Mind mapping

Vec neko vrijeme zelim procitati jednu knjigu, i sad sam napokon odlucio i rekao dosta!!! Toliko mi je dosadno da mi se ne da ljencariti, pa rekoh mozda bi bilo dobro da se ''kulturno uzdignem''.
Danas nisam imao jedan sat pa sam sa dvojicom drugara odlucio otici do obliznje gradske knjiznice (vjerujte mi inace nikad ne idem u knjiznicu), i kako sam tamo bio prvi puta malo sam se izgubio i luta sam medju policama prepunim knjiga, ipak te knjige me nisu bas zaintrigirale pa sam otisao potraziti ovu dvojicu prethodno spomenutih drugara, kad ono oni bas tamo gdje bih ja htio. SF iliti znanstvena fantastika i oni listaju ogromne knjige sa zanimljivim naslovima. A ja ni pet ni sest odmah ispalio:''E jel' ima Dina?''. Naime prije par dana je bio film, a knjigu zelim procitati otkako sam cuo pjesmu od dragih mi Maidena: To Tame A Land. Pjesmu je napisao Steve Harris jos pocetkom osamdesetih, a izasla je na albumu ''Piece of Mind'' davne 1983. Pjesma se u originalu zvala ''The Dune'' ali Frank Herbert, pisac tog epskog romana zabranio koristenje tog imena jer nije volio heavy metal. Pjesma je stvarno dobra i spominje brojna imena iz knjige.



To Tame A Land

[Harris]

He is the King of all the land
In the Kingdom of the sands
Of a time tomorrow.

He rules the sandworms and the Fremen
In the land amongst the stars
Of an age tomorrow.

He is destined to be a King
He rules over everything
On the land called planet Dune.

Bodywater is your life
Anfd without in you would die
On the desert the planet Dune.

Without a stillsuit you would fry
On the sands so hot and dry
In a world called Arrakis.

It is a land that's rich in spice
The sandriders and the `mice'
That they call the `Muad' Dib'.

He is the Kwizatz Haderach.
He is born of Caladan
And will take the Gom Jabbar.

He has the power to forsee
Or to look into the past
He is the ruler of the stars.

The time will come for him
to lay claim his crown,
And then the foe yes
they'll be cut down,
You'll see he'll be the
best that there's been,
Messiah supreme
true leader of men,
And when the time
for judgment's at hand,
Don't fret he's strong
and he'll make a stand,
Against evil the fire
that spreads through the land,
He has the power
to make it all end.

Radnja romana je smjestena oko 22000 godina u buducnosti i govori o zbivanjima na pjescanom planetu na kojem zive ogromni pjescani crvi, a planet je u sredistu svemira zbog tzv. zacina koji se na njemu nalazi. U sredistu radnje je Paul Atreides koji postaje duhovni vodja naroda Fremena, nomadskog naroda pjescanog planeta prepoznatljivih po plavoplavim ocima. Kasnije on unisti i kucu Harkonnena,suparnicku kucu s kojom je njegova kuca Atreides-a dugo u sukobu. Eh sad kako je sve to bilo jos moram procitati u knjizi jer je film povrsan, a i veseli me sto je to serija knjiga tako da imam dosta toga za citati. Zadao sam si zadatak da procitam sve te knjige do kraja godine, a onda prelazim na Tolkiena kojeg sam poceo jos prije citati al' sam iz nekih razloga prestao. Stvarno sam bio zadivljen koliko u onoj maloj knjiznici(to je podruznica velike gradske knjiznice) ima zanimljivih naslova i zaista sam pozalio sto sam toliko vremena potratio gledajuci reprize polusmijesnih serija, bez veze visio na PC-u i gubio dane lunjajuci uokolo. I to ne kazem tek tako...

