Večeras pun bus neke ekipe s domaćom zastavom koja viri iz prozora izletio Frankopanskom preko križanja s Deželićevom. Umilno se čulo iz busa: jedan glas - za dom, a ekipa - znate već... Pitam se spada li to u mobi/debi Lizaciju obzirom na situaciju u državi ili samo onako, kao završetak škole?

Kasnije mi pada na pamet gej populacija i nadolazeći pride: kako bi bilo zgodno da ista uzme identičan bus i izbaci rainbow zastavu, u stilu – ajmo se sprdat. Jebe me jedino što ne mogu smisliti to nešto što bi se čulo iz busa, što bi normalne ljude natjeralo da opsuju.

Ali jebo te zajebane teme, ovo je najstariji rainbow kojeg znam:

Irma je znala sve o svom tijelu. To je švicarski sat – rekla mi je valjda treći put kad smo se vidjeli, a kad ona to kaže, glasom kojeg jednostavno samo opčinjeni slušate, jedino što je jasno – ne sumnjaš. U njenom glasu bilo je sve. Njen glas bio je sve. Uredno bi tada podastrla dokaze: znala je koliko joj prosječno u minuti tuče srce, a i kada se ubrza i zašto. Puno je znala o svom tijelu i kako funkcionira. Znala je u dan kad će dobiti menstruaciju, kada su sigurni dani, a kad nisu. Znala je i kad će dobiti prvo dijete, svjesno je to napravila, a on, taj njen prvi, nije imao ništa protiv. Nešto kasnije saznala je da ni s Andreom, a ni s Martinom nije imao ništa protiv. Bila je još u drugom stanju, svega mjesec nakon čina iza kojeg je znala da nosi sina. I tako je odjebala i Andreu i Martinu, a i prvog i izgurala rođenje djeteta, Samira, posve sama. Nova baka, njena majka došla je nakon poroda pomoći, no otac nije želio čuti za nju. Otac je totalna konzerva, znala mi je reći više puta, ali ga svejedno voli. Nije on kriv. Tu smo se razilazili u mišljenjima, ja sam neoprezno tvrdio da je ipak kriv, jer je ona njegovo dijete. Ona je opet tvrdila da nije kriv, jer je odgojen tako kako je odgojen, u nekom drugom vremenu. Ja sam opet rekao da to nije tako jer, jebiga, čovjek odraste, pa valjda može vidjeti, ona je rekla da je to jako teško, da je pogled unazad težak, a kad postoji mogućnost sveopćeg urušavanja postavki na kojima si živio svoj život – puno, puno teži. Uglavnom bi se na kraju složio s njom, Irma je bila takva. Morali ste je voljeti. I za prvog mi je rekla da je znala od početka, ali ni da on nije kriv, da je to samo na početku njegovog života krivo postavljena stvar, ali on je bio taj materijal od kojeg je željela dijete. Pa je to i napravila s neprimjetnom nadom, da će ipak, možda… I vidjela je da se ljudi teško mijenjaju. Sad zna.

S Berom sam čak i pio pivo u nekoliko navrata. Bio je OK tip. Mene je prihvatio kao benignog prijatelja, a to sam i bio. Bero je njen drugi, fatalni. I ona se zaljubila. A i Bero. Savršeno. S njenim malim se igrao, furao ga svuda, uopće mu nije smetao, njoj donosio cvijeće, pazio je, mazio – odnos od početka za poželjeti. Nekoliko puta sam s malim Samirom odgledao neke crtiće dok su oni bili u kinu… Nije da znam s klincima, ali palačinke su mi dobro ispale. Onda me je nazvala jednog dana kako bi mi rekla da čeka dijete. Bio sam presretan. I ona. Popili smo neki friško iscijeđeni sok u kafiću u centru i pričali kao nekad uz kavu. Rekla mi je: točno sam znala kad je svršio da će biti sin. Tako je Irma pričala. Direktno, bez uvijanja. Znaš, ne znam kako bi ti to objasnila, možda nekoj ženi lakše, ali ja jednostavno osjećam to – rekla je. Nešto u meni mi kaže kako je to to. OK, priznajem – kladio sam se na kćer i izgubio. Krevetić je došao od moje plaće.

