Samodostatnost

Omiljena nijansa s police, staklena zdjela, lateks rukavice, miješanje dvije komponente dvijema rukama, nanošenje rukama, utrljavanje prstima, čekanje da djeluje, ispiranje, nanošenje omekšivača ;) i voila.

Toliko o tome kako se postedjeti naručivanja, čekanja (kao da ideš na neki liječnički pregked) površnog čit-četanja a uz to i uštedjeti lijepu sumu novaca za ... nešto vaznije.

...

Jučer sam bila na plaži nešto s nekim zbog nečeg, ajmo reći kao podrška, bila sam u dugim hlačama i nisam mogla umore, utrčat, uletjet samo tako, a nisam se mogla ni svući, čovječe koji pakao.
Imam plan za predstojeće dugo toplo ljeto.

Naravno da ga neću podijeliti s .vama.
Who do you think you are? ;)

Ažuriranje

Bila sam napisala ljubavni post
o profesoru V., o kazetofonu i o Yesterday.

Onda mi se ispraznila baterija, nakon punjenja mobitel se ažurirao i obrisao sve.
Neka viša artificijelna sila mi je progutala post, i on će se tomorrow ispisati kao pjesma koju će vam ispisati UI, nakon što joj ponudite ključne dvi-tri riči.

Ne preostaje mi sad ništa treće nego jesti Twice, three times.

:/

Časni sude, nisam kriva...

...što sam izbacila crnog mačka u crnu, pakleno vruću ljetnu noć.

Zašto?
Mačak je to sam tražio, i to je svakome tko je živio sa životinjama jasno. A ja sam živjela sa životinjama (raznim vrstama) cijeli svoj život.
Jedino što ne mijaučem ;). Odnosno, znam i mijaukati ali se suzdržavam, sto sbog mačaka, sto zbog ljudi.
Evo, da krenem mijaukati među ljudima, mislili bi da sam trknuta. Možda jesam, možda i nisam, ali to nije zapravo ni bitno. Mijaukati se može jedino s mačkama, ali i to izbjegavam. Sto ako kazem nešto krivo, ne znajući ni sama da sam rekla nešto krivo? I uvrijedim mačka ni krivog ni dužnog...
Moj majčinski jezik nije mačkinski, pa zazirem od korištenja tih par mijauka koje znam.

Ovako je bilo: oni uvuku mačka u sobu i maze se. Mačak spava čas na jednom, čas na drugom krevetu, dok mu je treći nedostupan. S razlogom.

U gluho doba noći (negdje između dva i tri) mačak krene sa divljanjem. Skoči uvis, o zraku se
odgurne od nekakav nevidljiv oslonac i odbaci se ulijevo ili udesno. Zatim skoči na radni stol, na otvorenu knjigu iz matematike, dotakne šapicama lekciju iz stereometrije i krene još žešće divljati: gurne olovku na pod, prevrne noćnu lamoicu, prolije ustajalu vodu.
Tad se netko probudi, otvori dvoje troje vrata i pusti ga k meni.
Dok spavam ko blažena žena.
To u njemu izazove nekakav mačji revolt i on ponovi izvoditi cirkus koji sam već opisala. Skoči ravno uvis, dočeka se metar desno u odnosu na vertikalu skoka. Prije toga mi je vjerojatno već bio na glavi kad sam budna i mogu vidjeti ove noćne vratolomije. Kad nije posve siguran je li pridobio moju pažnju, s kauča skoči na stolić, nešto sruši (namjerno, naravno, mačke su misteriozne i pametne, potpuno proračunate: Egipat, piramide i klinasto pismo...) i odbaci se na moj trbuh. U sekundi je na naslonu, gleda me u oči i kaže mi "mjau!).
Nema potrebe da vam to prevodim, naravno, jasno vam je?
Ustanem, otvorim vrata i pustim ga van. Olakšanje. Za oboje.

Mijjjaoo.

Istina...

Ili put do nje... kako to vidi K. Popper... je kao slijepac koji u mračnoj sobi traži crni sešir (ili bijeli štap?). Ispipavši sve oko sebe on točno zna gdje nije, ali jos ne zna gdje je.



Sinoć je crni mačak u crnoj noći imao napade divljaštva, probudio me, i bila sam prisiljena dignut se, otvoriti vrata i pustit ga da divlja negdje drugdje. Naravno da više nisam mogla zaspati, pa sam nadoknađivala san popodne.

Prije sna, razgovor, o raznim važnim stvarima, ali i o mačku.
Drugi put kad krene divljati, nije dovoljno otvoriti vrata svoje sobe i pustit ga meni, pustite ga van...
Smije se, sluša i ... razumije.
Objašnjava mi našu obiteljsku strategiju za ljeto, osjećam se maleno, ali zadovoljno... Dijete - ja, na trenutak spokojno, site duše i apsolutno mirno u punom smislu te riječi. Čak se niti ne pitam u tom trenutku tko je komu tko ovdje.
Blaženo zaspem.
Probudim se, pred nosom mi opet riječi, jer ... spavala sam ... bilo je šteta budit me.
Volim to. Objasnjenja...

