|
Reaching out for something you've got to feel
while clutching to what you had thought was real
Borba iznutra, da! To je ono što se trenutno događa samnom. Svaki dan mislim napisati post, i odgađam to za sutra...i tako već tjedan dana. A ti dani...svi su isti. Kao da ih je netko Copy-Pasteao jedan na drugi . Ali i ja sam isti, nepromjenjen. Sa svim svojim brigama, problemima i besmislenim nedoumicama...
I naizgled se sve čini u redu, ali ja znam da to nije tako... dodatno si kompliciram život u svakom mogućem detalju. Postao sam svoj najveći neprijatelj
Gušim se u vlastitim mislima, na pamet mi padaju predivne rečenice, a nikako da ih povežem u cjelinu i odustajem... bez truda, bez muke, bez volje... predajem se!
What the hell?
What is you think you're gonna find?
Hypocrite!
Boredom sets into the boring mind
A samo želim utočište, mjesto gdje nema nikoga osim mene, ali takvo utočište je samo nedosanjani san, tako nemoguće da je besmisleno uopće razmišljati o tome. I kao i uvijek pokušavam kompenzirati. A moje kompenzacije uvijek završe preljevanjem šupljega u prazno. I dalje stojim bespomoćno pred svojom samodestruktivnošću pitajući se da li je moguće naći utočište u osobi...kao da bi to išta promijenilo.
Home is not a home it becomes a hell
turning it into your prison cell
advantages are taken, not handed out
while you struggle inside your hell
Reaching out
grabbing for something you've got to feel
closing in
the pressure upon you is so unreal
Shvatio sam da sam postao ono što ne želim biti, vjerojatno nema povratka. Ne zato što se ne mogu promijeniti, nego zato što se nemam čemu vratiti...
|