utorak, 31.10.2006.

Halloween

Da, večeras je noć vještica, komercijalna uvertira u Dan Mrtvih od koje su Ameri napravili pravi blagdan.
Dosadašnjih godina (a tako će biti i ove) obilježavao sam gledanjem nekog kultnog horrora. volio bih kada bi to zaista preraslo u pravi Halloween, a ne rezbarenje tikvica u svakoj desetoj kuci u ulici. Htio bih osjetiti taj duh, slican onome koji se osjeti kod Božića, no ako budem realan to se vjerojatno neće dogoditi za mog života, al' nije bad. Ispred nas su petodnevni praznici i to trebamo iskoristiti na najbolji mogući način, sutra se ide na groblje i moram priznati da jedva čekam, ali i o tome ću napisati poseban post. Dobro ljudi, uživajte u noći vještica, dobro se provedite i pogledajte kakav dobar horror.

Image and video hosting by TinyPic
I Eddie slavi Halloween na svoj, poseban način


11:48 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 27.10.2006.

The other side of me

Danas je bilo mnogo turbulentnih stvari, i nekonrolirano sam pokazao svoje drugo lice, svoju impulzivniju stranu. Tako lako gubim živce i to me i te kako brine. Mrzim to, mrzim kad se svijet prema meni ponaša kao prema kakvom smeću i tada...tada se pocinjem ponašati na način kojim se ne ponosim. I kada se konfrontiram s nekim osjetim da je to pogresno i da to nisam ja, ili ipak možda jesam...
Ne želim se zamarati budalama, ali što kada provociraju? Kako se tada ponijeti? Ja želim biti svoj ali vanjski svijet kao da me ''tjera'' da budem nešto što nisam i to u situacijama kakve ne priželjkujem. Znam da je zivot kuja, isto tako znam da u životu rijetko kada sve ide na najbolji moguci nacin.
Ali bilo bi dosta, više nema popuštanja, dovoljno sam bio mr.nice guy (wow, napokon da sam upotrijebio i taj kliše), više ni ne namjeravam razgovarati s nekim ljudima, ne zaslužuju moju pažnju. Ja imam mnogo pametnijeg posla nego mariti za mišljenje neke budale.
I tako se pitam da li sam pod utjecajem dvolicnih osoba i sam postao dvolican? Da li zaista postajem netko tko ne poštuje druge?
A budale? Što s njima? Hoće li se popraviti? Hoće li odrasti? Kada će prestati? Hoće li prestati?
Uvijek sam mislio da će ljudi u mojim godinama biti ozbiljniji, odmjereniji, promišljeniji, al' sada kad sam ovdje decidirano tvrdim da je to utopija.
Mi nismo niti na pola puta do zrelosti, a polako počinjem sumnjati i u to što bi ta zrelost trebala značiti?
Nedavno sam prolazio kroz fazu u kojoj sam mislio da sam nemoćan protiv zloće drugih, sada znam da su oni tek manjina koja zapravo nema život i živi od naslađivanja. A kad još samo pomislim da sam s tim ljudima bio u dobrim odnosima, sada mi je žao.
Kako sam se samo usudio pomisliti da im mogu vjerovati, trebao sam uvidjeti njihovu dvoličnost.
Tad sam bio nepromišljen, da ne kažem neiskusan, ali to će se promijeniti, i već se polako mijenja, više ne namjeravam biti u dobrom odnosu sa svima jer mnoge od njih više i ne podnosim, mi ne moramo biti u svađi, ali neću ih više niti pozdravljati.
I moram nešto reći:
Kada za nekog kažemo da živi u svom svijetu, uvijek mislimo to u nekim negativnim konotacijama, eh pa ja mislim da je to pogrešno.
Ja želim živjeti u svom svijetu, i od sada kada mi to netko kaže shvatit ću to kao kompliment.
Želim živjeti, želim sanjariti i mariti samo za one koje poštujem.
I kako bi to rekli tj. odsvirali moji voljeni Maideni u pjesmi
''Lord of The Flies'':


''I don't care for this world anymore
I just want to live my own fantasy
Faith has brought me to these shores
What was meant to be is now happening''


I sad mogu reci da se samo nadam da necu morati eksplodirati kao sto sam to danas ucinio, uvijek sam bio miroljubiv te nema potrebe da se promijenim, nadam se da sam uspjesno okrenuo novu stranicu života, u knjizi bez nekog posebnog sadržaja, u nadi da ima sretan svršetak.


