Eto tako je iza mene jos jedan tjedan. Tjedan koji mi je donio toliko novih stvari u zivot,zivot kojeg bih se najradije odrekao. Ali u meni ima jedan glas(izmedju ostalih) koji mi govori da se ne predam, a ja ga slusam.
Tjedan je sve u svemu zapoceo zanimljivo, upoznao sam se sa novim razredom i shvatio da su oni dosta zanimljiv skup licnosti, u razedu nas je cak troje! alternativaca. Od njih 33 upoznao sam mozda tek 15-ak njih, a ni njima svima ne znam imena. Zasad mi se cini kako se dobro uklapam i nadam se da cu se jednom tamo osjecati dobro kao i u starom razredu. Imali smo i prvi sat TZK. Decki su stvarno talentirani,odlicno igraju i sumnjam da cu moci igrati neku znacajniju ulogu u ekipi na prvenstvu razreda. A u klubu sam odigrao definitivno jednu od najcudnijih utakmica u svom zivotu, naime igrali smo protiv Metalca na njihovom terenu (vjerojatno najbolji teren u zupaniji) i mislim da cu ovu tekmu pamtiti do kraja zivota. Metalac nam je jedan od najjacih protivnika, a mi smo ih mogli dobiti. Znam da mnogi kad ne ostvare povoljan rezultat krive suca ali onaj moron koji je nama sudio izmislio je dva penala, a stvar je u tome sto ga mi nismo dali. Ja sam po obicaju sjedio na klupi i cekao svojih pet minuta. Kad se jedan nas ozlijedio u 15-oj minuti ja sam usao. Tad smo vec gubili 1:0 i imali smo igru koja je obecavala pred kraj prvog poluvremena smo izjednacili i s1:1 otisli u svlacionice. Ja sam odigrao zadovoljavajuce s obzirom da nisam igrao od treceg mjeseca i imam samo tri treninga ove sezone, u glavi mi stalno bila pjesma ''Tears Don't Fall'' od Bullet for My Valentine-a koju sam prethodnu noc skinuo, stvarno dobra stvar od benda koji obecava. I pocinje drugo poluvrijeme, oni poveli 2:1 bez igre iz odbijene lopte koju je nas golman iz slobodnjaka odbio u gredu, a lopta se odbila na sut njima i eto tako pao gol. Mi se nismo predavali i gol je visio u zraku kad odjednom iz bezazlene akcije glupi sudac izmisli penal, i tako mi gubimo s 3:1 . Nakon nekoliko minuta ovaj jedan nas smanjuje na 3:2 nakon fantasticnog slobodnjaka sa 30 metara. Pa onda jedan njihov lik probija obranu i u situaciji jedan-na jedan zabija za 4:2 pa mi iz gotovo identicne akcije smanjujemo na 4:3 i od tada pocinje nasa stopostotna dominacija. Nekoliko minuta prije kraja jedan nas lik se prosece kraj trojice uz korner-liniju i padne, a sudac valjda jedini vidi prekrsaj, i sve bi bilo lijepo da covijek koji je za nas dao dva gola nije promasio taj 11-erac. Moram i spomenuti da je sumanuti sudac iskljucio jednog naseg pri rezultatu 3:1 tako da smo kojih pola sata igrali s igracem manje. I sada secer na kraju: zadnja minuta sudacke nadoknade i mi imamo korner i gol manjka, i nas golman odlazi naprijed, i zamislite glavom zabije gol za 4:4 ! ! ! Mozete samo zamisliti to slavlje. Nakon tekme bila je neka svadja ali to me nije nesto posebno zanimalo, nakon tekme u koju sam usao psihicki nespreman nisam zadovoljan svojom igrom, ima tu jos mnogo mjesta za napredovanje i to najvise na mentalnom nivou jer jednostavno moram biti koncentriraniji. Nakon tekme smo isli do grada i tamo je bilo solidno, malo smo si popili ali ne bas previse tako da smo bili suvisli pri svemu sto smo cinili. Upoznali smo neke cure koje izgledaju k'o cajkerice ali su zapravo (mo'š si mislit) alternativke s naglaskom na rock 60-ih. Onda sam se izgubio negdje i otisao u disco gdje je bio neki novi DJ u rock flooru i pustao Maidene,Gunse,Z.Z. Top...A u discu masa poznanika i neke trebe s kojima sam bio cijelu noc pjevao i plesao, cak sam i dobio broj od neke zenske koja mi nije rekla ime ali je ne namjeravam zvati jer je vjerojatno starija od mene koju godinu. Skoro je i izbio fight ali je onaj midget s druge strane uhvatio maglu. He he he k'o da sam ja neki opasan. I onda sam se doma vratio busom u dva.
Sve u svemu sadrzajan kraj sadrzajna tjedna, bilo je sve tako super a ja se ne osjecam nimalo bolje...
Post je objavljen 10.09.2006. u 19:02 sati.