Mind mapping

Dolazi noć, razdoblje kada sam bio svoj. Snovi, mjesto gdje sam bio siguran. Posljednjih noći nisam baš spavao. Nesanica me apsolutno izluđuje. Katkad ležim satima u mraku, ne mogu zaspati. I razmišljam, razmišljam...mislim da ću poludjeti.
Sinoć mi je svega bilo previše. Nisam znao kako zaspati, a san mi je sve što trebam da se suočim za životom. Ustao sam iz kreveta oko pola tri i uzeo radio.
A upravo je taj radio ono što je izvor svega što volim, glazba danas ne bi bila ono što jest bez njega. I taj danas zaboravljen uređaj ima toliko toga za pružiti. U hladnoj noći bez sna on mi je ponudio tuđe misli pretočene u melodiju. Naravno, prijam je bio katastrofalan, no neke radio stanice su se odlično čule. Oduvjek sam se pitao kakva to glazba svira oko tri ujutro. Prema očekivanjima to su bili Oliver Dragojević, Massimo, Tereza Kesovija i neki drugi. Zapravo sam najviše vremena provodio mjenjajući radio stanice.
Nakon nekoliko minuta čuo sam jedinstvenu melodiju, iako se čuo šum u pozadini, smirujuć glas pjevačice koju nikada prije nisam čuo, potpomognut briljantnim textom me potpuno isključio iz ovoga svijeta. Navirale su slike nekog ranog, hladnog, izmišljenog jesenjeg jutra. Da, bila je to java, sjedio sam na rubu pločnika u nekom nepoznatom gradu. Čekao sam te. No iz magle nitko nije došao. Ustao sam, napravio nekoliko koraka i osvrnuo se...magla, samo magla. U hladnom jesenjem jutru koje nikada nije postojalo sunce je jednostavno odbilo otići. Što reći?
Naravno, pjesma je završila, i kako to na radiju biva, nisam saznao ime izvođača, više se ni ne sjećam pjesme. No kako je ova prošla, ubrzo je došla druga. Ma neki r'n'b, nije ni bitno, prebacio sam stanicu. Ipak nisam mogao zaspati. Nakon tumaranja radijskim valovima za uho mi je zapela jedna poznata, stara melodija. Da sam mogao tražiti glazbenu želju ne bih bolje odabrao. Da, to je bio November Rain, i to u rujnu. Poput kiše koja je te noći padala moje misli su bile nošene vjetrom, vjetrom riječi. I onaj završni solo neponovljivog Slasha, koji je svojim LesPaulom tada odsvirao nešto toliko jako da sam vidio jasne slike svojih misli. Da je ta noć imala soundrack svirala bi samo ta pjesma. Naravno tu je poruka, koja kao da mi je govorila što da kažem, no nije to tako lako, barem se tako ne čini.

Don't you think that you need somebody, don't you think that you need someone, everybody needs somebody, You're not the only one

But you are the only one...for me...

Nekoliko pjesama kasnije zaspao sam, i ujutro se probudio sa slušalicama u ušima, na radiju su bile neke vijesti, nije ni bitno.