Mind mapping

Nekim ljudima riječi zaista nisu potrebne...

Buđenje – prvo razočaranje u nizu, jaaako dugom nizu.

Shake dreams from your hair
my pretty child, my sweet one.
Choose the day and choose the sign of your day
the day's divinity
First thing you see.

Could it be me?

Ili ne? To bi onda bio san, a toga mi je već dosta, ili pak nije? Nije mi dosta snova. Meni ne!

And we laugh like soft, mad children
Smug in the wooly cotton brains of infancy
The music and voices are all around us.

Shvaćam da ono nismo mi, tako je nerealno, no ja to ne shvaćam. No možda niti ne želim.

Enter again the sweet forest
Enter the hot dream
Come with us
everything is broken up and dances.

Snovi, poligoni naših bolesnih umova. U njima posjećujemo mjesta koja ne postoje, upoznajemo ljude koji se još nisu rodili. Kažu da su snovi tek reakcije našeg mozga na podražaje koji nam se dogode tijekom dana bilo na svjesnoj ili podsvjesnoj razini. No nema tu definicije. To nije osjećaj, niti kemijska reakcija...nitko ne zna točno što su snovi no ja sa sigurnošću znam da tada gledam u svoju podsvijest. Moji snovi, moje misli...

Sve je tako bolesno simbolično… u hodniku prepunom slika koje nikad neće biti naslikane. Ali ne brini, tvoj hodnik će i dalje biti netaknut. Tvoji snovi će i dalje biti samo tvoji, i sanjat ćeš… sretno.

Before you slip into unconsciousness
I'd like to have another kiss
Another flashing chance at bliss
Another kiss, another kiss…

Nije mi trebalo mnogo da shvatim, ali možda će mi trebati cijela vječnost da zaboravim. Gdje je taj kraj? Nema ga... nešto što nije počelo ne može niti završiti no ipak nekako traje, nezaustavljivo...

The end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I’ll never look into your eyes
Again…

Zašto smo stvoreni ovakvi? Tako ovisni. Kakav život… u svijetu koji nam ništa ne nudi… ne, nema sigurnosti niti iznenađenja. Neki to nikad neće shvatiti…
Što tu može ruka potpunog stranca? Može li se percepcija promjeniti sa dvije riječi? Ne! nikad nije ni mogla…

„Popeo se kroz prozor, ona ga je prvi put vidjela...
Tko si ti? –upitala ga je...
Slijedio sam te s plaže – odgovorio je
-Zašto?
-Zato jer si ti ona Prava. “
(Iz filma The Doors)

Baš sam dobio glupu ulogu, ali to je život… toliko toga još treba vidjeti, toliko toga želim znati…
Koliko toga stoji između nakovnja i čekića? Što je između dviju stranica škara kada se spoje? Koliko vidimo kada zatvorimo oči? Koliko živimo dok ne dišemo zrak? Umiremo li pri svakom izdahu?

Can you picture what we’ll be,
So limitless and free?
Desperately in need
Of some stranger’s hand…

Sloboda… kada juriš rijekama asfalta i dodaješ gas. Osjetiš li slobodu… bez zidova, bez smrada pravila tamo, tamo negdje daleko… gdje se cesta spaja s nebom. Imam toliko toga za reći, ali slušatelj je odsutan, opravdano… Ne mogu ništa dati, ne želim ništa uzeti. Nije stvar pobjeda i poraza, nije pitanje taštine, nisam ovdje da gubim vrijeme, želim otvorene oči. –Problem je u tome što sam sretan samo kad su zatvorene…

Pogledajte ovaj svijet pun crnih misli… zašto još nismo prerasli metodu pokušaja i promašaja?

The days are bright and filled with pain
Enclose me in your gentle rain
The time you ran was too insane
We'll meet again, we'll meet again

Oh tell me where your freedom lies
The streets are fields that never die
Deliver me from reasons why
You'd rather cry, I'd rather fly

Da, to je bila i ostala moja filozofija. Žao mi je ljudi, radije ću stalno udarati od tlo zbog onih nekoliko trenutaka leta nego živjeti okovan gravitacijom vaših granica.

On je otvorio vrata percepcije...

Hvala Jime...

Katkad je najteže započeti post. I onda nerijetko pribjegavamo ovakvim rješenjima, tupimo bez veze i lupamo po istim obrascima. No ionako si stalno postavljamo ista pitanja. Zapravo se sve pretvara u ne pretjerano dosadnu reprizu neke prošle epizode. I sve se nekako kreće istim scenarijem, i gotovo da znam kako će završiti. Ali kako to uopće počinje?

Life is a story
Go ahead and find your sight

Da, baš… i to kakva storija, film u kojem imaš jednu ulogu do odjavne špice.

Life is your glory
Go ahead and live the night

Najbolje je prestati biti čovjek. Najlakše je. Bez kompleksa, bez muke i užasa. Nemoj bježati od onoga što jesi, bježi od onoga što smo svi. Sve je to pogrešno. I što je najgore, da se povijest iz nekog razloga počne ponavljati iz početka sve bi bilo isto. To je svijet u kojem živimo. No to smo mi ljudi, mi to rijetko vidimo. Mi ćemo radije postavljati glupa pitanja nego odgovarati na ona zaista bitna.

