Mind mapping

Bio je to oblačan dan. Oblačne misli pokisle od sive kiše koju su prizvali svojim djelima. Morali su otići, ostaviti dom... ali kakav je to dom ako se prema njemu destruktivno ponašaš? Zadnji pogled na mjesto iz djetinjstva. Uskoro će to postati ruševina koja će živjeti samo u sjećanju. A ti ćeš biti predaleko. Oni oblaci više nisu onako rijetki na onom nekoć plavom nebu. Sada je to bolest koju smo prenijeli na atmosferu. Uzeli smo sunce, i ne možemo ga vratiti. Naš zrak prestaje postojati, vrijeme je za promjenu. Vrijeme je za odlazak...

We sail through endless skies
stars shine like eyes

Postali smo izbjeglice rata kojeg smo sami započeli. Posljednji puta pogledaj nešto što su nekoć ljudi nazivali plavim. Nismo li upravo mrtvi kada uništimo ono što nas je određivalo? Nemamo hrabrosti pozivati se na tuđu odgovornost. Svi smo krivi. I ti, i ja.

The black night sighs
The moon in silver trees
falls down in tears

Bježimo od propasti, a znamo da ćemo je posijati na mjesto na koje dolazimo. Biti će to poput poligona. Opet ćemo svjedočiti usponima i padovima, ljubavi i mržnji. Opet će se rađati budale. Poput parazita izjedamo ono što nas hrani. Dom postaje sve manji, a više ga ni ne mogu gledati od suza. Ondje sam volio. Volio sam to, sada je to prošlost.

Light of the night
The earth, a purple blaze
of sapphire haze
in orbit always

Kakva laž, puna malenih, slatkih obećanja, nikad ispunjenih. Od ljudi kojima nikada nije ni stalo. Gledaju samo svoja posla, samo svoj svijet. Tako zatvoreno i ograničeno...
Ali kako da ih krivim? Kako da te krivim?
Svi smo takvi. Možemo promijeniti sve osim one "osnovne" životinje. Ona će živjeti dulje od svih nas.

Odvratno.

Žališ svaki svoj dah dok shvaćaš da si prevaren. Male, bijele laži stvorile su svoju mrežu. I dave te. Sve jače. Oni krivi za sve ne osjećaju krivnju, oni su takvi. Ali... ja... od sada šutim!
...ma kako se glupo osjećao.

While down below the trees
bathed in cool breeze
silver starlight breaks down the night

Jednog dana ću pogledati u Sunce, možda to neće biti isto Sunce, ali ja definitivno neću biti ista osoba. Promjene, kad ti kažem, promjene. Uskoro ću zaboraviti i tko sam, i odakle sam, ali zaboravit ću i tebe i njih. Mislim da sam u fazi u kojoj je lakše dopustiti nekim drugim ljudima da me lažu.
Tako započinje ovo naše putovanje. Svatko će različitim putem, ali svi ćemo tražiti isto. Svi ćemo i naći isto, iako to neće biti ono što smo tražili. Čak naprotiv, to će biti ono što smo ostavili.

And so we pass on by the crimson eye
of great god Mars

Sjećanja na vrijeme kad smo na nebu mogli vidjeti zvijezde. Želje i nadanja da ćemo ih jednog dana dotaknuti su ispunjena, ali pod previsokom cijenom. Urušeni gigantski dimnjaci su bacili sjenu koja se još uvijek nadvija tamo negdje. Napokon se zapitam:

"Vrijedi li uopće željeti nešto bez ikakve šanse za srećom? Zašto voljeti svijet koji je uništen, i nema mjesta za tebe?"

Zvijezde koje sam nekoć sanjao sada me uopće ne impresioniraju. Bolje je bilo sanjati ih. Snovi nisu postali stvarnost, ali stvarnost je postala noćna mora...

...as we travel the universe