Sve što sam brusio
Pojela je hrđa.
Uzgajao sam kulture
Koje su venule.
Gdje je u pitanju bila bliskost,
Odgovor je nudila otuđenost.
Želio sam biti učitelj,
Ispalo je da sam samo profesor.
Pokušao sam nastupiti kreativno,
A samo prosljeđivao naučeno.
Revoluciju sam zanijemio
Kukanjem,
A kuhanje
Gotovom hranom.
I seks – internetom,
a duge pješačke, opuštajuće ture
nervoznim automobilom.
I gdje je trebao biti uspjeh
tresnuo je pod.
Da, ne vjerujem u raj,
Ali pakao je, čini mi se, spreman.
No, ta je linija nakrivo postavljenog života
od samog početka i u svom neviđeno slijepom inatu
– promašila
i umjesto da me pusti (kako sam i sam žarko želio)
– odrasti,
ubila je nastojanjem suprotnosti
mogućnost da je shvatim ozbiljno.