Mind mapping

Been here before couldn't say I liked it
Then do I start writing all this down

Život u iluziji, skrivanje iza nečega što ne postoji…nije li to divno?
BEEN HERE BEFORE!!!
Da li je iluzija nešto za što se mogu uhvatiti…NE! padam u mračan ponor mojih misli. Tako kratko, ali tako divno, tvoje lice, tvoja kosa, oči, osmjeh…NE…samo iluzija, iluzija koja samo meni nije strana. A ja to ne mogu držati u sebi.
Just let me plug you into my world
Can't you help me be un-crazy
HOW TO BE UN-CRAZY? Tko je više normalan? Neopisiv osjećaj, nešto između bijesa, ludila, ljubavi i vjere. Da, neimenovani osjećaj
Name this for me, heat the cold air
Take the chill off of my life
And if I could I'd turn my eyes
To look inside to see what's coming
Zar meni jedino pjesme mogu pomoći? Katkad, ma koliko se trudio, ne mogu se koncentrirati, osjećam se. Ne vidim, slijep sam! Kakvo ludilo!
Vraćam se iluziji, znam da nije stvarno, ali pomaže mi da nekako utonem u san. A tamo više nema ničega, ni snova, ni mora, ničega. Samo onaj bezimeni osjećaj, koji ionako ne zaslužuje da postoji.
It comes alive
And I die a little more
It comes alive
Each moment here I die a little more
Ooh, I die I die I die a little more… oh da…umirem, no nikako umrijeti, zato što ne želim, ne bez tebe, ne zasad…TAKE ME AWAY molim te, samo ti to možeš.
I'm frantic in your soothing arms
I cannot sleep in this down filled world
Found safety in this loneliness
But I cannot stand it anymore
Tvoje naručje...tako daleko, kako bi bilo držati te za ruku? ANSWER ME, PLEASE!
Molim te, da ne poludim još više, pretvori ovaj vjetroviti dan u idilu, neka ovaj vjetar što ti mrsi tamnu kosu nestane! Možeš ti to! NE, NE, NE, NE, NE, NE, NE! to je samo iluzija, prokleti bezimeni osjećaj me (opet) baca na koljena
Then the unnamed feeling
It comes alive
then the unnamed feeling
Treats me this way
And I wait for this train
Toes over the line
Then the unnamed feeling
It takes me away, it takes me…AWAY FROM YOU!!!
A bio sam tako blizu…no nikada nisam bio dalje. Vrijeme je isteklo. BEEN HERE BEFORE! Ali to si ne mogu dopustiti ovaj put, svaki put. Ne! No sada je kasno. Zar ne? proklete iluzije. Gore od svake droge, od njih se ne možeš odviknuti, s njima se rađaš. Prokleti osjećaji, postali smo njihovi robovi, bili oni dobri, loši ili...bezimeni.
I cannot sleep with a head like this
I wanna cry, I wanna scream
I rage, I glaze, I hurt, I hate
I wanna hate it all away…the unnamed feeling.

Can't you see I feel your pain?
I've got Jesus running through my veins
In this hopeless life that's turned on you
Give yourself to me, I'll help you through
I feed off your unanswered fear
When visions of life's end appear
Hand over your will and then you'll see
Now get on your knees and worship me

Kao da je gotovo. Svijet je postao krcat idolima, svetogrđem. Svi su do te mjere zaluđeni da nalaze osobne bogove u ljudima izopačena uma. Prema nekim istraživanjima svake se godine osnuje dvjestotinjak novih sekti i upola toliko novih religija. Većina ih ne opstaje. No njihovi mesije, krivotvoreni bogovi iskorištavaju ljudsku potrebu za vjerom. Danas se više isplati imati svoju sektu nego se baviti politikom. Jednostavno se pojavljuju ljudi koji govore da su izbavitelji, da će oni pokazati put. I naivci im se klanjaju, daju svu svoju imovinu, odriču se života, i postaju marionete koje više ne razmišljaju, već slijepo vjeruju.
Worship me !
On your knees!
Worship me!
No i kršćanstvo je počelo kao sekta. Svi učimo kako se čovijek pojavio praktički niotkuda i tvrdio da je sin božji. Ne! Niti na trenutak ne sumnjam u svoju vjeru, ali jednostavno postoji toliko stvari koje bi mogle biti laž. Moja religija ima dugu povijest, no mene zanima koliki dio te povijesti nije izmišljen. Ima tu toliko toga mističnoga. No ne zahtijeva da se ošišam na nulu, odreknem djece i svega što imam kako bih se mogao moliti. Nema lika koji mi se obraća preko razglasa i govori mi kako ću biti spašen ako mu platim. Obećavaju svijet lišen briga, daju ti opojne droge od kojih sve zaboraviš i postaneš rob manipulatora i bolesnika.