Inače, ukoliko izbacim mačka van, imam dobar san. To je definitivno.

Miran san znači čistu savjest?

Ora et labora

Sve te žene koje je život zgazio priklone se molitvi, svetoj mantri...
Što više mole, znaš da je nevolja u njihovim životima veća...
Sin, recimo, pije - ona uzme krunicu i moli.
Od srama ne ide niti među ljude, nego zatvori škure, prolaznici znaju da je živa tako što nedjeljom čuju kako trešti misa nedjeljom,
Kao na Tomsinovom koncertu..
Onda on pije još više, ona zatim moli još jače, upornije, svesrdnije.
Ili bog ne čuje, ili ona ne zna moliti.
Ili je nešto treće, veće posrijedi?
A možda upadnu u sveti patnički film Pasije; što veća muka zemaljskog sina, to veća žrtva zemaljske majke.
Začarani, sveti krug.
Da on stane p(at)iti, što bi bila njena sveta misija?
Da ona stane moliti, koji bi bio njegov smisao?

Umalo...

Tamo smo se kod Drevnoga svi pomirili zbog Thompsona, pa sada imamo jednu brigu manje u životu.

Ja sam skuzila da blogeri ne kuže viceve, vrhunski intelektualci ne znaju da uncle može biti i ujac i stric, i da neki ljudi dok pišu na srpskom, govore na hrvatskom, a razmišljaju na engleskom.

Ajd ti onda očekuj ista od ljudi na ovome svijetu.

Jedna mlada blogerica je umislila da je baba jer je držala djetetetovu plastičnu bebu, to mi se svidjelo.
A jedan ginekolog ili neonatolog je bio alergičan na riječ "beba", dobio bi pelenski osip kad bi čuo takvo nešto, jer je smatrao da za ljudsko mladunče postoji prava hrvatska riječ, dijete. Beba je igračka, da.
Mene nervira riječ bebe, ali to sam vam već objasnila, pa znate.

Nego... danas me dijete moje opet rasplakalo spremivši za sve nas kompletirano nutritivno, koloristički pravo umjetničko d-jelo, i reklo: Ne plači nego jedi, uz najljepsi osmijeh na svijetu.
Pa kako nećeš plakati...opet.

Što ste vi varili danas?

Vic

Dosao Mujo pijan kuci. Onako s vrata, ugleda Fatu kako se naguzila u kuhinji, kopajuci nesto u prostoru ispod sudopera. Pritrci joj u dva koraka, brze bolje joj odveze dimije i spusti ih do koljena, pa joj ga zavuce zguza. Svrsi za par sekundi i dok se Fata nije ni snasla, jos joj zavali jedan volej u guzicu, od cega ona uleti ispod sudopera. Mujo zadovoljno pripali cigaretu, uzme pivcinu iz frizidera, pa krene u dnevnu sobu da se malo zavali. Kad kroci u sobu, a ono Fata sjedi i gleda TV. Stade Mujo, izbecio oci, okrene se oko sebe, opet gleda u Fatu...
- "Aman... Fato, kad ti je ono mater dosla?"
- "Nije bolan moja, neg' tvoja!



...
Vi se iščuđavate nad vicem a uopće niste shvatili poante!
...
Prvo: pijanac izjebe sve žene u obitelji.
Drugo: pod nekim obiteljskim okolnostima stric ti stvarno može biti ujak.
....


SRAM VAS BILO!

Pismenost 2.O

ususret novom dobu

Za ljude budućnosti neće biti bitno piše li u Novom Zavjetu "pustite djecu k meni" ili "pustite malene k meni" nego ovakve stvari.

Novo doba, nova znanja, nova duhovnost.
Upadaj ili ispadaš.

Alternativa je: klečanje na javnim mjestima, a potom i izumiranje.

Iz rubrike: cjeloživotno m/učenje

I want to break free

Jutros idem praviti palačinke za doručak za djecu u razvoju (djeca rastu dok spavaju) i baš odlučim ih napraviti s mineralnom koje jučer je ...bilo.

Ouuuukeeej.

Nakon laganog nervnog sloma, taman kad su palačinke ispečene i spremljene u pećnicu, bude se prva gladna usta, dolaze u spavaćici.

Vidim da se palaćinke posipaju šećerom pa se čudim. Jučer sam donijela Linoladu?

Nema više, mrtva-hladna mi odgovoriše Prva Gladna Usta.

Vadim jagode.

Omotala se Sita u šugaman i otisla se bacit umore.
Kad se vratila, s vrata je upitala: Mama, kakvi su ti bili sinoć njoki.
Posipam se pepelom i skrušeno odgovaram: "Savršeni." Kao što, realno i jesu. Boljih u životu nisam jela.

Sad čekam još dvoje gladnih ustiju ... u dobroj vjeri.

...

U međuvremenu, dok ona doručkuje, ispustim zvuk nalik na "ajme" (oprostite, ne znam ga zapisati, ali možete ga izmisliti gledajući sliku onog slikara, onu kad se onaj drži za glavu na mostu, mislim da se zove "Vrisak").

-Što je sad?, gleda me iskulirano.

-D! Zaspala je! Treba ić....

