Mind mapping

Maloprije sam čitao blog pokojnog Domagoja Neduga. Njegovo ime će se još dugo spominjati u Sisku. I danas su mu ostavili pokoji komentar. Malo sam pročitao i blogove njegovih prijatelja, jako tužno, njihovi životi su se jako promijenili njegovom smrću. Postavljen je semafor na toj kobnoj zebri no svi mi znamo da je to samo mazanje očiju, taj semafor neće nikoga spasiti...a ni vratiti.

Njegov slučaj nas je sve potaknuo na razmišljanje. Život se može prekinuti poput grančice. I što ostavljamo iza sebe? Ovo mi nije posljednji post, no pišem ga iz razloga što se svašta može dogoditi, stoga želim reći neke stvari. Nešto kao zapisana vremenska kapsula.

Don't remember where I was
I realized life was a game
The more seriously I took things
The harder the rules became
I had no idea what it'd cost
My life passed before my eyes
I found out how little I accomplished
All my plans denied

Živiš život punim plućima, jučer si napokon postigao ono o čemu dugo sanjaš...i onda...samo zvuk prekasnog kočenja, udar strujom, utapanje, pad aviona, zatajenje srca. Cijeli život se utrkuješ i kad misliš da ćeš nešto stići vrijeme te sustiže...i naposlijetku, prestiže.

So as you read this know my friends
I'd love to stay with you all
please smile when you think of me
My body's gone that's all

''Đubre kao ja ne umire'' –rekao je legendarni Mile Kekin iz HP-a u jednoj pjesmi. No svi mi umiremo, tužno je što neki umru mnogo prije svoga vijeka. Čovjek umre kada i sjećanje na njega. Ne tražim da me se sjećate, ne tražim svijeće i suze, samo jedan smješak. Za svaku šalu koju smo izveli, za svaku cugu koju smo zajedno popili ili za svaku pjesmu koju smo pjevali, onako bez sluha...samo da se deremo.

A tout le monde
A tout mes amis
Je vous aime
Je dois partir
These are the last words
I'll ever speak
And they'll set me free

TO ALL THE WORLD
TO ALL MY FRIENDS
I LOVE YOU ALL!
BUT, I MUST LEAVE

Teško je umrijeti za spoznajom da ti nitko neće zapaliti svijeću na obljetnicu. U jednom trenutku ti je jasno da ćeš prestati postojati, zauvijek.
Smrt je nedvojbeno neizbježna, no gore je što je nepredvidiva. Sjetimo se Antonia Puerte, mladog igrača Seville koji je nedavno doživio srčani udar na utakmici, a nekoliko dana kasnije i preminuo. Igrao je nogomet, ono što je najviše volio, ostavio je traga i u mladoj španjolskoj reprezentaciji, danas ga više nema.
A tko se sjeća one igre Colin McRae Rally, kolike sam sate potrošio igrajući je kao klinac, nedavno sam pročitao da je legendarni vozač Colin McRae poginuo prije nekoliko dana u helikopterskoj nesreći. I mogao bih nabrajati tragedije u nedogled...jer svaka smrt je tragedija. Svaki život je posebna priča za sebe, i nikada nismo spremni za poslijednje poglavlje.

Moving on is a simple thing
What it leaves behind is hard
You know the sleeping feel no more pain
And the living all are scarred

Dobro je to rekao Mustaine, lako je nastaviti, no ostaviti nešto iza sebe je teško, svi znamo da mrtvi ne osjećaju bol, živi su ti koji dobivaju ožiljke.
Da li je onda smrt nešto sebično?

When you think that we've used all our chances
And the chance to make everything right
Keep on making the same old mistakes
Makes untipping the balance so easy
When we're living our lives on the edge
Say a prayer on the book of the dead

(Michael Matijević)

Risk my soul, test my life
For my bread
Spend my time lost in space
Am I dead?
Let the river flow
Through my callused hands
And take me from my own
The eyes of the damned

It makes my stomach turn
And it tears my flesh from the bone
How we turn a dream to stone

And we all die young
Yeah we all die young

Tell me I know
I lived so afraid
And still we cry alone
With words left unsaid

Yeah it makes my stomach turn
And it tears my flesh from bone to bone
How we turn a dream to stone

And we all die young!

Kako bi bilo putovati kroz vrijeme, vidjeti budućnost, svjedočiti prošlosti? Kako bi bilo imati tu moć da ispraviš pogreške koje si napravio i rastjeraš duhove prošlosti? Zamisli da je vrijeme uvijek na tvojoj strani.
Udobno se smjestite, putovanje kroz vrijeme počinje...
Tolike godine su iza nas, no to polako postaje sasvim nebitno, imaš moć da se nađeš na bilo kojem mjestu u bilo kojem vremenu...na vrhovima drevnih planina od dana kada su stvorene, preko mora, kroz vrhunce izumrlih civilizacija...
I shvaćaš, što si dalje u vremenu, dalje si od svoga doma, i nema povratka. Jedna važna priča tvoga života je završena. Životi ljudi oko tebe postaju samo poglavlja u knjizi vremena. Nije li to zapravo smiješno, nešto ti nedostaje tek kada toga više nema, a srce ostaje ondje, i tako će biti do kraja vremena. Toliko je vremena, mogu što hoću, no ti si mi na umu, predivno biće ostavljeno zauvijek da živi u vremenu koje je završilo.

