Nema pojma koliko je bilo sati kad je čuo krik iz sobe. Nije ni bitno. Bitno je da je bila noć. U kvartu u kojem je ulična rasvjeta dovoljno jaka da se bez problema može kretati po stanu, pogotovo ako je spavao do maloprije.

Skočio je, uletio u sobu, dijete je raširenih ruku iznad glave, zvalo.

Kao da je vuku, dvije ničim izazvane sjene sklopile su se na zidu sobe. Ubio ih je istog trenutka paljenjem svjetla.

I onda sjeo pored kćeri.

Tata... – grcala je pitajući – jesi vidio?

Smiri se ljubavi, san je... – zagrlio je.

Nije tata, to je bilo sad, jesi vidio?

Sve sam vidio i čuo. Sve je u redu. Nema nikog, ničeg ovdje.

Tata?

OK, pauk zauzme položaj u kutu i lovi mušice, ove zelene skakavčiće i pokojeg komarca, inače nema nikog. – pokušao je okrenuti na šalu.

Ali ja sam vidjela... sjene!

Sve je u redu, san je bio jak. Zna se tako dogoditi. Mene isto nekad probudi, pa ne znam jesam li sanjao ili ne. Budem sav nikakav, ali onda kad se dignem, razumijem da je sve bio san. Prošao sam to puno puta. A sjene, pa one nisu opasne, samo nas prate. Ne mogu nam ništa. Malo budu bezobrazne u mraku, jer ih onda ne vidiš pa rade spačke, ali svjetlo ih uvijek dotjera u red. I onda kad im to napraviš – ne da im se više. Odustanu. Nisu tvrdoglave. – nasmiješi se.

Kimne glavom u razumijevanju.

OK, ajmo sad na ćorku. Sjene smo otjerali, neće se više vraćati.

A sutra?

Neće ni sutra, tata je tu.

Zašuška je.

Mirno spavaj...

Tata?

Molim ljubavi?

Možeš večeras spavati tu?

Mogu, samo da donesem jastuk i poplun.

Spremno je pomaknula svoj do zida, smjestila se, zatvorila oči dok je smještao sebe na pola malog kreveta.

Zaspala je već gašenjem svjetla.

Legao je polako, da je ne probudi, osluškivao ritam disanja. Mirno, duboko.

Negdje prije nego je zaspao i sâm, kroz glavu su mu letjele sjene i strahovi djetinjstva i kako su nekad snovi bili mali i grozni, a benigni, dječji. A danas ti strahovi imaju neku novu, naizgled odraslo realniju dimenziju. Sjetio se davno zapisane crtice: "Prekidač je nekad u mraku i nestrpljivo čeka ruku koja ga je spremna naći i upaliti."

On zna.

A njoj će pomoći u traženju.