Mind mapping

-I let the melody shine, let it cleanse my mind, I feel free now..
-Ja sam još ona ista budala....
-Nothing else matters....
-majstor i pol
-udajem se
-prodan acc
-"53-93" Mi smo ekipa čvrsta poput kipa, ko plamen zippa, nikad se ne gasimo sve pred sobom gazimo
-GUNSIII
-Sve je kako treba
-Oozing Chyme Reeks As YOur Duodenum Is Hacked, Secreting Gastric Juices, Enzymes Melt Your Faecal Tract
-Paulaner
-OMĐ-o moje đubre... Žuta četvorka je MUŠKOOO
-hh
-"Ja volim samo sebe, svog jedinog sebe..."
-600t&k
-and i can wait...
-Kristina je zakon!!!
-zima je ohladila sve ulice..i hladno je..ne pustam te iz zagrljaja...
-Kako netko može ubit tak gracioznu životinju-jelena?
-Ble...
-Počnu cure da skidaju remen, lače, gaće, maju bokte mazo, di ćeš bolje, odma sada idem dolje!!
-Išek je seksi... al samo malo i to ne meni
-šta tjera ljude da lažu? da varaju? se se prave ono što nisu?
-Enter a personal message
-Kad sa dobra dobra sam... Kad sam zla onda sam još bolja...

Ovo ste vi! Vaše osobne poruke na MSN-u.

Ljudi stalno nešto govore...

...ali što pokušavaju reći?

Znate one dane kad vam baš ništa ne ide od ruke. Te dane smo baksuzi, proklinjemo sreću, život, ovaj svijet i sve na njemu. Eh pa uzmite si koju minutu i pročitajte ovo:

08:35 – zvoni mobitel, ona iritantna melodija koju sam stavio za buđenje više ne pali, postao sam imun.
09:10 – drugo buđenje, uobičajena jutarnja psovka jer sam se (opet) probudio
I sve je upućivalo da će ovo biti samo još jedan prosječan dan, ali danas je dan bio sve samo ne prosječan. Stalno kasnim, na autobuse, sastanke, u školu, kod doktora…
I jedva sam se spremio na vrijeme, izlazim iz kuće… kad ono telefon, moram se javiti. Zove moja najdraža teta i ispituje me o registraciji na neki vrag na Internetu, a meni odlazi autobus… izlazim iz kuće i po tko zna koji put promatram autobus kako mi odlazi, a do stanice imam kojih 50-ak m.
Ljutit se vraćam natrag u kuću s namjerom da idem biciklom. Svoj bicikl nisam vozio već mjesecima i nisam znao u kakvom je stanju. Gume su, naravno, prazne. I prvu sam nekako napumpao ali zadnja ima neki čudan ventil koji mogu napumpati sa nekom starom pumpom koja baš i ne radi. Nakon nekoliko minuta pumpanja sam to i otkrio. SCENA: pumpa leti iz garaže nasred dvorišta, zatim polako izlazim, uzimam je i bacam ponovno u garažu. Tada sam shvatio da mi je jedina opcija odlazak u školu na starom djedovom biciklu koji više ni on ne koristi. Bicikl je toliko star da se Metuzalem još vozio na njemu. Mnogi će se zapitati zašto nisam jednostavno otišao autobusom kasnije. Stvar je u tome što ne bih stigao na taj pred-nulti a to bi mi bio 24. neopravdani sat ove godine… odlučno sam sjeo na onu kramu od bicikla i krenuo u školu. Nakon nekoliko stotina metara bio sam mokar od znoja i mrtav umoran. I tako sam vozio tri kilometra, snažan vjetar je puhao ravno u mene, a ja sam se molio da me pokupi neki auto. Pokušao sam prebaciti brzinu na biciklu da mogu lakše okretati pedalama i tada mi je ispala sajla za mijenjanje brzina… naravno, zapetljala se u prednji kotač. Na sreću, izbjegao sam pad. Zatim je slijedila najveća nesreća: stigao sam u školu. Prva dva sata sam spavao, smišljao ovaj post i nacrtao ogroman logo od Black Sabbatha na klupu. Zatim se dosađivao na engleskom i onda otišao kući, pogađate, na krami od bicikla. I džabe mi vozačka, pokaz za autobus i moj bicikl kad ja moram ići sa tom krntijom. Još mi je ostalo nekoliko sati ovoga dana… ne znam, nadam se da se neće dogoditi više ništa.

