petak, 08.06.2007.

Hvala Ti!

Ovaj post posvećujem jednoj posebnoj osobi. Osobi koja je u velikoj mjeri utjecala na moj razvoj i poimanje svijeta. Ta osoba je moja teta Goga, majčina sestra.
Život je i nije baš mazio ali ona je uvijek gledala na svijetliju stranu života. Od svih u mojoj obitelji ona je imala najviše razumijevanja. Prava je umjetnička duša, stvarno fantastično crta i još imam neke njene crteže koje mi je posvetila dok me čuvala kao bebu. Ona mi je prva pustila ploče od Pink Floyda i Stonesa. U adolescenciji je rezala traperice. Jednom je donijela nove traperice iz trgovine, izrezala koljena i nacrtala Hendrixa na njih. Što drugo reći...osim da ima zaista jedinstven pogled na svijet.
Godinama piše pjesme no ona ih ne naziva tako. Za nju su to tek misli i osjećaji koje je morala nekako izraziti. Ima stvarno mnogo dobrih...neke od njih su stare i do dvadeset godina. Pročitao ih nekoliko i izdvojio one koje su mi se najviše svidjele. Prepisao sam ih u muškom rodu jer mi je ona tako rekla.

U SNU

U snu sam tražio
Tvoje ruke lake
U snu sam tražio
Tvoje korake snene
Ali naći nisam ih mogao
One nikada nisu
Niti bile uz mene

Ti koraci davni
Kao da tuđi su bili
Koraci u vremenu
I prostoru izgubljeni
Koraci života moga
Davni i zaboravljeni...


SIJEĆAŠ LI SE?

Uvijek sam ti govorio
Da se ne bojim
Vječne tame i mraka
Da se smrti ja ne bojim
I da sam ja samo
Jedan maleni leptir
Spaljenih krila
Koji umro je u polju
Krvavo crvenih makova

Sijećaš li se
Da si mi govorila
Da ti život bez mene ništa ne znači

-Ispod ove pjesme napisan je datum 10.5.1992.

SAN

Snu moj jedini
Kolko riječi tebi
Poklonjeno je
Koliko stihova
Ispisano je
Koliko vapaja
Upućeno je...

Snu moj nedosanjani
I u posljednjem mom snu biti ćeš
Ti!

Za kraj još samo želim zahvaliti mojoj teti Gogi, jednoj od najdivnijih osoba koje sam imao prilike upoznati u svome životu, Hvala Ti!
15:41 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>