eh saznala
10.12.2025., srijeda
oo donnaaa
|
da i da, pa zar doista postoji i ne? komunikacija. igra. bitka. donna ludens. dona narrans. ma zašto ne i donna criminale (u pravu su i huizinga, i fisher, a bogme i lombroso) ali tek donna fatale dolazi do glave. noge? noge šetaju i ponekad samo smetaju. a gdje da ih žena muškarcu stavi kad mu jako zazuji u glavi? |
09.12.2025., utorak
homage paulu watzlawicku
|
pozivam sve odbjegle nevjeste plesačice na živcima odljubljene poštare snene drvosječe posrnule intelektualce čujte i počujte situacija je beznadna ali nije ozbiljna potraga za nesrećom nastavlja se dalje |
08.12.2025., ponedjeljak
život
|
toliko su mi puta ponavljali sve dok nisam u to povjerovala: život je ozbiljna stvar sve dok nisam i sama poželjela biti ozbiljna i biti jaka i biti bolja jer život je ozbiljna stvar sve dok se jednog oblačnog jutra nisam očuđila poput eve nakon prvog zalogaja: život je ozbiljna stvar ali život mene nije shvatio ozbiljno pa ako mi je baš do toga mogu biti neozbiljna sve dok sam ozbiljna i jaka i bolja |
07.12.2025., nedjelja
kosti
|
tišina nema eho ali niže urlike kroz noć režu ti noževi nabujale noći tuge i strasti nemam što ponuditi vjetru i demoni su me napustili najglasniji krici nikada ne odlaze budući ljubavniče u meni odsutan, šutiš glas moj ne dodiruje te izranjaš sličan a tako slab |
06.12.2025., subota
kraj
|
sreća je hirovita milosnica odaja punih poklona nedostojnih tek nedužnima nudi spas ratnik čeka mirno u sjeni oluje u zvjezdanoj grobnici nema oprosta bjeguncima u peru pjesnika drhtaj praznine utočište zatvara vrata i briše tragove tminu plavi krv ljubavnika |
05.12.2025., petak
početak
|
davno prije naših riječi davno prije našeg daha davno prije naših dodira isprepelela se vatra u našim očima i polako sažgala sve što bijasmo u pepeo vatra i tama su jedno dotakni me srećom daruj mi izvor izgori u meni još jednom |
04.12.2025., četvrtak
muški
|
zamišljat ću da me negdje dočekuješ. ili ja tebe. svejedno je. nemoj biti stroga prema meni umišljam da ima to nešto moje što viri iz tebe možda te skroz i ne shvaćam nemoj mi ni to zamjeriti ako konce tvoje lijepe neću ubrzo pohvatati u tebi je sve što znaš vučeš me u sebe, tjeraš me da nekako čudno razmišljam o tebi nokte si mi zabila u dušu pogled tvoj opojni, sanjam ga sad upijaš me sistematski riktaš me, osvještavaš me osjećam prostor u tebi želim trčati tim zlatnim poljima samo pogled da me vodi cijelu povijest svijeta bih ljubio u tebi ispod sebe uzeo bih te od tebe da zaboraviš na sve što znaš i želiš mi šapnuti tu tajnu svoju |
03.12.2025., srijeda
ženski
|
grudima ti obgrljujem lopatice jagodicama lagano slijedim poznatu struju pulsira snažno ta muška rijeka bez milosti bedara upravljam njome koža do kože na koži koža drhtiš žeđaš kliziš nestaješ ali nema odmazde ne daždi još taj harač sve dok najzad ne sklopiš oči i predaš se mojoj plimi |
