UPOZNAJ DOMOVINU da bi je više volio! /AE/

16 kolovoz 2016

Bio u Splitu. E, pa nisam sam bio. Draga, dite i ja.

Kaže draga, u Splitu su vozači dosta temperamentni – jebemti pa to je moj grad. Ne da seruckaju po cesti, ekipa se vozi. Moram priznat da sam seruckao taj prvi put do plaže, a onda san uša u đir ;)

Kupao se na Žnjanu (to je iz moje splitske perspektive kad kreneš Šimićevom, pa se spustiš na Poljičku, pa prvi ili drugi semafor desno – nije da ne znam koji je nego možeš i na prvom i na drugom – i onda dolje i mo'š parkirat ima mjesta i kad je špica) i jednom na Firulama, popio pivo u Cukarinu (kažu mi cure da su sladoled i kolači super) zadnju večer malo kibicirao picigin iz Žbirca. Zadnje pivo daleko na Matejuški iza vezova splitskih (svjetskih) faca. Prije piva sreli Antu sa šeširom, draga i on uredno su se pozdravili, ja zakasnio s idejom za zajedničku sliku. Ja bi sta skroz u sliku, nego Ante, jest visok sunce mu njegovo. E da, bio je neki blues festival tamo još malo dalje nego gdje smo sjedili i pili zadnje splitsko pivo, pa smo malo poslušali, ali to je bilo već kasno pa mi dite spavalo na ramenu – a nije više malo.

I sve je baza. Il' nije. Al' nama je bilo.

Škovace (to san odma zna), onda petrusimul, pome, mudante, obadavat, teća,… Neću više – idite u Split pa naučite.

A lipih divojaka. Kaže meni moja mala, da Split ima najlipše divojke. Vidio na plaži nekoliko, a i u gradu ih ima. E, al' na plaži mi nisu toliko zgodne koliko u gradu, valjda što odmah vidiš sve, il' skoro sve. Al' kaže draga: evo, vidiš ove dvi male (ona pije malo, ja veliko pivo, a dite sok od jagode – na Rivi – cijenu neću reć iz pristojnosti, a i ovo što pričam o piću samo da znate da nismo bili pod utjecajem alkohola) splitske 100%. Virova san joj na rič. Tu noć sam jedva došao do stana jer sam krenuo u japankama ko pravi Čeh na Biokovo, al' su me nažuljale. Od Tommya na Blatinama (ja sam svaki put čuo batina) do Rive i natrag – ma nije to nešto al' ubiše me skroz. I da mi inače na plaži nije trebalo pol sata do mora koje je udaljeno 3-5 metara od ležaljke kad bi ih skinuo – sigurno bi hodao bos Splitom… Ovako trpi. Fini gradski tabani.

Upoznao sam neke dobre ljude. Na plaži su svi ogoljeni i to je to. Odmah skontaš sve. Ja sam recimo skontao da uopće nemam veliki trbuh. Jer mi je pupak uvijek bio mokar. Pored mene barba ide drugi tjedan na more, njegov nekako sumnjam da se ovlažio.

Imao bih još štošta, al' dosta.

A slija je – zašto inače idemo na more. Da bi pokazali put.

Al' ne onaj koji je po onim nekim smišnim knjigama draži od cilja.

Nego onu. Put.

pozdrav lipe/i moje/i ;)


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.