 godišnje!!

Od 1966- 1983, 38% Amazonskih tropskih šuma uništeno je odnosno pretvoreno u pašnjake. Radi krčenja tropskih šuma, godišnje izumire 1000 vrsta.

Već 1/3 Zemljine površine koristi se za stočne pašnjake!




3. EROZIJA TLA

Intenzivna pašnja uzrokuje eroziju tla te gubitak nutritivnih sastojaka tla.

Konkretni podaci:

U SAD-u je u zadnjih 200 godina uništeno 1/3 primarnog površinskog sloja (što je oko 17cm) radi uzgoja stoke. A da bi se razvila 2cm površinskog sloja tla potrebno je 200-1000 godina.

Stočne farme uzrokuju 85% ukupnog isparavanja dušika u obliku amonijaka (NH3) koji se smatra glavnim uzročnikom umiranja šuma.

Amonijak (NH3) iz životinjskog otpada i umjetnih gnojiva uzrokuje kisele kiše koje uništavaju vodeni i biljni život. Dušik je od esencijalne važnosti za livade, šume i vodeni svijet, ali u prevelikoj količini može dovesti do prekiselosti tla. Taj efekt se je prekasno uočio s obzirom na to da su šume u početku rasle brže radi velike opskrbljenosti dušikom, dok su prve znakove oštećenja počele pokazivati prekasno odnosno kada je tlo već bilo prepunjeno dušikom.

Konkretni podaci:

528 000 tona amonijaka godišnje isparava samo u Njemačkoj.

Amonijak je u štalama i na pašnjacima isto kao i tamo gdje se skladišti ili gnoji životinjskim izmetom. Amonijak i dušik mogli bi se u znatnoj mjeri smanjiti reduciranjem stočnih farmi što znači promjenama u prehrani te redukcijom iznošenja životinjskog otpada. Ovo bi bilo poželjno ne samo radi ekološkog aspekta već također i ekonomskog. (S obzirom na visoke troškove u svrhu pošumljavanja.)

Institut za zdravlje i očuvanje okoliša u Nizozemskoj navodi:

"Dušik koji isparava u zrak iz životinjskog otpada u obliku amonijaka otrov je za okoliš koji uzrokuje kisele kiše i druge oblike kiselina.
Plin amonijak koji dolazi iz štala gdje se drže goveda uzrokuje više štete nego svi automobili i tvornice na svijetu zajedno."


4. UTJECAJ AMONIJAKA NA VODU

Amonijak ne donosi loše posljedice samo na šume, već i na vodu. Pregnojenost, između ostalog, uzrokuje neprirodan rast algi koje zbog toga izdvajaju kisik iz vode. Tvornice mesa koje danas već rade nezavisno od zemljišta proizvode ogromnu količinu otpada koje je ozbiljno ugrozilo podzemne vode.

U SAD-u mesna industrija zagađuje vodu koliko sve industrije i svi gradovi zajedno!

Oko 50% zagađenja vode u Europi uzrokovao je masovan uzgoj stoke. Dušik iz gnojiva uskladištio se u podzemne vode u tolikoj mjeri da neke mineralne vode više ne zadovoljavaju kriterije pitke vode.


5. ZAGAĐENJE ZRAKA

Plin metan koji stoka ispušta stvara efekt staklenika te uzrokuje globalno zagrijavanje.

Konkretni podaci:

Između ostalog efekt staklenika uzrokuju tri plina: metan, ugljični dioksid i dušični oksid. Masovan uzgoj stoke oslobađa sva tri plina u velikoj količini i to 115 mil. tona metana godišnje, što je izuzetno loše jer jedna molekula metana doprinosi 25 puta više efektu staklenika od jedne molekule ugljičnog dioksida.

Utjecaj masovnog uzgoja stoke glede globalnog zagrijavanja potpuno je jednak utjecaju automobilskog prometa!

Wuppertalski Institut za klimu, okoliš i energiju tvrdi:
"Utjecaj masovnog uzgoja stoke glede globalnog zagrijavanja jednak je u potpunosti utjecaju automobilskog prometa, pa kada još uzmemo u obzir rušenje šuma za pašnjake i krmu za stoku, te pretvaranja savana u pustinje, eroziju brdovitih predjela, izuzetno veliku potrošnju vode i energije, vidimo da sa svakim kilogramom mesa trošimo, uništavamo i zagađujemo naš planet sa svakog aspekta!"


6. EKONOMIJA

Kako je moguće da proizvodnja mesa i dalje raste unatoč svim prethodno spomenutim štetnim posljedicama? Na prvi pogled to izgleda kontradiktorno jer industrija koja uništava hranu i resurse trebala je već davno propasti. Više ne postoji nikakva razumna veza između troškova i profita današnje mesne industrije.

Jedan od razloga zašto je mesna industrija opstala je to da prihodi idu vlasnicima dok se troškovi prebacuju na javnost putem poreza. Ovo je vrlo poznati ekonomski princip koji se također primjenjuje u automobilskoj industriji i u poljoprivedi.

Prema zadnjim procjenama Svjetskog Instituta u Washingtonu, cijena mesnih proizvoda bila bi dva ili tri puta viša kada bi se uzeli u obzir ekološki troškovi uključujući potrošnju fosilnih goriva, potrošnju i zagađenje podzemnih voda, kemijsko zagađenje tla te emisiju amonijaka i metana u atmosferu. Tužna činjenica jest da te troškove plaća priroda sama i ljudsko zdravlje.

Nasuprot drugim ekonomskih granama, mesna industrija je u skoro svim zemljama svijeta subvencirana odnosno financijski podupirana od države jer ne bi bila profitabilna (unatoč prebacivanju troškova). U Švicarskoj se koristi približno 84% agrikulturnih sredstava za podržavanje mesne i mliječne industrije te proizvodnje jaja, dok je samo 16% na raspolaganju za uzgoj povrća i žitarica.

Niti u jednom drugom području ekonomije situacija nije toliko iskrivljena kao što je slučaj sa agrikulturom. Nije li nezamislivo da privatna kompanija prima više sredstava od države nego od svog ukupnog prihoda od prodaje?

Cjelokupna ekonomija zemalja "Istočnog Bloka" dovedena je do propasti takovom politikom. U zemljama sa slobodnim tržištem, takva politika primjenjuje se samo u slučaju sa agrikulturom.

Švicarska subvencira mesnu industriju sa 4.2 milijarde dolara godišnje, a na birokraciju iste troši se dodatnih 530 milijona dolara. Slična situacija je i u drugim industrijskim zemljama.

Masovno uzgajanje stoke financira se i internacionalno, npr. Svjetska Banka uložila je periodu od 1963. - 1985.g. oko 1.5 milijarde dolara samo u mesnu industriju Latinske Amerike.

Svejedno u SAD-u približno 2000 farmera tjedno propada jer ne mogu držati korak sa današnjom mesnom industrijom (trebaju nove, skuplje strojeve pa dižu sve veće kredite). Tijekom 1986.g. 160 banaka diljem SAD-a je propalo baš zbog poljoprivrednih kredita.

Temu možete komentirati i na ovom linku.