19:48 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 25.10.2006.

Nostalgija

Nedavno je zatvoren CBGB’s – vjerojatno najpoznatiji rock bar svih vremena, to je zapravo bila neuredna rupa koja se gotovo raspadala, zidovi su bili oblijepljeni plakatima tisuca izvodjaca, a tamo su svirali najveci umjetnici rock glazbe svih vremena, iako nije preuredjivan od 1973. kada je i osnovan. I to me potaknulo da napisem ovaj post, iako ne znam kako bi trebao uopce izgledati ali moja tema ce biti – nostalgija.
Nostalgija, jal za svime sto se dogodilo i vjerojatno se nikada nece ponoviti. Pitam se da li uopce mogu osjecati nostalgiju za necim sto nikad nisam dozivio, ali kako onda nazvati taj osjecaj kada slusam hitove šezdesetih i sedamdesetih na starom gramofonu, koliko sam puta pozelio da sam se rodio pocetkom pedesetih i sve to prozivio, ali sto je tu je...
Jednostavno sve te pjesme, rijeci, misli i stavovi bude u meni neku sjetu iz vremena kada je rock bio na vrhuncu, a metal se tek radjao.
I tako slusam pjesmu ''The End'' od Doorsa i mislim si kako je svemu tome dosao kraj. Ljudi su se promijenili, odrasli.
Sva rock kultura je gotovo bacena na koljena, dosla je nova glazba.
Dakako stihovi nikada nisu izbrisani, nikada i nece...

The End

This is the end, Beautiful friend
This is the end, My only friend, the end
Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I'll never look into your eyes...again
Can you picture what will be, So limitless and free
Desperately in need...of some...stranger's hand
In a...desperate land
Lost in a Roman...wilderness of pain
And all the children are insane, All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah
There's danger on the edge of town
Ride the King's highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby
Ride the snake, ride the snake
To the lake, the ancient lake, baby
The snake is long, seven miles
Ride the snake...he's old, and his skin is cold
The west is the best, The west is the best
Get here, and we'll do the rest
The blue bus is callin' us, The blue bus is callin' us
Driver, where you taken' us
The killer awoke before dawn, he put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived, and...then he
Paid a visit to his brother, and then he
He walked on down the hall, and
And he came to a door...and he looked inside
Father, yes son, I want to kill you
Mother...I want to...fuck you
C'mon baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Doin' a blue rock, On a blue bus
Doin' a blue rock, C'mon, yeah
Kill, kill, kill, kill, kill, kill
This is the end, Beautiful friend
This is the end, My only friend, the end
It hurts to set you free
But you'll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die
This is the end

Još nas ima, još želimo slusati tu glazbu, još uvijek je i slusamo, ali drugi na to gledaju drugacije, oni ne zele slusati tamo neke starce od prije trideset godina kako sviraju gitare, i dobro...pa što, svatko ima pravo na svoj izbor. Oni ne diraju mene, ja ne diram njih, mene je vise strah za moj nacin zivota, za moj pogled na svijet. Pitam se sto ce biti za tridesetak godina, kada svi ti izvodjaci budu mrtvi (iako ih mnogo vec danas jest). Hoce li moja djeca htjeti slusati glazbu koju ja danas slusam, mozda ce oni imati takvo zanimanje za kulturu danasnjice, mozda ce im Peppersi, Arctic Monkeys-i, Franz Ferdinand, Killers-i biti novi Beatlesi, Floydi, Ramonesi il' Doors-i, Zeppelini...
Mislim da je kakvoca rocka, a posebice metala pala te je onaj pravi zvuk sa pocetaka osamdesetih zapusten pa vise nema punokrvnih classic heavy-metal bandova slicnih onima iz novog vala britanskog heavy-a. Sad su to sve neke mjesavine rapa, elektronicke glazbe i nekih meni nepoznatih zvukova.
I pitam se kako?
Kako to da vise nema onog zvuka, onakvih pjesama, upravo mi pocinje svirati ''Sound of Silence'' od Simona&Garfunkela, pjesma koju sam prvi puta cuo prije desetak godina mi se toliko urezala u pamcenje da mi budi tu nostalgiju i dan danas. Pjesma je savrsena jer nema ljepseg zvuka od tišine, zvuka koji danas gotovo i ne cujemo. I sada mi nesto pada na pamet, svijet treba jedan veliki band, band koji ce raditi pjesme koje su vrijedne spomena i koje ce se slusati za tridesetak godina. I taj band treba biti iz Velike Britanije jer su oni dali toliko kvalitetnih bandova,jer oni imaju jedinstven pogled na svijet,a taj isti svijet treba nove Beatlese, ljude koji sanjare, koji promicu mir, ljudi sposobni da svojim stihovima povedu milijune mladih.
Negdje duboko u sebi zelim da se sve to ponovi, novi Woodstock, novi hippy pokret, i samo da se izjasnim: ja ne bih htio biti hip ali danas covjecanstvu treba pokret koji zeli mir i promice ljubav jer su nekoc ljudi bili mnogo bolji, ali to je mozda i uzrok pomanjkanja kvalitetne glazbe. Ljudi su se promijenjili, poboljšali ili pogoršali, nije ni bitno, stvar je u tome sto nikada nista nece biti isto...