Znam kako sve ovo izgleda, barem jednom mjesečno bude dan kad se poželite upucati nekoliko puta dnevno. I krivi su vam svi i sve. Jeste li kad čuli za Edwarda Murphya?
Čovjek je radio u američkom zrakoplovstvu i udario je temelje fenomenu danas poznatom kao Murphyev zakon. Fenomen se temelji na principu: ''Ako stvari mogu poći krivim tijekom, onda će se to i dogoditi''. Zvuči malo nevjerojatno, ali postoji čak i formula u koju unesete podatke poput vremena potrebnog za izvršavanje nekog zadatka, važnosti zadatka i sl. Danas postoji velik broj stavki vezanih uz Murphyev zakon, meni su neke od najdražih:

Nikad ne recite 'ups' u operacijskoj sali.

Stvari se pogoršavaju pod pritiskom.

Ništa nije toliko jednostavno da ne može biti krivo shvaćeno.

Poanta je umrijeti mlad što je kasnije moguće.

Rješenje problema obično mijenja problem.

Nakon što su stvari krenule s lošeg na gore, postupak će se ponoviti.

Nijednu knjigu nećete izgubiti posudivši ju nekom, osim one koju zbilja želite zadržati.

Uvijek je pogrešno vrijeme u mjesecu.

Svaki pokušaj da isprintate Murphyjeve zakone, završit će blokadom printera.

Ono što ljudi nauče od povijesti jest da se od povijesti ništa ne može naučiti.

Najbolje ideje već su pod copyrightom.

Nikad ne raspravljaj s budalom, ljudi neće uvijek primijetiti razliku.

Najgore smeće nastoji s televizijskih ekrana istisnuti obično smeće.

U prirodi ništa nije kako treba. Prema tome, ako sve ide kako treba... nešto nije u redu.

Osjećaš li se dobro, ne brini, proći će.

Ali nema veze… nikakav Murphy, viša sila ili nešto treće neće do kraja pokvariti današnji dan. Jer danas je rođendan Adrianu Smithu, legendarnom gitaristu iz Iron Maidena. Iako su sva trojica podjednako dobri Adrian mi je svojom melodičnošću oduvijek bio favorit. Još je svirao u Psycho Motelu i u bandu Brucea Dickinsona. Obavezno poslušajte Somewhere in Time, album Iron Maidena iz 1986 u kojem je Adrian pokazao kakve je pjesme u stanju pisati, daleko najbolje njegovo ostvarenje kao člana banda.

SRETAN ROĐENDAN!

Adrian Smith (27.2.1957- forever)

eh da…
Nabavio sam kartu za Headbanger's Pit i jedva čekam da ih vidim uživo.

I lie awake and dread the lonely nights
I'm not alone…

Koliko toga prođeš u životu, i na kraju shvatiš da ne znaš tko si… nekad je teško kontrolirati riječi koje izgovaraš… a kako je samo teško kontrolirati ono nešto apsolutno izvan dosega. Kada spavaš, slike, riječi, zvukovi, priče bez smisla. Kako to može proganjati čovjeka. Ali nekad i najljepši san može biti ravan noćnoj mori, izbaciti te iz takta. I što kada ti snovi postanu centimetar udaljeni od stvarnosti?

I wonder if these heavy eyes
Can face the unknown
When I close my eyes I realize
You'll come my way
I'm standing in the night alone
Forever together…

Kad bi barem riječi bile malo jače, kad bih barem sve znao reći… snovi bi bili tako usputni, gotovo beznačajni… jer živio bih svoje snove, no bojim se da to nikad neće biti tako. Tako je to u životu, prokleti smo onime što jesmo, hoćemo li ikad biti blagoslovljeni onime što nikad nećemo postati?

Were the dream warriors
Don't wanna dream no more
Were the dream warriors
And maybe tonight
Maybe tonight you'll be gone
Što ako te večeras ne bude?
U snovima nema granica, ali su snovi granica sama za sebe… pomozi mi da se ovaj san materijalizira… ne daj da propadne. Koliko god to smiješno zvučalo ne želim uništiti snove… sada, oni su mi sve što imam. Ali ako ovaj rat snova mora završiti… dopusti mi da pobijedim.

I feel the touch comin over me
I cant explain
I hear the voices callin out
Callin my name
Its the same desire to feel the fire
Thats comin your way
Im standing in the night alone
Forever together

Sweet revenge, the bitter end
This time
Break the spell of illusion
Bound together waiting for you...

