eh saznala
18.12.2025., četvrtak
mozaik 1
|
On: klizi ta naša godina uz rub vruće šalice topi se u mirisu kave a ta tvoja kada izranja u sjećanju između odmora i bluda žonglirala si veselo u našem kalendaru bez brojeva a ti tvoji prsti plešu na mojim usnama a ta naša tijela ispod pjene lome svaki dodir kao da nema kraja smiješ se očima usnama uzdasima i odbijaš moju želju ti ludo mala kako sam to volio blijedog su sjaja tvoje riječi na mom srcu Ona: kao kroz zaleđeno okno iskrivljen i maglovit pogled pada na tebe s prvim gutljajima kave tišina nas obavija, uslužno i spasonosno sasvim mirno ti sjedim preko puta dok probadam snažno i uvijek iznova, do krvi do kosti do zauvijek sva ona preostala sjećanja iza mojih vjeđa zašto smo kako smo zar smo nekada ne šutjeli |