Možda i nisam htio da ovaj post izgleda ovako al' ...

Sound of Silence

Hello darkness, my old friend,
I've come to talk with you again,
Because a vision softly creeping,
Left its seeds while I was sleeping,
And the vision that was planted in my brain
Still remains
Within the sound of silence.

In restless dreams I walked alone
Narrow streets of cobblestone,
'Neath the halo of a street lamp,
I turned my collar to the cold and damp
When my eyes were stabbed by the flash of a neon light
That split the night
And touched the sound of silence.

And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more.
People talking without speaking,
People hearing without listening,
People writing songs that voices never share
And no one dared
Disturb the sound of silence.

"Fools" said I, "You do not know
Silence like a cancer grows.
Hear my words that I might teach you,
Take my arms that I might reach you."
But my words like silent raindrops fell,
And echoed
In the wells of silence.

And the people bowed and prayed
To the neon god they made.
And the sign flashed out its warning,
In the words that it was forming.
And the sign said, the words of the prophets are written on the subway walls
And tenement halls.
And whisper'd in the sounds of silence."

apdejt: ljudi slušajte Radio 53nju (this is not a commercial!!!) četvrtkom poslije 21:00 jer ima jedna fenomenalna emisija. samo na 106.9 MHz-a


23:06 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 20.10.2006.

Posljednje prebivalište

Image and video hosting by TinyPic

Jednom davno kad sam bio klinac isao sam na groblje I rekao: ''groblje je najljpse tuzno mjesto na svijetu'' i sad sam nedavno takodjer bio i ne mogu vjerovati koliko sam tada, kao šestogodišnjak bio u pravu. Godišnje idem možda tek dva-tri puta na groblje i uvijek me hvata neki cudan osjecaj tuge kad sam ondje. Ali istovremeno to me groblje fascinira, upravo ta ljepota tuge me tjera da razmisljam, tjera me da vidim...

Image and video hosting by TinyPic
nameless headstones...