Molim vas nazovite me paranoičnim, recite da su to samo gluposti, da pretjerujem i da nitko to neće dozvoliti! Baš sam smiješan, ali što ako je sve ovo ozbiljnije nego što se čini? Cijeli svijet te mrzi, svi bježe od tebe, a ti im to ne dopuštaš. Pa kakav je ovo svijet? Zar ne smiješ biti svoj? Zar stvarno moraš imati nešto tuđe iako znaš da nikada neće biti tvoje? Zašto puštati svoje korijenje ludosti po nedužnima? Zašto loše činiti još gorim? Kakav užas, lik se ubio jer se Kosovo odcijepilo od Srbije. Paljenje Američke ambasade… samo čekam kada će izaći iz sjene sva gamad koja se ondje skriva godinama. I vratit će se… teror, krv i patnja. Ne zbog neplodne zemlje, ne zbog bureka ili rudnih bogatstava. Presudit će faktor nazvan ljudska glupost. Boli nas ona stvar kada čujemo kako iz dana u dan ginu ljudi na drugom kraju svijeta. Ali ovoga puta nam je to tako blizu. Hoće li se opet pronaći fitilj za neko novo bure baruta?
Da li je pretjerano reći da se prijeti novi svjetski rat nakon što su se Rusi odlučili zaprijetiti oružjem, znamo da će Amerikanci samo čekati svoju priliku da ulete i naprave reda, prolijevat će tuđu krv na tuđoj zemlji. Jebeš ZERP, EU, Euroviziju i NATO, situacija će kuhati do točke vrenja… a ne znam hoće li onda biti povratka. Povijest je pokazala kako se to odvijalo, nadam se da će ovog puta biti druga priča. No to sve nekako visi u zraku i samo je pitanje vremena kada će neki gad sa svrbljivim prstom na okidaču dočekati svoj trenutak. Zamislite samo posljedice…

A dead issue, dont wrestle with it, deaf ears are sleeping
A guilty bliss, so inviting (let me in), nailed to the cross!

We seem destined to live in fear
And some that would say Armageddon is near
But where there's a life while there's hope
That man won't self destruct

Ma nema nade za nas, za ljudski rod, nema nade za snove, nema razloga vjerovati…
Mi smo osuđeni od samog postanka, samouništenje… neizbježno, pitanje samo koliko ga možemo odgoditi.

We live in an uncertain world
Fear, understanding and ignorance
is leading to death
Only the corpses are left
For vultures that prey on their bones

Uništit ćemo ovaj planet, uništit ćemo sebe, uništit ćemo nešto najnevjerojatnije u svemiru, uništit ćemo život. A to nema cijenu… život je sve, nema smisla bez života, nema ljubavi bez života. No mi to možda i zaslužujemo, samo čekamo kada će nas odnijeti voda zaborava.

I feel you, relate to you, accuse you
Wash away us all, take us with the floods
Then throughout the night, they were raped and executed

Cold hearted world
Your language unheard of
The vast sound of tuning out
The rash of negativity is seen one sidedly
Burn away the day!

Uvijek mislimo da smo u pravu, da su drugi zli. Zašto uzimamo pravdu u svoje ruke. Ne možemo biti 100% sigurni, nikada. Mir je preskup, košta previše ljudskih života.

But some are just not wanting peace
Their whole life is death and misery
The only thing that they know
Fight fire with fire life is cheap

But if they do stop to think
That man is teetering right on the brink
But do you think that they care
They benefit from death and pain and despair

Za neke je to mizerna cijena, oni to vide u naftnim poljima, plinskim bušotinama, rudnicima dijamanata. Oni imaju svijet na nišanu. Taj dan će doći…

Then throughout the day mankind played with grenades

Žao mi je ovog svijeta, žao mi je što smo se morali dogoditi, nadam se da ga neće previše boljeti, ali nema veze, bez nas će mu biti bolje.

Extinguishing the sun
Wash away man, take him with the floods…

[Husein Hasanefendić - Hus]


Ima dana kad se bojim
Ima dana kada molim
Ima dana kad se kajem
Ima dana kada volim
Ima dana kad se mijenjam
Kad to vidim
Ima dana kad sve mrzim
Pa se stidim
Ima dana kad se smijem
Ima noći kada pijem
Ima dana kada letim
Ali boli kada sletim
Ima dana kada hoće
Kada neće, ne ide...

