ponekad u hladno mokro jutro poput ovoga
osjetim kako se pružiš prema meni
nestvaran
izroniš iz te neke tvoje dimenzije
i posegneš meko i sasvim jednostavno
lahor takne pramen kose
poljubi ono poznato mjesto između obrva
i šutimo tako nas dvoje mirno i bestjelesno
ćutimo jednost
praznina me budi uvijek iznova
nema katarze a ni osude
davno je zaboravljen taj kod
rumora kišnih kapi na balkonu
i mojim obrazima
Post je objavljen 20.12.2025. u 06:49 sati.