Hold her in your arms
don't let go

When you taste defeat, when you loose again
Fight and win, never give in
Hold her in your arms
don't let go

That girl you need
Gonna knock you off your feet
That girl, you know
She'll never let you go

No to je prošlost, digni glavu, upravo si na putovanju života, na putovanju o kojemu drugi samo sanjaju, u najcrnjoj noći svjetla prolaze pokraj tebe, neki novi grad samo nestaje u mraku. I to mjesto ima svoju lentu vremena, svoje ljude i njihove živote, i nema vremena da proživiš svačiji život, a svaki ima toliko toga posebnog. U vremenu i najveće ljubavi se gube, mržnja dvoje ljudi netragom nestaje zajedno s njihovom pojavom, i tada shvaćaš...život nije ništa u žrvnju vremena koji nema milosti prema nama.
U noći bez broja, u gradu bez imena, na samo jednoj od stanica u vremenu. Netko plače na ulici, neka vatra gori daleko u tami. Možda i u mojoj stvarnosti netko upravo plače, jesmo li naišli na točku bez povratka? No teška srca okrećem leđa i odlazim...
Negdje u moru ludila čujem glas koji zove iz mraka gdje san gori, želim naći neki drugi svijet, u nekoj blistavijoj budućnosti. Ovo je ludilo, zar je ovo naša budućnost? Urušene zgrade, napuštene ulice i crno nebo usred dana? Zar ćemo uništiti nebo? Sunce više ne sja, nema vjetra da nam puni jedra, nasukani smo na hridinama naših grijeha. Moram ići dalje, možda još ima vremena da se oporavimo...možda je budućnost ljepša. No nije budućnost jedini pravac, a da se vratim po nju, imati moć da živiš izvan granica vremena je prokletstvo ako si sam. I vraćam se u dan kada sam je prvi puta vidio.

Take my hand I'll lead you to the promised land
Take my hand I'll give you immortality
Eternal youth I'll take you to the other side
To see the truth the path for you is decided

To nije moguće, ipak se rađamo sami, zašto onda da u smrti ne bude tako?
Ne znam koja je godina, znam samo da sam na nekoj cesti, pada kiša, i nema nikoga... usamljen poput trkača na duge staze, bez ikoga...nigdje.

I've got to keep running the course
I've got to keep running and win at
All costs
I've got to keep going be strong
Must be so determined and push myself on

I tako su prošle godine, bio sam mladić kada sam krenuo na ovaj put, pun nade i snova, no sada mi se čini da je sve izgubljeno i ništa dobiveno, putovanje kroz vrijeme se pokazalo kao noćna mora, katkad stvari nisu onakve kakvima se čine. Nema hrabrog novog svijeta...
U nadi da ću svjedočiti vremenu, izgubio sam sebe, postao sam nitko. Noću i danju nešto tražim, moja duža luta beskrajno, sve dok jednom ne dođe zora i netko se ne sjeti potražiti me. No realno, nitko me neće tražiti, u prostoru između vremena ja niti ne postojim, postao sam stranac u stranoj zemlji, u nekom drugom filmu, u nekom drugom vremenu. Feel like I've been here before. A proživio sam vrijeme tisuću puta, tisuću puta vidio ista lica, no nisam se smio mješati, tisuću puta sam bio na istim mjestima, gledao iste zalaske sunca...potpuno sam.

One hundred years have gone and men again
they came that way
To find the answer to the mystery
They found his body lying where it fell that day
Preserved in time for all to see
No brave new world, no brave new world
Lost in this place, to leave no trace…

Zanimljivost u slucaju 9/11 i napada na twinse
1) New York City ima 11 slova.
2) Afghanistan ima 11 slova.
3) Ramsin Yuseb (terorist koji je prijetio da ce srusiti Blizance 1993.
godine) ima 11 slova.
4) George W Bush ima 11 slova.

Ovo bi mogla biti puka slucajnost, ali postaje zanimljivije:

1) New York je bila jedanaesta savezna drzava SAD-a.
2) Prvi avion koji se zabio u Twin Towers je bio let broj 11.
3) Let 11 je imao 92 putnika. 9 + 2 = 11.
4) Let 77 koji se takoder zabio u tornjeve je imao 65 putnika. 6 + 5 = 11.
5) Tragedija se dogodila 11. rujna, ili kako Ameri kazu, 9/11. 9 + 1 +1 =
11.
6) Datum tragedije (9/11) se poklapa sa Americkim brojem za hitne sluzbe
(911). Opet 9 + 1 + 1 = 11.

Slucajnost? Nastavite citati, pa cete mozda promijeniti misljenje.

