ona
uza zid neke zgrade sa obnovljenom fasadom u centru grada, raspoložena, čeka sa sinom i snahom uber vožnju, nakon sudjelovanja na predbožićnoj likovnoj radionici.
on
stoji uz otvoren prozor na prvome katu iste te zgrade, puši i pjeva na sav glas (ne baš s previše sluha, ali radosno) refren "moj lipi anđele". iz osvijetljene prostorije iza njega dopire zvuk klavira i drugi raspjevani glasovi, većinom ženski, mlađi.
pogledi im se susretnu, on joj se široko nasmiješi, a ona se spontano pridruži pjesmi. i pjevaju tako zajedno, nepoznati romeo na prozoru prvoga kata i julija nekoliko koraka ispod prozora. publika nasmiješeno sluša. shakespeare, miruj, trenutak je radostan, savršen. baš kao i oliverova pjesma.
uber
pristiže kao deus ex machina. ona slegne ramenima, on i dalje nasmiješen i raspjevan, mahne joj. trojac ulazi u taxi i odlazi, veselo komentirajući događaj.
ona
tijekom vožnje, razmišlja o tom krasnom, nenadanom poklonu univerzuma. poruci? divno, voli izazove, zašto ga ne bi pokušala pronaći.
..................
raspjevani ženski glasovi
ovaj naš domar jura po cijeli božji dan visi na tom prozoru i pravi se da zna pjevati, a još i puši. treba o tome obavijestiti ravnateljicu.
oliver
šta su mi uradili od pjesme, mama.
Post je objavljen 22.12.2025. u 05:58 sati.