Everybody's waiting for something to happen
Everybody's waiting for something to see
Lunatics waiting for bigger disasters
Everyone's waiting for news on TV

Winding lives at the end of the spiral
Waiting dictators with their next big thrill
Everyone's looking but no one is listening
Everybody wants to be in at the kill

I wait for the signs, they tell me true
I see the signs of the end of time

Everyone's searching but nothing's revealing
Everyone's looking for the reason why
Everyone's hoping for life everafter
Everyone's looking at death from the sky

Everyone's nightmares are going to happen
Everybody's ripping the mask from their eyes
Everyone's praying but no one's believing
Everyone's heroes tell everyone's lies

So I watch and I wait
And I pray for an awnser
An end to the strife and the world's misery
But the end never came
And we're digging the graves
And we're loading the guns for the kill

Can the end be at hand?
Is the face in the sand?
Future memory of our tragedy

Can the end be at hand?
Is the face in the sand?
Future memory of our tragedy

Ovih sam dana u mentalnom kaosu, ne znam sto a mislim, sto da kazem,sto da pisem, nocu sve slabije spavam, muce me razni bolesni snovi, budim se desetak puta svake noci, pa da popizdish...
Svaki mi je dan isti, i stvarno se dosadjujem, nista mi se neda i zaista se cudim samom sebi sto sam smogao dovoljno snage da nesto i napisem, znam da nikoga ne zanimaju moji problemi(koji i nisu neki ozbiljni problemi), znam da sam k'o neka stara baba koja stalno dosadjuje sa svojim sranjima, ali sto cu...
Vec dva tjedna molim lika da mi donese Death on The Road (stvarno zelim poslusati taj vrazji live !!!), ali ...
Zanimljivo je kako uvijek postoji taj ali, svaka moja tvrdnja nailazi na taj ali... Svako moje razmisljanje ili stav ima neko svoje ali...
U zivotu znam vec mnogo ljudi koji do razgovaraju samnom koriste taj jeb... ali...
Eh imam jednu poruku za sve njih:
ZNAM DA MI ZA SVAKU STINICU NABIJATE NA NOS TAJ JEB... ALI. ALI DOSTA MI JE TE USRANE RIJECI !!!


Hocu Death on The Road !!!

Mozete zamisliti kakav dogadjaj je ostavio ovakav jeziv krajolik

Ovih sam dana intenzivno slusao kombinaciju dvaju albuma Iron Maiden-a: ''Dance of Death'' i ''A Matter of Life and Death''(tj. onih sest pjesama koje imam sa njega), jednostavno mi je odgovarao nesto zesci zvuk koji ta dva albuma definitivno imaju. Nekoliko puta sam poslusao jednu od najboljih pjesama sa Dance of Death-a: Paschendale !!! Jedna od najzescih pjesama Maidena uopce za koju je Dickinson rekao da je posluzila kao inspiracija za album A Matter of Life and Death. Znam otprije da se radi o nekoj bitci kod tog mjesta Paschendale ali sam se jako zaintrigirao za nju pa sam malcice bio studiozan i otkrio da Paschendale nije bila tek jedna od bezimenih bitaka vec mjesto gore od pakla u kojemu nije bilo mjesta za humanost, i sada dok ovo pisem slusam ovu pjesmu i prolaze me trnci kad vidim sto se zbilo. Dickinson je takodjer rekao da je bio zacudjen kad je vidio Adriana Smitha okruzenog povijesnim knjigama dok je pisao ovo remek-djelo, simfoniju koja je opjevala jedno od najuzasnijih mjesta u povijesti covjecanstva.Maideni su vec pisali pjesme na ratnu tematiku a nekako je tematikom najslicnija The Trooper-u.


Slika malo podsjeca na Troopera ali uzas koji se dogodio kod Paschendale-a
je tesko usporediti sa icime.

