Komentari

ehsaznala.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • eh saznala

    @

    avatar

    18.12.2025. (07:56)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    ovo je lagano šekspirijanski....Romeo Romeo zašto si Romeo....ali zapravo zgodan dijalog kojega kod mene preko šalice nema....

    avatar

    18.12.2025. (08:25)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    solilokviji su to @AB1... tišina je najveći ubojica. a nije ni svaki zapis biografski:)

    avatar

    18.12.2025. (08:40)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Ako sam dobro shvatio, to je intiman i bolan dijalog dvoje ljudi koji se u tišini kave sudaraju s toplinom nekadašnje bliskosti i hladnoćom neizgovorenih pitanja.

    avatar

    18.12.2025. (10:05)    -   -   -   -  

  • NF

    Gdje nađe tog pjesnika, ja tišine ne znam naslikati :D

    avatar

    18.12.2025. (12:09)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    @viatrix, prilično ste vješti u shvaćanju :) i baš mi je drago :)

    avatar

    18.12.2025. (12:40)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    @NF...recimo to ovako: autorica je u vrlo dobrim odnosima i sa svojom muškom stranom ličnosti :))

    avatar

    18.12.2025. (12:42)    -   -   -   -  

  • NF

    @eh saznala: Muška strana, ha. Prva asocijacija mi seminar u Hamburgu, dvije Grkinje, cimer Ukrajinac i ja. Grkinje žele na silu ići s nama, iako je zabranjeno za žene i maloljetnike, u čuvenu Herbertstr. . Ja pristajem, moja je ionako niža, ne izraženih ženskih atributa, nabila tamne naočale i kapuljaču na glavu i krećemo, došli skoro do kraja, ova već hrabro diže naočale da bolje vidi, po balkonima su polugole prostitutke, jedna je skuži, u sekundi galama, uspjevamo pobjeći iz ulice. Idemo okolnim putem do drugo dvoje, oni nas mokri čekaju, već na početku ih otkrili i polili ih kantom tekućine, valjda vode, s jednog balkona te se morali vratiti, eto kad i žena mora dobro prostudirati drugu ženu :P Bilo je to one godine kad je vladalo kravlje ludilo i tatar bifteci bili na akciji po Haamburgu, a vilu Jil Sander čuvali crnci, o tome sam pisao u jednom od ovih tisuća postova ovdje ;)

    avatar

    18.12.2025. (16:22)    -   -   -   -  

  • Potok

    On voli ideju, ona proživljava stvarnost. On je opsjednut, ona je oprezna. Njihove emocije nisu na istoj frekvenciji. Njegova strana je bajka, njena je refleksija s ožiljcima. To što on osjeća kao ekstazu, ona osjeća kao ranu koja ne zacjeljuje.
    Ima snagu pjesma!

    avatar

    18.12.2025. (17:29)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    nema tog teksta kojeg loši komentari ne mogu na neki način uniziti, i nema teksta kojeg izvrsni komentari ne mogu dodatno produbiti ili podići na značajniju razinu, ili na neki drugi način obogatiti blošku interakciju.

    Svima nam je drago dobiti posjetu i komentare, gode mi, naravno, bilo ih je i na prethodnim zapisima, no, kakav li sam evo aromatičan, četverolisni poklon dobila na ovom zapisu! topla vam hvala, svoma četveroma :) :)

    @AnnaBonni1, na usporedbi s veronskim balkonom nesuđenih ljubavnika
    @viatrix, na preciznom očitanju iskustvenog dnevnika bivših ljubavnika
    @NF, na karakterističnom neočekivanom asocijativnom kolopletu ispod crvenog abažura,
    @potok42, na ogoljeloj srži proniknutih slojeva kojih ni autorica nije bila u tančine svjesna

    avatar

    18.12.2025. (19:50)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Svi smo mi imali u mladosti neku takvu kadu koja nam je trajno ostala u sjećanju, u vremenima zdravlja kad se živjelo neuredno i pušilo previše, i čuvali se stanovi prijatelja koji su otputovali u Amsterdam čuvati stanove prijatelja... Eto sjajnih prilika da se ona makne od posesivne matere, a ja od cimera štrebera, u neki sasvim drugi dio Zagreba, gdje su knjige nanizane po podu i spava se na madracima i grad je najednom nešto sasvim novo, strano, uzbudljivo...

    Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
    Upotreba zajedničke kupaonice
    I "Molim Vas ako me tko traži..."

    E sad, ako tvoja pjesma i nije o tome, već o onome što je natuknuo @viatrix, nema veze, asocijacije su proradile na riječ "kada". :))

    avatar

    18.12.2025. (21:48)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Aaaa, tek sad vidim, pojavio se avatar! Femme fatale, oder? :))

    avatar

    18.12.2025. (21:58)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    @Mariano Aureliano, dozvane reminiscencije zapletene u stihovima pojedinom čitatelju govore više od tisuću riječi, zar ne ... a kada je uvijek kada, bila zrela il mlada :))

    avatar je moj ai avatar, izrađen temeljem moje (friške) fotografije :D

    avatar

    19.12.2025. (01:58)    -   -   -   -  

  • j.

    Vječita borba žensko-muških principa i viđenja stvari; isti smo-nismo isti; trebamo skupa-ne trebamo skupa; odabiri su bili pogrešni-ili nisu. Istina; da se ne lažemo; nema svijeta bez onog lošeg u njemu niti stvarnosti bez tmine; povijest dvoje ljudi uistinu je u biti povijest zala koja su jedno drugome putem počinili; ali – i povijest njihove snage da ih zaborave, nadiđu, preskoče.