Sve od danas pa do sutra
Pa se ima, pa se nema
Malo lijevo, malo desno
Nikad ne znas sto se sprema
Zivot je lutrija

Bez pogotka


Ima dana kada padam
Ima dana kad se nadam
Ima dana kada zalim
Ima dana kad se palim
Ima dana kada mrzim
Samog sebe
Sve me jebe
Ima dana kada mastam
Ima dana kada prastam
Ima dana kada ljubim
Ima dana kada gubim
Ima dana kada volim
Kad je lijepo zivjeti...


Da, svaki dan sam neka druga osoba. Svaki dan vidim sve iz nekog drugog kuta, ali to nije ništa dobro... jer vidjeti prave stvari... to je lutrija.

Dosta je bilo!
Dosta čekanja!
Ma dosta je bilo!
Dosta čekanja!
Zašto uvijek posljednji u redu
Stojim ja?

Zemaljski dani teku, neće stati
Dok ja molim boga da mi nadu vrati
Zemaljski dani teku, a kraj mene nikoga...

Ali to me neće natjerati da prestanem kockati, nikada...

{Halford, Tipton, Downing}

Angel - put sad wings around me now
Protect me from this world of sin
So that we can rise again

Oh angel - we can find our way somehow
Escaping from the world we're in
To a place where we began

And I know we'll find
A better place and peace of mind
Just tell me that it's all you want - for you and me
Angel won't you set me free

Angel remember how we'd chase the sun
Then reaching for the stars at night
As our lives had just begun

When I close my eyes I hear your velvet wings and cry
I'm waiting here with open arms - oh can't you see
Angel shine your light on me

Oh angel we'll meet once more - I'll pray
When all my sins are washed away
Hold me inside your wings and stay
Oh! angel take me far away

Put sad wings around me now
Angel take me far away
Put sad wings around me now
So that we can rise again

The wise man said just walk this way
To the dawn of the light…

Kao da znam kamo idem. Što me čeka u novoj zori, možda samo čekanje novog mraka, hm… ne znam. A vrijedi pokušati zar ne? Opreka pesimizma i optimizma, dan dolazi poslije noći, gdje završava bijelo počinje crno. Ali krajnosti su ono što nas muči. I vatra i led mogu biti smrtonosni.

The wind will blow into your face
As the years pass you by…

Što nas tjera da idemo dalje? Možda neznanje, stvar koje se moramo najviše bojati nas upravo pokreće da ujutro otvorimo oči? Možda, štajaznam?

Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart

Kako lijepo kada se na planinu ne penješ sam, kada ti netko pruži ruku kad visiš s litice. No kako znaš da te neće pustiti? Kako znaš hoće li upaliti svijeću kada te proguta mrak? Ne znam, možda je u povjerenju stvar. I tako se oslanjamo na nešto tako nedokazivo… iz dana u noć, iz noći u dan…

Close your eyes and your will find
The passage out of the dark

Striček koji jesi na nebesima:

Here I am
Will you send me an angel?
Here I am
In the land of the morning star

Mile Kekin je jednom rekao:
“Treba mi sad bilo tko, dal’ kurva ili anđeo
u mraku ionako ne vidim”

Mene je ipak strah tog mraka, imam fobiju da je nešto uvijek blizu.

The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart
Close your eyes and your will find
The way out of the dark

Da vjerujem su sebe? Možemo li se dvaput zabuniti? Znam da ne želimo, iskreno, nije me ni briga. Sve je u našim rukama, naravno, osim onoga što nije, a u tome nema pomoći. Ostavimo neke stvari u tišini prošlosti. Neka nas više nikad ne probude…
Okrenimo se jutru što nam donosi novi dan, nove izazove, planine i ravnice, hladnoće i vrućinu. Otvorimo oči po posljednji puta da pronađemo sredinu, a onda…

Feed my eyes, can you sew them shut?
He who tries, will be wasted
Feed my eyes now you've sewn them shut!

Kolika je cijena sreće? U kojoj mjeri neznanje uvjetuje sreću? Možda je najbolje biti slijep, možda onda ne vidimo teškoće problema. Možda u raju vlada neznanje, možda smo u raju slijepi. Ne znam. To nije raj u koji ja vjerujem.

Raj nije mjesto gdje problemi ne postoje. - Raj je mjesto gdje se problemi mogu riješiti!