Paschendale, mjesto u Belgiji bilo je popriste jedne od najkrvavijih bitaka u prvom svjetskom ratu ali i u citavoj povijesti. Bespostedna bitka je trajala od 31.srpnja 1917. do 10.listopada 1917. bitka u kojoj je poginulo nesto manje od milijun ljudi,bitka kod Paschendale-a je takodjer poznata kao bitka kod Ypresa, u njoj su se borile saveznicke snage(Australija,Kanada,Francuska,Novi Zeland i Ujedinjeno Kraljevstvo) protiv Njemackog carstva. Bitci je prethodilo jedno od najintenzivnijih bombardiranja u tom ratu, nakon cega je detonirano oko 450 tona eksploziva koji je pobio oko deset tisuca nijemaca, a kazu da se detonacija osjetila cak u Londonu i Dublinu. Evo jos jedan nevjerojatan podatak: na bojisnici se nalazilo 1295 topova koji su bili razmjesteni svakih nekoliko metara. U prvoj bitci kod Paschendale-a saveznici su izgubili oko 100 000 ljudi, teren je bio krajnje negostoljubiv, mocvarno podrucje u kojem ima zivog blata i u susnim razdobljima i bezbroj njih se utopilo u tom blatu.


Krajobraz Paschendale-a snimljen iz zraka prije i poslije borbe

Ne postoje prave rijeci kojima bi se opisao taj uzas, ta patnja i smrt, Adrian Smith je bio stravicno blizu i iz pjesme se moze vidjeti kakav je to pakao na zemlji bio:

In a foreign field he lay
Lonely soldier unknown grave
On his dying words he prays
Tell the world of Paschendale

Relive all that he's been through
Last communioun of his soul
Rust your bullets with his tears
Let me tell you 'bout his years

Laying low in a blood filled trench
Kill themm 'til my very own death
On my face I can feel the falling rain
Never see my friends again

In the smoke in the mud and lead
Smell the fear and the feeling of dread
Soon be time to go over the wall
Rapid fire and the end of us all

Whistles, shouts and more gun fire
Lifeless bodies hang on barbed wire
Battlefield nothing but a bloody tomb
Be reunited with my dead friends soon

Many soldiers eighteen years
Drown in mud no more tears
Surely a war no-one can win
Killing time about to begin

Home, far away
From the war, a chance to live again
Home, far away
But the war, no chance to live again

The bodies of ours and our foes
The sea of death it overflows
In no man's kind god only knows
Into jaws of death we go

Crucified as if on a cross
Allied troops they mourn their loss
German war propaganda machine
Such before has never been seen

Swear I heard the angels cry
Pray to god no more may die
So that people know the truth
Tell the tale of Paschendale

Cruelty has a human heart
Everyman does play his part
Terror of the men we kill
The human heart is hungry still

I stand my ground for the very last time
Gun is ready as I stand in line
Nervous wait for the whistle to blow
Rush of blood and over we go

Blood is falling like the rain
It's crimson cloak unveils again
The sound of guns can't hid their shame
And so we die on Paschendale

Dodging shrapnel and barbed wire
Running straight at the cannon fire
Running blind as I hold my breath
Say a prayer symphony of death

As we charge the enemy lines
A burst of fire and we go down
I choke a cry but no-one hears
Fell the blood go down my throat

Home, far away
From the war, a chance to live again
Home, far away
But the war, no chance to live again

See my spirit on the wind
Across the lines beyond the hill
Friend and foe will meet again
Those who died at Paschendale

evo jos jedna sablastna za kraj


UPDATE: naidjoh na ove citate vezane uz Paschendale:
"I died in Hell
(they called it Passchendaele); my wound was slight
and I was hobbling back; and then a shell
burst slick upon the duckboards; so I fell
into the bottomless mud, and lost the light"
— Siegfried Sassoon

"The horror of the shell-hole area of Verdun was surpassed. It was no longer life at all. It was mere unspeakable suffering. And through this world of mud the attackers dragged themselves, slowly, but steadily, and in dense masses. Caught in the advanced zone by our hail of fire they often collapsed, and the lonely man in the shell-hole breathed again. Then the mass came on again. Rifle and machine-gun jammed with the mud. Man fought against man, and only too often the mass was successful. " — General Erich Ludendorff

