Sve što sam brusio
Pojela je hrđa.

Uzgajao sam kulture
Koje su venule.

Gdje je u pitanju bila bliskost,
Odgovor je nudila otuđenost.

Želio sam biti učitelj,
Ispalo je da sam samo profesor.

Pokušao sam nastupiti kreativno,
A samo prosljeđivao naučeno.

Revoluciju sam zanijemio
Kukanjem,
A kuhanje
Gotovom hranom.
I seks – internetom,
a duge pješačke, opuštajuće ture
nervoznim automobilom.

I gdje je trebao biti uspjeh
tresnuo je pod.

Da, ne vjerujem u raj,
Ali pakao je, čini mi se, spreman.


No, ta je linija nakrivo postavljenog života
od samog početka i u svom neviđeno slijepom inatu

– promašila

i umjesto da me pusti (kako sam i sam žarko želio)

– odrasti,

ubila je nastojanjem suprotnosti
mogućnost da je shvatim ozbiljno.