Dying swans twisted wings, beauty not needed here
Lost my love, lost my life, in this garden of fear…

Počeo sam čitati knjigu Brave New World (Vrli Novi Svijet – Aldous Huxley). Ukratko, radi se o ljudskoj budućnosti. U antiutopijskom svijetu lišenom svih osjećaja. Ljudi zimaju drogu i riješeni su svake individualnosti. Tu prestaje Huxley, a pokušat ću započeti ja…
Individualnost, imamo je svi, bespredmetno je tvrditi nešto drugo. No što nam točno individualnost daje te da li išta uzima?
Zamislite svijet bez glazbenika, slikara, revolucionara. Da nema ljudi kao što su Steve Harris, Randy Rhoads, Tony Iommi i mnogi drugi – ovaj post bi pisala neka druga osoba, toliko o utjecaju individualnosti. Njihove osobnosti, njihovi karakteri, ideje su me potakli da pogledam svijet na svoj način. I to radim neprestano, koliko god to ponekad bilo ograničavajuće, trudim se ne vidjeti granice. Možda sam katkad ovakav ili onakav ali to sam ja. I nikada neću biti broj, nikada me nitko neće moći zamijeniti – na ovaj ili onaj način. Možda neki brže trče, skaču više, vjerojatno su i pametniji. Ali nitko od njih nije poput mene. Ja sam ja, sa svim odlikama i morem mana. Da, to sam ja. Ako sam se ja pomirio s tim, ne vidim razloga da drugi imaju probleme po tom pitanju. Živim svoj svijet onako kako znam, da je drugačije bilo bi isto kao da sam mrtav. A samo u grobu nema snova.Gledam ovaj svijet i pitam se kamo sve to ide. Pokraj ovih naših šuma od betona i asfalta, stoji nešto tako oprečno, apsolutno savršeno. To je priroda. Tamo nema potrebe za snovima. Pogledaj ovu noć... negdje u vjetru mješaju se moje misli i riječi onih koji znaju što govore. Melodija, pronalazi u meni ono nešto... zašto je sve tako komplicirano? Čak niti u beskrajnom mraku nije sve isto.

Whenever we dream
That's when we fly
So here is a dream
For just you and I

We'll find the Sacred Heart
Somewhere bleeding in the night
Look for the light
And find the Sacred Heart

To nešto... da li je to duša? Ono što je istinski živo. Da li duša živi zauvijek? Ne preostaje ništa drugo nego nadati se. Nadati se da vječno živi nešto nikad dokazano. No mnoge stvari nisu dokazane, a možemo tvrditi da su tu. I zamisli samo svijet duša – gdje je pojam materijalizma samo riječ nekih preograničenih ljudi. Gdje su osjećaji i misli jednako opipljivi kao i zidovi koji su ih nekoć sputavali. Tada shvatiš da granice možda niti ne postoje... No opet, dušu možeš ubiti, uništiti, obezvrijediti... mislim da ne postoji razlika.

There's something wrong there's a chill in the air
and the blood in my vein's running colder
The eastern sky is beginning to silver
and the words that you speak start to falter

There's been a kill in the spirit world!
There's been a kill in the spirit world!

Da, mrtvo je. Ako je i davalo znakove života morao sam ga dokrajčiti. Ne pokušavam zapaliti mostove iza sebe, pokušavam se uzdići, poletjeti. Otići daleko, sjećati se dobrih prijatelja i biti sam...

Behold the dead clutching at fading hands, out of reach forever
"In glory die" calls the voice of the void

Bilo je prilično hladno... UBOJSTVO!!! UBOJSTVO!!!

When heaven is closer, it's pleasure and pain
Kill in the spirit world

Did you see another in black
is the blood in your veins running colder
If you did then there's no turning back

Zašto svi pričate o povratcima? Što nedostaje novom početku. Hrabrom novom svijetu?
Mjestu gdje sam potpun. Treba se uzdići… nekako. Zaboraviti na to ubojstvo.

Stretching every muscle, I wait for the end
and a kiss on the wind whispers murder, Murder!

U novom svijetu mislimo da smo potpuni, hladni prema nekim stvarima počinjemo uživati u onome što nam je ostalo, no negdje duboko znamo da se zavaravamo. Nema veze, ovako je bolje, zar ne? Dosta toga se promijenilo, ne mogu to poreći. No jedna nota, budi šapat sjećanja…

A kiss on the wind whispers murder…

Ipak je ovo noć bez mjesečine, kako čovijek uopće može biti sretan ovdje?

Never was the darkness so black,
No light and nowhere to go.

My spirit is crying for a love
So tired of being alone.
I remember He came here to steal,
and You are His stealer of souls.

Dragi moj svijete, odavno sam odustao od toga da te mijenjam. –I onda si ti promijenio mene. Potpun ili ne, to sam ja. Gledam i ne vjerujem, a Ti?

Haven't you seen?
Haven't you seen?
The ruins of our world...