The man beside him, who had been through the campaign, replied tonelessly, 'It's worse further on up.'" — Leon Wolff, In Flanders Fields

"Passchendaele was just a terrible, terrible place. We used to walk along these wooden duckboards - something like ladders laid on the ground. The Germans would concentrate on these things. If a man was hit and wounded and fell off he could easily drown in the mud and never be seen again. You just did not want [to] go off the duckboards." — Private Richard W. Mercer

Eto tako je iza mene jos jedan tjedan. Tjedan koji mi je donio toliko novih stvari u zivot,zivot kojeg bih se najradije odrekao. Ali u meni ima jedan glas(izmedju ostalih) koji mi govori da se ne predam, a ja ga slusam.
Tjedan je sve u svemu zapoceo zanimljivo, upoznao sam se sa novim razredom i shvatio da su oni dosta zanimljiv skup licnosti, u razedu nas je cak troje! alternativaca. Od njih 33 upoznao sam mozda tek 15-ak njih, a ni njima svima ne znam imena. Zasad mi se cini kako se dobro uklapam i nadam se da cu se jednom tamo osjecati dobro kao i u starom razredu. Imali smo i prvi sat TZK. Decki su stvarno talentirani,odlicno igraju i sumnjam da cu moci igrati neku znacajniju ulogu u ekipi na prvenstvu razreda. A u klubu sam odigrao definitivno jednu od najcudnijih utakmica u svom zivotu, naime igrali smo protiv Metalca na njihovom terenu (vjerojatno najbolji teren u zupaniji) i mislim da cu ovu tekmu pamtiti do kraja zivota. Metalac nam je jedan od najjacih protivnika, a mi smo ih mogli dobiti. Znam da mnogi kad ne ostvare povoljan rezultat krive suca ali onaj moron koji je nama sudio izmislio je dva penala, a stvar je u tome sto ga mi nismo dali. Ja sam po obicaju sjedio na klupi i cekao svojih pet minuta. Kad se jedan nas ozlijedio u 15-oj minuti ja sam usao. Tad smo vec gubili 1:0 i imali smo igru koja je obecavala pred kraj prvog poluvremena smo izjednacili i s1:1 otisli u svlacionice. Ja sam odigrao zadovoljavajuce s obzirom da nisam igrao od treceg mjeseca i imam samo tri treninga ove sezone, u glavi mi stalno bila pjesma ''Tears Don't Fall'' od Bullet for My Valentine-a koju sam prethodnu noc skinuo, stvarno dobra stvar od benda koji obecava. I pocinje drugo poluvrijeme, oni poveli 2:1 bez igre iz odbijene lopte koju je nas golman iz slobodnjaka odbio u gredu, a lopta se odbila na sut njima i eto tako pao gol. Mi se nismo predavali i gol je visio u zraku kad odjednom iz bezazlene akcije glupi sudac izmisli penal, i tako mi gubimo s 3:1 . Nakon nekoliko minuta ovaj jedan nas smanjuje na 3:2 nakon fantasticnog slobodnjaka sa 30 metara. Pa onda jedan njihov lik probija obranu i u situaciji jedan-na jedan zabija za 4:2 pa mi iz gotovo identicne akcije smanjujemo na 4:3 i od tada pocinje nasa stopostotna dominacija. Nekoliko minuta prije kraja jedan nas lik se prosece kraj trojice uz korner-liniju i padne, a sudac valjda jedini vidi prekrsaj, i sve bi bilo lijepo da covijek koji je za nas dao dva gola nije promasio taj 11-erac. Moram i spomenuti da je sumanuti sudac iskljucio jednog naseg pri rezultatu 3:1 tako da smo kojih pola sata igrali s igracem manje. I sada secer na kraju: zadnja minuta sudacke nadoknade i mi imamo korner i gol manjka, i nas golman odlazi naprijed, i zamislite glavom zabije gol za 4:4 ! ! ! Mozete samo zamisliti to slavlje. Nakon tekme bila je neka svadja ali to me nije nesto posebno zanimalo, nakon tekme u koju sam usao psihicki nespreman nisam zadovoljan svojom igrom, ima tu jos mnogo mjesta za napredovanje i to najvise na mentalnom nivou jer jednostavno moram biti koncentriraniji. Nakon tekme smo isli do grada i tamo je bilo solidno, malo smo si popili ali ne bas previse tako da smo bili suvisli pri svemu sto smo cinili. Upoznali smo neke cure koje izgledaju k'o cajkerice ali su zapravo (mo'š si mislit) alternativke s naglaskom na rock 60-ih. Onda sam se izgubio negdje i otisao u disco gdje je bio neki novi DJ u rock flooru i pustao Maidene,Gunse,Z.Z. Top...A u discu masa poznanika i neke trebe s kojima sam bio cijelu noc pjevao i plesao, cak sam i dobio broj od neke zenske koja mi nije rekla ime ali je ne namjeravam zvati jer je vjerojatno starija od mene koju godinu. Skoro je i izbio fight ali je onaj midget s druge strane uhvatio maglu. He he he k'o da sam ja neki opasan. I onda sam se doma vratio busom u dva.
Sve u svemu sadrzajan kraj sadrzajna tjedna, bilo je sve tako super a ja se ne osjecam nimalo bolje...