Stvar je u tome sto ne zelim vidjeti. Vidjeti koliko je zivot kratak, koliko je sve sto cinim(o) beznacajno, ali koliko god mi bili beznacajni jedni drugima znacimo vise no sto mozda znacimo samima sebi, uglavnom...
Hvata me strah od neizbjeznoga da cu jednom izgubiti one koje volim, one koji mi toliko znace, i to bas onako kako su ih izgubile one tisuce ljudi koji svakodnevno dolaze na to groblje.
I nekako mi se cini da se vise bojim smrti svojih bliznjih nego vlastite...
A upravo se sa tim bliznjima jedva podnosim, ne gajim gotovo nikakav raspekt prema njima te se svakodnevno svadjamo.
A sto ako bi... sto ako bi nam jedna od tih svadja bila posljednje sto smo cinili zajedno, sto ako bi posljednje rijeci koje bih nekomu rekao bile : ''glup si ! ne zelim vise nikada razgovarati s tobom!!!'' ili nedaj Bože nešto gore. Prije podosta godina moja dobra prijateljica izgubila je majku, taj me dogadjaj potresao u dubini duse i uvijek u podsvjesti ocekujem dan kada cu se vracati iz skole a na prozoru ce me cekati bijela marama...
Covijek nikada nije spreman na taj trenutak i mislim da ne znam kako bi tada reagirao, u takvom trenutku sve se lomi, sve se stavlja na kusnju, tvoj karakter, vjera u boga, ali i tvoja zelja za zivotom jer je tesko zivjeti bez nekoga koga volis i bez koga ti je dosadasnji zivot bio nezamisliv...
Uskoro je blagdan Svih Svetih i to je ponajvise utjecalo na pisanje ovog posta, to mi je uz Božić najdrazi blagdan jer paznju dajem ljudima kojih vise nema, a ne smiju biti zaboravljeni iako sam svjestan da cemo jednog dana svi biti zaboravljeni...
I evo jos jedne odlicne pjesme koja govori o gubitku voljene osobe

Cemetery Gates

Reverend reverend is this some conspiracy?
Crucified for no sins
An image beneath me
Whats within our plans for life
It all seems so unreal
I'm a man couldn't have feel this world
Left in my misery...

The reverend he turned to me
Without a tear in his eyes
It's nothing new for him to see
I didn't ask him why
I will remember
The love our souls had
Sworn to make
Now I watch the falling rain
All my mind can see
Now is your (face)

Well I guess
You took my youth
I gave it all away
Like the birth of a
New-found joy
This love would end in rage
And when she died
I couldn't cry
The pride within my soul
You left me incomplete
Memories now unfold.

Believe the word
I will unlock my door
And pass the
Cemetery gates

Sometimes when I'm alone
I wonder aloud
If you're watching over me
Some place far abound
I must reverse my life
I can't live in the past
Then set my soul free
Belong to me at last

Through all those
Complex years
I thought I was alone
I didn't care to look around
And make this world my own
And when she died
I should've cried and spared myself some pain...
Left me incomplete
All alone as the memories still remain

The way we were
The chance to save my soul
And my concern is now in vain
Believe the word
I will unlock my door
And pass the cemetery gates



11:39 | Komentari (18) | Print | ^ |

petak, 13.10.2006.

No Brave New World...

Image and video hosting by TinyPic

No Brave New World
No Brave New World...
Tako je isao refren pjesme Stranger In A Strange Land davne hiljadudevetstoosamdesetšeste godine...
Odlucih pisati o jednom od najboljih albuma Maidena svih vremena.
Brave New World – svojevrsni reunion album koji spada medju progresivnije albume, al' ja tvrdim da je to najpotpuniji album te sam takvog stava da ga treba slusati u komadu jer se tako najbolje osjeti sva ''magija'' ovog albuma. Kad sam ga prvi puta slusao bila je zima, vani je bio snijeg i zvuk Brave New World-a se totalno uklapao u zimsko ozracje, cist zvuk, odmjereni riffovi i vjerojatno najbolji textovi koje su Maideni ikad napisali. Album sam dozivio kao bajku otpjevanu najljepsim rijecima koje su popracene najnevjerojatnijim zvukovima koje gitara moze proizvesti.
Znam da zvucim kao moja profa iz hrvatskog koja ''svrsava'' nad rijecima gotovo beznacajnih pisaca no cinjenica je da je ovaj album savrsen i da mu je nemoguce naci manu. Dakako, to je moje stajaliste i mozda bi se netko cak i sprdao iz ovih rijeci al' taj isti vjerojatno nikad nije poslusao Wicker Man-a, Blood Brothers, ili Dream of Mirrors (o kojemu sam prije pisao). Svaka pjesma je prica za sebe ali ipak sve one cine nevjerojatnu cjelinu. Odlucio sam izdvojiti neke od najboljih lyrics-a sa albuma:

Image and video hosting by TinyPic

‘’Where I go I do not know, I only know the place I’ve been
Dreams they come and go, ever shall be so
Nothing's real until you feel’’ – GHOST OF THE NAVIGATOR


’’Withered hands, withered bodies begging for salvation
Deserted by the hand of gods of their own creation
Nations cry underneath decaying skies above
You are guilty, the punishment is death for all who live
The punishment is death for all who live’’ – OUT OF THE SILENT PLANET

