On:
klizi ta naša godina uz rub vruće šalice
topi se u mirisu kave
a ta tvoja kada izranja u sjećanju
između odmora i bluda žonglirala si veselo
u našem kalendaru bez brojeva
a ti tvoji prsti plešu na mojim usnama
a ta naša tijela ispod pjene
lome svaki dodir kao da nema kraja
smiješ se očima usnama uzdasima
i odbijaš moju želju ti ludo mala
kako sam to volio
blijedog su sjaja tvoje riječi na mom srcu
Ona:
kao kroz zaleđeno okno
iskrivljen i maglovit pogled pada na tebe
s prvim gutljajima kave
tišina nas obavija, uslužno i spasonosno
sasvim mirno ti sjedim preko puta
dok probadam snažno i uvijek iznova,
do krvi do kosti do zauvijek
sva ona preostala sjećanja iza mojih vjeđa
zašto smo
kako smo
zar smo
nekada ne šutjeli
Post je objavljen 18.12.2025. u 07:51 sati.