Eh ljudi moji...evo mene, potpuno živa(nazalost). Ja na suicid gledam ovako: da sam imao hrabrosti vec bih bio six feet under (ne svidja mi se taj band), ali koliko god bio u kurcu i u naizgled bezizlaznoj situaciji ne zelim da drugi mene imaju na savjesti.
Nakon mozda 5-6 mjeseci poslusao sam Rage Against The Machine. Jest da njih svrstavaju pod nu-metal
ali oni su rapcore, a ja ih volim slusati kao takve. Odlicno sviraju i neprestano se divim svemu sto izvode gitarama, ali ne samo da odlicno zvuce vec imaju vrhunske textove. Evo par stihova iz pjesme ''Settle For Nothing''

Read my writing on the wall
No-one's here to catch me when I fall
Death is on my side....suicide!
...

If we don't take action now
We settle for nothing later
Settle for nothing now
And we'll settle for nothing later
If we don't take action now
We settle for nothing later
We'll settle for nothing now
And we'll settle for nothing later...

I jedna odlicna stvar sa istog albuma, prozeta politickim stavovima...stvarno je jebena ! ! !

Ya standin' in line
Believin' the lies
Ya bowin' down to the flag
Ya gotta bullet in ya head

Ya standin' in line
Believin' the lies
Ya bowin' down to the flag
Ya gotta bullet in ya head

A bullet in ya head
A bullet in ya head
A bullet in ya head
A bullet in ya head...