In this world when at it's best
Of never ending hate and death
Abandon all and trust in me
Escaping from reality
My world it has no space or time
The crippled walk and the sick feel fine
Hand over your will and then you'll see
Now get on your knees and worship me

Ali takve sekte i nisu najgore što bolestan ljudski um može ponuditi. Što je s onim moronima što žrtvuju životinje i ljude, koji ubijaju zbog vjere, iako ne postoji vjera koja izričito naređuje da ubiješ čovjeka. Neke kažu da treba zaustaviti protivnike i neistomišljenike. Budali dovoljno!

Beyond this wall of life unknown
I'll lead you where you need to go
Void of worry, stress and pain
Left with nothing but your name
We've washed your brain and cleansed your soul
Till' nothing's all you need to know
Hand over your will and then you'll see
Now get on your knees and worship me!

UPDATE: ma nije da se ja pretjerano zamaram time. Vjera je jedan od osnovnih temelja života većine ljudi i jednostavno sam htio napisati kako je jedan od oslonaca života postao opsesija, kugla i lanac. Na ovaj post me inspirirala pjesma Counterfeit God od Black Label Society-a čije se riječi nalaze u postu.

Tresu se temelji moga života! I to po mnogim pitanjima. Niti sam ne znam kako dosad nisam uzeo pištolj i…ma nije važno.
I naravno da se sve vrti oko osjećaja. Onih pozitivnih i onih koji to nikada neće biti. Hrvam se sam sa sobom...u bitci koju ne mogu dobiti, mogu li je onda izgubiti?
Ono malo zdravog razuma što mi je ostalo mi govori da se smirim. Ne znam...
Jedna misao mijenja sve...duboko udišem, zatvaram oči i ona je tu...da! mogu je vidjeti, no nekako je daleko.YOU'RE NOT HERE Osjećaj je tu...ne on nema imena. Ali ima svoje znaačenje, a meni itekako vrijedi! Zrak mi je svježiji...kao da osjetim neki miris...da.
I nekako...to si ti, ono što mi značiš. Poput dobrog pića koje ispire onaj gorak okus iz usta nakon što maznem litru nekog smeća. Da. Jer u usporedbi s tobom sve je smeće. No ja te niti ne želim uspoređivati, napokon, pa ti si nešto tako jedinstveno.
I ne tražim riječi...ne želim.THE ONE
Život mi se pretvara u loš film-noir. Sniman po istinitoj priči. Moje misli mi djeluju tako nerealno. THE SONG REMAINS THE SAME
Možda mi jedino glazba može pružiti utočište...ono psihičko. To je ono što mi treba. Ti to imaš. Sjećam se kad sam te prvi put vidio. Samo nekoliko metara dalje od mene. Ima već neko vrijeme. I ostala si A FEW FEETS AWAY . tvoje tamne oči. Koje su ti oči boje? MY BAD, nikada ne gledam osobu u oči...kao da na podu ima nešto zanimljivo. A sad mi je žao. Kad sam te prvi puta vidio. Pjesma u mojoj glavi, ona koja stalno svira, na trenutak je prestala. Na trenutak je sve stalo. Ne, mislio sam da te nikada neću više vidjeti...prirodan strah. Da, bila je to neka svjetlost...kemija SUNSHINE IN A LIFE FULL OF DARKNESS možda je to jednostavno moralo biti tako...ne znam. Zvučim kao neki zacopani klinjo u sedmom nebu. Najlakše bi bilo reći da nisam. Hm...no ti si bila toliko drugačija. Tvoja osobnost. Ozbiljnost. Tako odraslija od onih oko tebe. Kao da si iz druge dimenzije. YOU ARE THE SUNSHINE Logičnije objašnjenje ne mogu ponuditi. Od svih koji pokušavaju furati neku individualnost ti si bila jedinstvena, bez ikakvih ekstrema. Normalna, a jedinstvena. I još jednom, po tko zna koji puta, uzimam tuđe riječi:
The time has come to close your eyes
And still the wind and rain,
For the one who will be King
Is the Watcher in the Ring.
It is You.

…yes! It is you!

Probudio me umjesto kave
Odraz u ogledalu
Ovo, ovo nisam ja

Tupa faca oronula
I muka u želucu
Ovo, ovo nisam ja

Pred svojim se očima
Bukvalno raspadam
Ovo, ovo nisam ja

Ovo je noćna mora ujutro
Znam da zvuči glupo
Ali ovo, ovo nisam ja

Dva prsta u usta i bit će mi super
Rigoletto

Zaronim znojnu glavu u školjku
Rigoletto

S glavom u škripcu obećavam laži
Rigoletto

Da više neću taknuti piće
Rigoletto





Bila je motorijada...svirali su neki likovi...bili su dobri, jedan je čak imao gitaru k'o Zakk Wylde, a bilo je i pive, kako sam došao kući? Ne sjećam se!

