eh saznala
20.12.2025., subota
sjet(im)na
|
ponekad u hladno mokro jutro poput ovoga osjetim kako se pružiš prema meni nestvaran izroniš iz te neke tvoje dimenzije i posegneš meko i sasvim jednostavno lahor takne pramen kose poljubi ono poznato mjesto između obrva i šutimo tako nas dvoje mirno i bestjelesno ćutimo jednost praznina me budi uvijek iznova nema katarze a ni osude davno je zaboravljen taj kod rumora kišnih kapi na balkonu i mojim obrazima |