It’s over!!! Koliko sam se trudio, koliko sam zelio da izbjegnem sve ovo…
I sada je sve kao prije, dani su opet jednolicni,glazba koju slusam kao da je izgubila dusu, svaka neprospavana noc, svaka glavobolja...
Sve to vodi polako ali sigurno natrag prema ponoru. I na trenutke pokusavam naci razloge i tada shvacam: ne postoji razlog, takav sam i nema mi pomoci.
Sve što cinim je krivo, radim krive korake u samome pocetku i ne mogu si pomoci, a nitko drugi mi ne zeli pomoci. Mozda cak podsvjesno izbjegavam pomoc i odbijam je.
Osjecam se kao da gubim kontrolu nad sobom, a to mi se ne smije dogoditi, ne sad...
Bojim se sebe i svojih misli, bojim se da ce moji sljedeci krivi koraci biti moji posljednji koraci uopce. Ne zelim umrijeti, bar ne jos,a sve mi se cini da nemam boljih opcija.
Bojim se... bojim se da cu ucinite nesto nekontrolirano. Ne! Necu se ubiti, nema smisla. Kukavica sam ako se ubijem jer nemam snage da podnosim sva ova sranja na ovom prokletom svijetu. A ako se ne ubijem opet sam kukavica jer nemam hrabrosti napraviti nesto tako drasticno. I onda kao po obicaju pocinju sve te misli koje ne mogu kontrolirati, jednostavno me izluduju. Previse sumnjam u sebe i smisao svog zivota ali i smisao ovog svijeta. Ako umrem u paklu ne moze biti gore nego ovdje, barem ne mnogo gore, a ako je u raju toliko dobro, sto onda radim ovdje ? Čemu tolika patnja kada mozemo biti na mnogo boljem mjestu. hm to pitanje pogadja temelje moje vjere, zar i u Boga sumnjam, u Boga koji mi je jedini oslonac. Koja sam ja budala, ne zasluzujem zivjeti,a nemam jaja da se ubijem. Mozda ce mi najveca kazna biti zivot u mukama na ovom svijetu...??? I sada shvacam da je depresija pobijedila, i da sam pao u mracni ponor iz kojega necu vidjeti svjetlost neko vrijeme. Nitko nece mariti za mene, ali mozda je i tako bolje, ne zelim i druge muciti.

Is this the only way out?

Hodam tamo negdje potpuno sam i bez cilja...


Vec mjesecima mi se u glavi nalazi jedna slika, ne znam otkud ona tamo ali nekontrolirano mi navire. Uglavnom kad sam sam i razmisljam ili barem pokusavam,prije spavanja i shvacam da ja uopce ne upravljam sobom i svojim postupcima. To sve nekako djeluje ovako: sve je crno bijelo uz mozda slabije nijanse nekih boja, ja sam posve sam hodam nekamo po kiši, onako samo idem prema necemu ravnom cestom i nikako da stignem, kako kisa pada kosa i jakna(vijetnamka ofkors) su mi mokre, zapravo sav sam mokar ali mi to nimalo ne smeta kao da imam cilj iako se ne nazire...
I ne znam sto mi se dogadja ali mozda je ta scena zapravo podsvjesna slika moga zivota, hodam cestom zivota, posve sam i nadam se da me nesto dobro negdje tamo ceka ali nikako da dodjem do toga, sto god da to bilo, i tako hodam i hodam...
Jos jedna od bitnih stvari je cinjenica da je kisa, a ja je naprosto obozavam iako mi pokvari planove, volim je zbog njene moci da mi mijenja zivot, volim je gledati kroz prozor dok pada ali najvise volim kada pokisnem. Zato je u V. Britaniji meni zakon, zbog kiše(iako ima jos toliko razloga...).
Često puta kada crtam bezveze crtam cestu i nekoga u crnom kaputu i cowboyskom sheshiru iako ni za to ne mogu reci dobar razlog. Kada sam cuo stvar od Green Day-a Boulevard of Broken Dreams vidio sam tu sliku jasnije nego ikada, moja sestra inace obozava ovu pjesmu.

I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone

I zaista idem cestom bez kraja, cestom toliko usamljenom da na ovom vjecnom putu kraj mene nije prosao niti jedan auto, ta cesta je sve sto znam i zelim, a ne znam iz kojeg razloga.

My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
Til then I walk alone

Eh tu se ja i pjesma razilazimo, jer ne zelim da me itko nadje jer iako sam sam uz mene je moja sjena, moj vjerni pratioc koji plese u ritmu moga srca.

I'm walking down the line
That divides me somewhere in my mind
On the borderline of the edge
And where I walk alone

Read between the lines of what's
Fucked up and everything's all right
Check my vital signs to know I'm still alive
And I walk alone

I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk alone…

Ima li kraja beskrajnom putu?