Marketing
Ne znam koji mi je...
Hodam tamo negdje potpuno sam i bez cilja...
Vec mjesecima mi se u glavi nalazi jedna slika, ne znam otkud ona tamo ali nekontrolirano mi navire. Uglavnom kad sam sam i razmisljam ili barem pokusavam,prije spavanja i shvacam da ja uopce ne upravljam sobom i svojim postupcima. To sve nekako djeluje ovako: sve je crno bijelo uz mozda slabije nijanse nekih boja, ja sam posve sam hodam nekamo po kiši, onako samo idem prema necemu ravnom cestom i nikako da stignem, kako kisa pada kosa i jakna(vijetnamka ofkors) su mi mokre, zapravo sav sam mokar ali mi to nimalo ne smeta kao da imam cilj iako se ne nazire...
I ne znam sto mi se dogadja ali mozda je ta scena zapravo podsvjesna slika moga zivota, hodam cestom zivota, posve sam i nadam se da me nesto dobro negdje tamo ceka ali nikako da dodjem do toga, sto god da to bilo, i tako hodam i hodam...
Jos jedna od bitnih stvari je cinjenica da je kisa, a ja je naprosto obozavam iako mi pokvari planove, volim je zbog njene moci da mi mijenja zivot, volim je gledati kroz prozor dok pada ali najvise volim kada pokisnem. Zato je u V. Britaniji meni zakon, zbog kiše(iako ima jos toliko razloga...).
Često puta kada crtam bezveze crtam cestu i nekoga u crnom kaputu i cowboyskom sheshiru iako ni za to ne mogu reci dobar razlog. Kada sam cuo stvar od Green Day-a Boulevard of Broken Dreams vidio sam tu sliku jasnije nego ikada, moja sestra inace obozava ovu pjesmu.
I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone
I zaista idem cestom bez kraja, cestom toliko usamljenom da na ovom vjecnom putu kraj mene nije prosao niti jedan auto, ta cesta je sve sto znam i zelim, a ne znam iz kojeg razloga.
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
Til then I walk alone
Eh tu se ja i pjesma razilazimo, jer ne zelim da me itko nadje jer iako sam sam uz mene je moja sjena, moj vjerni pratioc koji plese u ritmu moga srca.
I'm walking down the line
That divides me somewhere in my mind
On the borderline of the edge
And where I walk alone
Read between the lines of what's
Fucked up and everything's all right
Check my vital signs to know I'm still alive
And I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk alone
I walk alone…
Ima li kraja beskrajnom putu?
Post je objavljen 02.09.2006. u 01:36 sati.