1) Ukupni broj poginulih putnika otetih aviona je 254. 2 + 5 + 4 = 11.
2) 11. rujna je 254. dan u godini. Opet 2 + 5 + 4 = 11.
3) Bombaski napad u Madridu se dogodio 11.3.2004. 1 + 1 + 3 + 2 + 4 = 11.
4) Tragedija u Madridu se dogodila tocno 911 dana nakon napada na Blizance.


Tu postaje jako cudno.

Najpoznatiji simbol SAD-a, nakon zvjezdica i crta sa zastave, je Americki
Orao.

Stih koji slijedi je preuzet iz Kur'ana, Svete knjige Islama.

'Zapisano je da ce sin Arabije probuditi strahovitog Orla.
Ljutnju Orla osjetit ce svi u zemljama Alaha, i makar ce neki drhtati u
ocaju, drugi ce u nadi govoriti:
ljutnja Orla je ocistila zemlje Alaha i tamo je zavladao mir.'


To je stih 9.11 u Kur'anu.

Jos uvijek ne vjerujete?


Probajte ovo,

Otvorite MicrosoftWord i napravite sljedece:

1) Utipkajte Q33 NY . To je sluzbeni naziv leta prvog aviona koji se zabio u

Twin Towers.

2) Zacrnite ih i povecajte font na 48.

3) Promijenite font slova na WINDINGS.

Ne znam da li je ovo sprdnja, nisam ništa provjeravao al' je fakat zanimljivo

Got a black magic woman
Got a black magic woman
I've got a black magic woman
Got me so blind I can't see
that she's a black magic woman
She's trying to make a devil out of me


Don't turn your back on me baby
Don't turn your back on me baby
Yes don't turn your back on me baby
Stop messing 'round with your tricks
Don't turn your back on me baby
You just might pick up my magic sticks


Got your spell on me baby
Got your spell on me baby
Yes you got your spell on me baby
Turning my heart into stone
I need you so bad, magic woman
I can't leave you alone

Dolazi noć, razdoblje kada sam bio svoj. Snovi, mjesto gdje sam bio siguran. Posljednjih noći nisam baš spavao. Nesanica me apsolutno izluđuje. Katkad ležim satima u mraku, ne mogu zaspati. I razmišljam, razmišljam...mislim da ću poludjeti.
Sinoć mi je svega bilo previše. Nisam znao kako zaspati, a san mi je sve što trebam da se suočim za životom. Ustao sam iz kreveta oko pola tri i uzeo radio.
A upravo je taj radio ono što je izvor svega što volim, glazba danas ne bi bila ono što jest bez njega. I taj danas zaboravljen uređaj ima toliko toga za pružiti. U hladnoj noći bez sna on mi je ponudio tuđe misli pretočene u melodiju. Naravno, prijam je bio katastrofalan, no neke radio stanice su se odlično čule. Oduvjek sam se pitao kakva to glazba svira oko tri ujutro. Prema očekivanjima to su bili Oliver Dragojević, Massimo, Tereza Kesovija i neki drugi. Zapravo sam najviše vremena provodio mjenjajući radio stanice.
Nakon nekoliko minuta čuo sam jedinstvenu melodiju, iako se čuo šum u pozadini, smirujuć glas pjevačice koju nikada prije nisam čuo, potpomognut briljantnim textom me potpuno isključio iz ovoga svijeta. Navirale su slike nekog ranog, hladnog, izmišljenog jesenjeg jutra. Da, bila je to java, sjedio sam na rubu pločnika u nekom nepoznatom gradu. Čekao sam te. No iz magle nitko nije došao. Ustao sam, napravio nekoliko koraka i osvrnuo se...magla, samo magla. U hladnom jesenjem jutru koje nikada nije postojalo sunce je jednostavno odbilo otići. Što reći?
Naravno, pjesma je završila, i kako to na radiju biva, nisam saznao ime izvođača, više se ni ne sjećam pjesme. No kako je ova prošla, ubrzo je došla druga. Ma neki r'n'b, nije ni bitno, prebacio sam stanicu. Ipak nisam mogao zaspati. Nakon tumaranja radijskim valovima za uho mi je zapela jedna poznata, stara melodija. Da sam mogao tražiti glazbenu želju ne bih bolje odabrao. Da, to je bio November Rain, i to u rujnu. Poput kiše koja je te noći padala moje misli su bile nošene vjetrom, vjetrom riječi. I onaj završni solo neponovljivog Slasha, koji je svojim LesPaulom tada odsvirao nešto toliko jako da sam vidio jasne slike svojih misli. Da je ta noć imala soundrack svirala bi samo ta pjesma. Naravno tu je poruka, koja kao da mi je govorila što da kažem, no nije to tako lako, barem se tako ne čini.

Don't you think that you need somebody, don't you think that you need someone, everybody needs somebody, You're not the only one

But you are the only one...for me...

Nekoliko pjesama kasnije zaspao sam, i ujutro se probudio sa slušalicama u ušima, na radiju su bile neke vijesti, nije ni bitno.