I tako, Bero je naporno, ali zadovoljno šljakao za novu obitelj, Irma je bila doma s djecom i zračila srećom. Tu i tamo bi se našli u troje, vidio sam ih i bio sretan zbog njihove sreće. Klinci bi spavali, mi bi bili tiho i pričali do kasno, u prvom vremenu ona s podočnjacima letala bi svako malo nahraniti drugo dijete, malog Vjenceslava. Znam, rekao sam joj da je to ime malo off, ali nije me slušala. Filip ili Robert, OK meni, njoj nisu bila dovoljno melodiozna imena. Tako ostade Vjenceslav. Kad je mali odbio njene grudi, bez greške smo vikendom znali odvaliti noć. Irma je znala i imala ono nešto. Moram priznati da sam bio zaljubljen u nju. Ne onako kao Bero, ljubavnički, nego baš –prijateljski – ona je jednostavno sjajila i punila.

Bero me nazvao tog popodneva, prošlo je podosta vremena, rekao bih da sad preskačem dvije godine – najmanje.

Kaže mi: Ona želi pobaciti!

Irma? – pitam s nevjericom.

Da! – kaže on.

Krenuo je pješke od doma, završio u birtiji u Gračanima, sad sjedi ispred tunela na klupici i ne zna kud bi. Što je najgore, razumijem ga, ni sam ne znam kud bi. I ja sam bio pod stresom samo nakon ovih nekoliko riječi. Otišao sam po njega. Kaže mi da su se posvađali. Nisam vjerovao. Kaže on da ni sam ne vjeruje. Kaže i da se promijenila. U dva i pol mjeseca što se nismo vidjeli? Ne vjerujem. Kaže mi da je saznala da je u drugom stanju kad joj nije stigla menstruacija i kad se testirala. Irma se testirala? Ne vjerujem. Je, kaže, i odmah mi je rekla da to nije njeno dijete. Kako, jebemti, nije njeno dijete? Kaže mi da ga nije osjetila. Kako ga nije osjetila, odi u kurac Bero, kako? Ne znam, samo kaže nije njeno dijete, nije ga osjetila. O jebem ti, pa što ste radili prije? Pa seks, kako misliš što smo radili, nije da je roda došla… Pa ne, mislim što ste radili da ona odjednom ne osjeća sebe? Ne znam, slegnuo je ramenima. Možda sam previše radio, možda nisam bio doma kad je trebalo, možda sam bio umoran nekad, možda… Ajd ne pričaj Bero, pa ti si jebeno najpažljiviji frajer kojeg sam upoznao. Nije to razlog... Vratio sam ga kući ujutro, nije još bilo svanulo.

Irma je izgledala normalno. Nije se ljutila što Bero nije bio cijelu noć doma ni što nas sad vidi zajedno. Bero se odvukao u sobu i legao na pod između dva kreveta klinaca. Zatvorio sam vrata. Pogledao sam je.

Sve je OK, ravnoteža uspostavljena. Dobila sam mengu. – rekla je mirno, kao da se jebeno ništa nije dogodilo.

Imala je u neku ruku pravo. Ništa se nije dogodilo. Osim svađe i Berinog, a kasnije i mog šoka, ali hajde – ja se tu ne računam. Ali ipak sam kuhao. Bero je vjerojatno spavao. A nije ni pobacila. Ali za mene kao da i je. Kokoš glupa. I to zbog glupog, infantilnog mumbojumbo razloga. Nasmijao sam se luđački glasno i mahnito, samo se provalilo iz mene, nisam to mogao kontrolirati, zatim sam ustao i zatvorio vrata od stana. Otišao bez pozdrava i iskreno, bez namjere da se nikad više ne vidimo. Ali nisam je više vidio. Jednostavno prst više nije birao taj broj... A Beru sam sreo nekoliko puta na predstavama za klince, znao sam da će se to dogoditi, klinci su im mali, a glumac u kazalištu za klince sreće klince i njihove roditelje. Rekao mi je tako prvog puta našeg susreta da Irma ne dolazi jer misli da moja aura nije kompatibilna s njenom. Ali da me razumije. Kimnuo sam glavom tada, kao sve OK. Mada aure nisu moje područje interesa, skužio sam da je Bero totalno in. Njegova je valjda bila kompatibilna. Jesi ti OK Bero? Kimnuo je glavom kao sve OK.