nemoj se nikada naljutiti na sebe
nebo to ne bi htjelo
a ni zemlja to ne bi htjela
zemlja
samo bi htjela upijati tvoj korak
bez teških misli
bez onih teških oblaka
i dugih lanaca obećanja i razočaranja
zemlja
nosila bi te takvu laganu i prozračnu i sretnu
na sagu od lišća
na trpezi od cvijeća
na odru od mahovine
na oltaru od osmijeha
čekaj čekaj čekaj
zemlja
pa čini se
predala bi te zemlja rajskim poljanama
a ti bi još tako dugo htjela ne kročiti tamo
ti bi još tako dugo htjela smijati se
zalutati i griješiti
i biti teška i glasna i naporna
ti bi htjela biti takva
i sebi i tome nepoznatom a velikom nekome
tko bi te takvu obgrlio
i pažljivo i uporno čuvao
od svake lakoće i svih rajskih poljana
i nebu i zemlji usprkos
Post je objavljen 27.12.2025. u 02:48 sati.