’’All my hopes and expectations, looking for an explanation
Have I found my destination? I just can't take no more’’ – DREAM OF MIRRORS

‘’Wilderness house of pain, makes no sense of it all
Close this mind dull this brain, messiah before his fall
What you see is not real, those who know will not tell
All is lost sold your souls to this brave new world’’ – BRAVE NEW WORLD


’’Will we ever know what the answer to life really is?
Can you really tell me what life is?
Maybe all the things that you know that are precious to you
Could be swept away by fate's own hand’’ – BLOOD BROTHERS
‘’When you think that we've used all our chances
And the chance to make everything right
Keep on making the same old mistakes
Makes untipping the balance so easy
When we're living our lives on the edge
Say a prayer on the book of the dead’’ – BLOOD BROTHERS

‘’Could it be it's the end of our world?
All the things that we cherish and love
Nothing left but to face this all on my own
Cause I am the chosen one – THE FALLEN ANGEL

Show them no fear , show them no pain – THE MERCENARY


Hand of fate is moving and the finger points to you
He knocks you to your feet and so what are you gonna do
Your tongue has frozen now you've got something to say
The piper at the gates of dawn is calling you his way


Your time will come, your time will come
Your time will come, your time will come – THE WICKER MAN

I pjesma koju bi svatko trebao poslusati jer mislim da je namjenjena sirem krugu slusatelja:

The Thin Line Between Love And Hate

When a person turns to wrong, is it a want to be, belong?
Part of things at any cost, at what price a life is lost

At what point do we begin, fighter spirit a will to win
But what makes a man decide, take the wrong or righteous road


There's a thin line between love and hate
Wider divide that you can see between good and bad
There's a grey place between black and white
But everyone does have the right to choose the path that he takes


We all like to put the blame on society these days
But what kind of good or bad a new generation brings


Sometimes take just more than that to survive be good at heart
There is evil in some of us no matter what will never change



I will hope, my soul will fly, so i will live forever
Heart will die, my soul will fly, and i will live forever

Just a few small tears between someone happy and one sad
Just a thin line drawn between being a genius or insane


At what age begin to learn of which way out we will turn
There's a long and winding road and the trail is there to burn


There's a thin line between love and hate
Wider divide that you can see between good and bad
There's a grey place between black and white
But everyone does have the right to choose the path that he takes



I will hope, my soul will fly, so i will live forever
Heart will die, my soul will fly, and i will live forever

I will hope, my soul will fly, so i will live forever
Heart will die, my soul will fly, and i will live forever


The thin line between love and hate


The thin line between love and hate…

na ovom back coveru su mi ispali genijalno !!!
Image and video hosting by TinyPic


22:49 | Komentari (23) | Print | ^ |

četvrtak, 05.10.2006.

Što mi se događa ?

Image and video hosting by TinyPic
još jedan od mojih bezbrojnih pokušaja da nacrtam eddia

Vec idem u skolu dulje od mjesec dana i pojavljuju mi se simptomi od prosle godine : kronicna nezainteresiranost i manjak koncentracije. Kako se to manifestira kod mene: postao sam nocna mora svih klupa u weberu, gdje god mi se ukaze prilika šaram uokolo...

Pocelo je kao diktiranje profesora, a evo kako je zavrsilo:
Image and video hosting by TinyPic

Ali me najvise zabrinjava cinjenica da nista ne pisem u biljezncu, dobro nesto pisem, no to su gluposti koje nemaju veze ni s cime. Pisem razne stihove raznih glazbenika, crtam razne gluposti i dokazujem da sam likovno netalentiran, ali to radim iz dana u dan...

Image and video hosting by TinyPic

Jednostavno prestanem pisati i pocnem sarati, to radim posve nesvjesno i ne znam sto radim dok ne zvoni, samo se iskljucim i vise nisam u ovom svijetu...
Nadam se da ce to uskoro proci jer zelim biti budan, zelim slusati (zelim uciti?).

Dosta mi je svega i molim vas :
DON'T BLAME ME FOR WHO I AM, BLAME ME FOR WHO I AM NOT !!!


12:13 | Komentari (23) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>