Ovaj post posvećujem jednoj posebnoj osobi. Osobi koja je u velikoj mjeri utjecala na moj razvoj i poimanje svijeta. Ta osoba je moja teta Goga, majčina sestra.
Život je i nije baš mazio ali ona je uvijek gledala na svijetliju stranu života. Od svih u mojoj obitelji ona je imala najviše razumijevanja. Prava je umjetnička duša, stvarno fantastično crta i još imam neke njene crteže koje mi je posvetila dok me čuvala kao bebu. Ona mi je prva pustila ploče od Pink Floyda i Stonesa. U adolescenciji je rezala traperice. Jednom je donijela nove traperice iz trgovine, izrezala koljena i nacrtala Hendrixa na njih. Što drugo reći...osim da ima zaista jedinstven pogled na svijet.
Godinama piše pjesme no ona ih ne naziva tako. Za nju su to tek misli i osjećaji koje je morala nekako izraziti. Ima stvarno mnogo dobrih...neke od njih su stare i do dvadeset godina. Pročitao ih nekoliko i izdvojio one koje su mi se najviše svidjele. Prepisao sam ih u muškom rodu jer mi je ona tako rekla.

U SNU

U snu sam tražio
Tvoje ruke lake
U snu sam tražio
Tvoje korake snene
Ali naći nisam ih mogao
One nikada nisu
Niti bile uz mene

Ti koraci davni
Kao da tuđi su bili
Koraci u vremenu
I prostoru izgubljeni
Koraci života moga
Davni i zaboravljeni...


SIJEĆAŠ LI SE?

Uvijek sam ti govorio
Da se ne bojim
Vječne tame i mraka
Da se smrti ja ne bojim
I da sam ja samo
Jedan maleni leptir
Spaljenih krila
Koji umro je u polju
Krvavo crvenih makova

Sijećaš li se
Da si mi govorila
Da ti život bez mene ništa ne znači

-Ispod ove pjesme napisan je datum 10.5.1992.

SAN

Snu moj jedini
Kolko riječi tebi
Poklonjeno je
Koliko stihova
Ispisano je
Koliko vapaja
Upućeno je...

Snu moj nedosanjani
I u posljednjem mom snu biti ćeš
Ti!

Za kraj još samo želim zahvaliti mojoj teti Gogi, jednoj od najdivnijih osoba koje sam imao prilike upoznati u svome životu, Hvala Ti!

The light in the window is a crack in the sky
A stairway to darkness in the blink of an eye
A levee of tears to learn she'll never be coming back
The man in the dark will bring another attack

Turbulencije...svašta prolazi mojim mislima, ne znam više što bih. I poželim zaplakati...već dugo nisam, no negdje duboko znam da mi to neće pomoći, pa čemu se onda uopće truditi?
Kad bi barem bilo lako zatomiti osjećaje, zaustaviti misli, prestati sanjati i postati hladan...barem nakratko.
I zatvaram oči...svira No More Tears.
Vidim sivilo, djevojku ispod nekog drveta, po lišću mi se čini da je hrast. Pada kiša, pljusak. Ona nosi crveni šal...sve je ostalo crno-bijelo. Hladno joj je, kosa joj je mokra...usamljena je i to je ubija. Čeka nekoga. Prilazi joj čovijek...ne vidim mu lice.

Your momma told you that you're not supposed to talk to strangers
Look in the mirror tell me do you think your life's in danger here, yeah


Pada noć...on je sve bliže. Pogledi im se sreću...sve je bliže. Zastaje. Povlači je za njen mokar kaput...već je mrak.

Another day passes as the night closes in
The red light goes on to say it's time to begin

On je odvlači u mračnu uličicu koja se odjednom pojavljuje...čujem vrisak.

I see the man around the corner waiting, can he see me?
I close my eyes and wait to hear the sound of someone screaming here

Iz uličice izlazi samo on...za njim ostaju krvavi tragovi cipela...kiša ispire krv s pločnika...
Ona leži u uličici...mrtva...posljednje tragove njena života odnijela je voda...ravno u odvod...

So now that it's over can't we just say goodbye?
I'd like to move on and make the most of the night
Maybe a kiss before I leave you this way
Your lips are so cold I don't know what else to say

Čekala je...ali ne njega.