Been here before couldn't say I liked it
Then do I start writing all this down
Život u iluziji, skrivanje iza nečega što ne postoji…nije li to divno?
BEEN HERE BEFORE!!!
Da li je iluzija nešto za što se mogu uhvatiti…NE! padam u mračan ponor mojih misli. Tako kratko, ali tako divno, tvoje lice, tvoja kosa, oči, osmjeh…NE…samo iluzija, iluzija koja samo meni nije strana. A ja to ne mogu držati u sebi.
Just let me plug you into my world
Can't you help me be un-crazy
HOW TO BE UN-CRAZY? Tko je više normalan? Neopisiv osjećaj, nešto između bijesa, ludila, ljubavi i vjere. Da, neimenovani osjećaj
Name this for me, heat the cold air
Take the chill off of my life
And if I could I'd turn my eyes
To look inside to see what's coming
Zar meni jedino pjesme mogu pomoći? Katkad, ma koliko se trudio, ne mogu se koncentrirati, osjećam se. Ne vidim, slijep sam! Kakvo ludilo!
Vraćam se iluziji, znam da nije stvarno, ali pomaže mi da nekako utonem u san. A tamo više nema ničega, ni snova, ni mora, ničega. Samo onaj bezimeni osjećaj, koji ionako ne zaslužuje da postoji.
It comes alive
And I die a little more
It comes alive
Each moment here I die a little more
Ooh, I die I die I die a little more… oh da…umirem, no nikako umrijeti, zato što ne želim, ne bez tebe, ne zasad…TAKE ME AWAY molim te, samo ti to možeš.
I'm frantic in your soothing arms
I cannot sleep in this down filled world
Found safety in this loneliness
But I cannot stand it anymore
Tvoje naručje...tako daleko, kako bi bilo držati te za ruku? ANSWER ME, PLEASE!
Molim te, da ne poludim još više, pretvori ovaj vjetroviti dan u idilu, neka ovaj vjetar što ti mrsi tamnu kosu nestane! Možeš ti to! NE, NE, NE, NE, NE, NE, NE! to je samo iluzija, prokleti bezimeni osjećaj me (opet) baca na koljena
Then the unnamed feeling
It comes alive
then the unnamed feeling
Treats me this way
And I wait for this train
Toes over the line
Then the unnamed feeling
It takes me away, it takes me…AWAY FROM YOU!!!
A bio sam tako blizu…no nikada nisam bio dalje. Vrijeme je isteklo. BEEN HERE BEFORE! Ali to si ne mogu dopustiti ovaj put, svaki put. Ne! No sada je kasno. Zar ne? proklete iluzije. Gore od svake droge, od njih se ne možeš odviknuti, s njima se rađaš. Prokleti osjećaji, postali smo njihovi robovi, bili oni dobri, loši ili...bezimeni.
I cannot sleep with a head like this
I wanna cry, I wanna scream
I rage, I glaze, I hurt, I hate
I wanna hate it all away…the unnamed feeling.
Post je objavljen 27.06.2007. u 18:21 sati.