    Ne znam; ako katkada kod sebe (i drugdje) i načnem tu temu, onda je svakako nastojim obraditi s točke na kojoj sukoba nema, a koliko mogu na njoj žive spokoj i tišina. Zašto to činim, zapravo ne umijem racionalno objasniti; možda je najiskrenije reći: ja u sebi do ovog časa nemam doživljenih stvari kojima bih mogao posvjedočiti neshvaćanje, istinsku tugu i nesreću. Možda je ovo: nemam u ovih šest desetljeća baš nikakvo iskustvo napuštanja - osim od onih "mojih" ljudi koji su po nekom redu stvari morali otići. Tamo gdje je moglo biti razilaženje, bilo je spajanje; zapravo - nije bilo vremena za razmišljanje i bedastoće; gdje je bilo vremena - nailazile su nevolje, bolesti, smrti, obaveze - i oboje smo putem naučili ne pitati zašto je netko dao manje, nego što još možemo dati da bude bolje, više, jače. Tamo gdje je ona bila bolja u „muškim“ stvarima, nitko nije pitao zašto ona radi muške stvari; tamo gdje sam ja dodao u „ženskim“, isto tako nitko nije pitao ništa. Bilo nam je onako kako smo sami napravili i kako su stvari dolazile i kapale na nas s neba, kao pljuskovi, poplave, kiša ili meko ljetno rominjanje.

    S vremenom smo naučili razumjeti jedno drugo; baš ovako: na mjestu gdje šutimo zajedno. Ili, kako to lijepo kaže naša kći, sada već u četvrtom desetljeću života; Bože, smrznem se kad vas čujem: on započne rečenicu, a ona je dovrši, ili obrnuto. Možda je to ono kada ja zaustim nešto reći, a ona dotrči i zapuši mi usta svojima, i tako ostanemo bez riječi; zaboravimo što smo htjeli govoriti; ostane upravo ta topla, meka, tusta tišina od koje poludiš ako u njoj nisi sretan, a ako si u njoj sretan, isto poludiš, samo malo manje, i malo ljepše :).

    Zašto smo imali sreće, a drugi nisu - na mjestima na kojima su oni pukli a mi ne - e to me nemojte pitati; nemam pojma. Ako bih se ikada i usudio odgovarati na to pitanje, onda bih svakako ponovio ovo s početka: nismo imali vremena za nešto drugačije. To je onaj nevjerojatan osjećaj kada si u petak uvečer doslovce jednako udaljen od pedijatrije u Vinogradskoj i rođendana na kojeg ti je dijete pozvano u subotu popodne, pa za svaki slučaj spremaš pidžamu u dječji ruksak i trčiš usput u dućan kupovati neki poklon, đinđuvu, nešto da se nađe. A dalje, što Bog da i sreća junačka.

    I tako, dođe u nekom trenutku osjećaj da nemaš više kuda niti zašto bježati; da život nije negdje drugdje i ne huči i buči sretno i odlučno pored nas poput željeznice, nego da je on baš tu, pa još zamoliš pristojno; molim, ako može, samo malo tišine i mira.

    Ili, da probamo ovako; jučer sam - za ne vjerovati - prvi put u životu odgledao Dead Man Walking - pa sam valjda još pod utjecajem; ako postoji nešto što bi bila ljubav, onda je to ono što tako prostodušno, neopterećeno, naivno, bedasto i predivno tamo tumači Susan Sarandon: bolje da sam prevaren nego pokvaren; bolje da vjerujem nepopravljivom ubojici, nego da mrzim.

    Eto, trebalo bi valjda voditi ljubav a ne ratove; premalo je vremena ovdje još ostalo za gluposti.

    Pozdrav, i najte kaj zameriti :).

    avatar

    19.12.2025. (10:47)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    @ j. ma kakve zamjerke :))
    pročitala sam vaš komentar nekoliko puta, ne stoga jer ga nisam razumjela, nego sam htjela iznova upijati mirnu i toplu emociju vaših sretnih riječi, i da, osjetiti auru ispunjenog i zapravo, milošću obasjanog življenja, koji svjedočite. i koje vas je zapalo :). i nema tu kriterija, je li zasluženo ili ne - jednostavno, dogodi se, obuhvati i nosi vas sobom ta struja, no zasigurno ste je i vi i vaši bližnji pažljivo i uporno usmjeravali i održavali takvom. iskreno mi je drago zbog vas.

    još više me veseli to što ste imali potrebu, strpljenja i želju podijeliti to sa mnom, onako, spontano, autentično, uporišno - i doista vam hvala lijepa na svemu tome :D.

    reći ću i ovo - moj je život barčica koju su prije smiraja u sigurnim lukama, uvijek nekako zadesile uzburkane i kobne vode. nadam se, i uz uzrečicu koju ste spomenuli, a i ja je često izgovorim :)), uz božju pomoć i sreću junačku, priželjkujem, još uvijek radoznalo i uzbuđeno i nasmijano, ovjereni dekret o pravu na tog svog zadnjeg nađila. a onome prvome, s djecom polažem cvijeće i palim svijeće.

    avatar

    19.12.2025. (12:31)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    @j. prije nekih 10tak godina, između ostaloga, čitala sam izjave osuđenih na smrt u pojedinim američkim zatvorima... postoje organizacije koje ih prikupljaju i objavljuju online. neću prenositi ništa ovdje, no, ima ih takvih da razmišljate danima o njima. vjerujem da ste mislili nešto u tom smislu vezano za spomenuti film.

    avatar

    19.12.2025. (12:43)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    I nakon ljubavi- ljubav

    avatar

    19.12.2025. (16:47)    -   -   -   -  

  • NF

    Tko to tamo pleše, a tko zabušava...

    avatar

    19.12.2025. (19:50)    -   -   -   -  

  • eh saznala

    @Lastavica da bar znam jezik ljubavi :))

    @NF hehe

    avatar

    19.12.2025. (22:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...