I lie awake and dread the lonely nights
I'm not alone…
Koliko toga prođeš u životu, i na kraju shvatiš da ne znaš tko si… nekad je teško kontrolirati riječi koje izgovaraš… a kako je samo teško kontrolirati ono nešto apsolutno izvan dosega. Kada spavaš, slike, riječi, zvukovi, priče bez smisla. Kako to može proganjati čovjeka. Ali nekad i najljepši san može biti ravan noćnoj mori, izbaciti te iz takta. I što kada ti snovi postanu centimetar udaljeni od stvarnosti?
I wonder if these heavy eyes
Can face the unknown
When I close my eyes I realize
You'll come my way
I'm standing in the night alone
Forever together…
Kad bi barem riječi bile malo jače, kad bih barem sve znao reći… snovi bi bili tako usputni, gotovo beznačajni… jer živio bih svoje snove, no bojim se da to nikad neće biti tako. Tako je to u životu, prokleti smo onime što jesmo, hoćemo li ikad biti blagoslovljeni onime što nikad nećemo postati?
Were the dream warriors
Don't wanna dream no more
Were the dream warriors
And maybe tonight
Maybe tonight you'll be gone
Što ako te večeras ne bude?
U snovima nema granica, ali su snovi granica sama za sebe… pomozi mi da se ovaj san materijalizira… ne daj da propadne. Koliko god to smiješno zvučalo ne želim uništiti snove… sada, oni su mi sve što imam. Ali ako ovaj rat snova mora završiti… dopusti mi da pobijedim.
I feel the touch comin over me
I cant explain
I hear the voices callin out
Callin my name
Its the same desire to feel the fire
Thats comin your way
Im standing in the night alone
Forever together
Sweet revenge, the bitter end
This time
Break the spell of illusion
Bound together waiting for you...
Post je objavljen 26.02.2008. u 10:41 sati.