Kako ne razumiješ? Znaš li uopće što znači živjeti?

But to live means to be here
In the present now
Do try to bow for the gift of your day
Then you cede to the morning sun

Život je izbjegavanje metaka, a ne nošenje pancirke.

Pretending that we live doesn't make us alive.

Svi se bojimo, imamo i zašto. I što sad? To ne ide tako… Onaj tko uspije naći remek-djelo pokraj svih tih obrazaca… on je – okusio život.

What is it that makes us lose sight?
True sight, of what is real and essential
I'll take organized patterns of chaos
Over the chaotic organizations of man, any day!

Pretvaranje nas tjera da lažemo sami sebi. U čemu je čar ako ne živiš ono pravo? Ili barem težiš onome što misliš da je ispravno? Lako je bježati, no prvo se treba zapitati od čega bježimo? Što nas čeka u izbjeglištvu? No to je lekcija koju svatko mora naučiti sam za sebe. Ne postoje lakši i teži način. Postoji samo onaj koji je ispravan.

Pretending that we see doesn't give us the sight
Pretending that we live doesn't make us alive

Pretvaranje da živiš te ne čini…

Dan. Puše vjetar, on ispunjava, upotpunjava praznine. Trga mrežu laži, sve sam već vidio, sve me neodoljivo podsjeća na poraze iz nekog drugog života. Da se barem sjećam kako to zaobići…

The smile of dawn
Arrived early May
She carried a gift from her
home
The night shed a tear
To tell her of fear
And of sorrow and pain
She'll never outgrow

I kad bolje razmislim… sve se to već jednom nekome dogodilo, kao loš odsjaj u zrcalu sada se to događa u mojoj glavi. I sve guta noć, ali to ne nestaje. Ne može svijet nestati u treptaju. Neću to dopustiti, zbog sebe… Nova stranica će biti okrenuta, poglavlje završeno, ali taj dio knjige će biti zauvijek zapisan!

Death is the first dance, eternal

There's no more freedom
The both of you will be
confined to this mind…

Prokleto je teško kada nisi slobodan u svom svijetu. Uljezi! Odlazite! Ono ime… nije smjelo nikad biti spomenuto. Moj život se neće pretvoriti u vaš cirkus. Možda sam vječiti gubitnik, ali nemojte me uvlačiti u svoje pobjede. Pa što ako gubim? Barem se mogu suočiti s time. Ali to nije ono što želim živjeti, to nije ono u što želim vjerovati. Nije tako trebalo biti, nisu mi rekli da će biti ovako…

I was told there's miracle for
each day that I try
I was told there's a new love
that's born for each one that
has died
I was told there'd be no one to
call on when I feel alone and
afraid
I was told if you dream of the
next world
You'll find yourself swimming
in a lake of fire

Očito je da nema čuda, novi dan nosi samo nove izazove. Možda su to i razočaranja… no protiv toga ne možemo. Ovo je izazov za koji znam da neću krivo reagirati. Činim ono što je ispravno. To je jedini način. A onda… stakleno zvono pada… kao zid, kao kavez, posljednja crta obrane. Rekli su mi da to funkcionira, vrijedi pokušati. Koliko si daleko od sreće toliko si daleko i od boli. Rješenje? Ne, ali to je ono što mi sada treba… nije me briga za druge, to je ono najbolje za mene.

As a child, I thought I could
live without pain without
sorrow
As a man I've found it's all
caught up with me
I'm asleep yet I'm so afraid

Da, nekad sam bio dijete koje je gledalo sa osmjehom prema sutra, budućnost je bila sunčan dan. Sada sam gotovo odrastao… vidio sam da je život noć u kojoj moraš pronaći svoje svjetlo. Imamo li svrhu, netko je upitao? Moja svrha je naći svoje svjetlo. Poželite mi sreću, ništa drugo ne tražim od vas.
Vidim to, savršeno jasno. I ne podsjeća me na ništa oko mene… ali vidio sam to već, barem jednom…

Somewhere like a scene from a
memory
There's a picture worth a
thousand words
Eluding stares from faces
before me
It hides away and will never be
heard of again…

Deceit is the second without end

Ples je gotov, priča je završena, smrt nije kraj, kraj nije kraj, obmana ostaje…

The city's cold blood teaches us
to survive
Just keep my heart in your eyes
and we'll stay alive

Ove ulice su naš dom… u sjećanju je još onaj vjetar dok češlja nepregledne livade… ali djetinjstvo je progutao beton, prekrio asfalt, pojela hrđa… ostaje budućnost lomljiva poput plastike. I dok sanjamo svoje staklene snove osuđeni smo na ovaj papir. Na njemu sve ostaje…


The third arrives...

Before the leaves have fallen
Before we lock the doors
There must be the third and
last dance
This one will last forever
Metropolis watches and
thoughtfully smiles
She's taken you to your home

It can only take place
When the struggle between
our children has ended
Now the Miracle and the
Sleeper know that the third
is love

Love is the Dance of Eternity

San je gotov, čudo se nije dogodilo, ali priča nije gotova...

... ma kakav James Bond? -Ovo je stvaran život. Nekad čak niti cijeli svijet nije dovoljan... pušiona, jel' da?