-Mama, danas je nedjelja!

-Uh! Da... Hvala Bogu da je nedjelja. Hvala Bogu da je stvorio nedjelju. Hvala Bogu da nam je dao djecu koja mogu mirne duše rasti i razvijati se do podne, dok mi proživljavamo svakovrsne šokove, čak i nedjeljom.

Za ručak bit će ptica koja ne leti, kruh sa sjemenkama koji sam ispekla jučer i salata.

Valjda će biti dovoljno.

Dragi Hrvati, a napose Hrvatice

Učite strane jezike, čim više, tim bolje.
Jer pitanje je dana kada ćete u vlastitoj multinacionalnoj domovini postati nacionalna manjina.

A kruh ćete si morati zaraditi bez obzira na vasu trenutačnu lokaciju.
Niste svi talentirani i sretni poput thoMPsona, da pjevate konjima na hipodromu.
Ili da će vam netko platiti da šutite.

Ti jelo vo

Stoji u redu ispred mene pa ga proučavam. Iz dosade.
Ne volim čekati u redovima, imam osjećaj da gubim vrijeme.
Uredan, koža potpuno tamna od sunca (radi na otvorenom, pretpostavljam), u ruci vrećica s ugljenom. Roštilja se praznikom, a ponestalo žara. Ili se nije pažljivo planiralo. Ili se računalo s time da je pumpa otvorena non-stop, pa će se već skoknuti. Ojači čovjek, četrdesetak. Pogledava stalno nešto ulijevo, nešto mu još fali ali je neodlučan. Saginje se neočekivano i dohvaća paket vode. Stavlja uz noge, uz ugljen. Gledam tetovažu na nozi i ne mogu odgonetnuti što je: neka mračna šuma, neka staza, što li.
Naočale sam zaboravila doma, ionako mi ne trebaju stalno, samo su za čitanje, i samo za sitna slova.
Gledam mu stas, dosta je visok, ali previše salast za moj ukus. Trbuh mu se prelijeva na sve strane, jesti-piti-leći tip. Dosadan, nezanimljiv, neobrazovan, neambiciozan - tako ga zamisljam životno. Seksualno predvidljiv. Rodeo: on bik, žena kaubojka.
Pogledava opet ulijevo, nešto mu ne da mira. Usne su mu objesene u uglovima prema dolje, poznato mi odnekud. Brzo izlijeće iz reda i u naručaj uzima naramak limenki piva, taman u trenutku kada je bio njegov red za kasu.
Limenke iz naručja slaže na pult, podiže vodu i ugljen s poda, plaća kreditnom karticom i nestaje.

Tijelo/ovo

Kita pada

...iz godina nježnosti
...iz godina povezivanja svijeta u smislenu cjelinu...

Pokazivao si stablo kažiprstom i ozbiljno me upitao: Kita pada?
Lice mi se razvuklo u osmijeh, pogledala sam te ozbiljno i rekla: Da, pada.
Iako, nisam potpuno razumjela pitanje.
Drugi dan si ponovio isto pitanje, pokazujući prstom oštećenje na emajliranom loncu: Kita pada?
Da, pada sine.
Opet sam se nasmijala ali su mi stvari u svijetu postale jasnije.
Treperenje lišća na vjetru, oblak na emajliranom loncu, sve su to znaci da uskoro "kita pada".

Poslije si skovao "kišoblak" i sve pojave za mene dobile su istinsko objašnjenje, dublji smisao i ispravan naziv.

Rođendani

Rođendani dječji...
Hrpa djece, hrpa odraslih...
Trči za djecom svojom, tuđom, serviraj roditeljima jelo, piće...
Ljudima, odraslima, kad dođu na dječji rođendan, većini muškaraca a i ponekim zenama, zalijepe se guzice za sjedalicu i zaborave da imaju djecu. I to nije slučaj samo s rođendanima, nego bude često takvih dana, s takvim roditeljima.
Dok oni ugodno ćaskaju uz petu pivu, u stoliću-prostri-se-bajci, netko, neka dežurna odgovorna trudbenica trči za djecom i pazi da se dječji rođendan ne pretvori u noćnu moru.
Bilo je situacija kad sam htjela vikati FAJRUNT, majke mi. :)
Srećom, i djeca malo stasaju pa sama biraju kako će, kada i s kime.
Najstarija je osamnaesti slavila tri puta. Jednom sa obitelji, jednom samo sa bratom i sestrom i jednom s dečkom.
Sin je odlučio izvesti svoju ekipicu na palačinke.
Ja sam odahnula.

Djeca rastu, roditeljske obaveze i uloge se mijenjaju, podrška ostaje prisutna zauvijek, samo se nacini mijenjaju.

Sutra je taj dan.
Sjećanje na pucanje vodenjaka...
Na odlazak u bolnicu, na porod koji se lako mogao pretvoriti u noćnu moru da u bolnicu nije slučajno navratio The Doctor. Onda, sjećanje na dojenje (oči koje te gledaju u oči dok ih hraniš) na šetnje, na prva kupanja, boljke,
na igru, ljuljanje na koljenima, dizanje uvis na stopalima... na malo teže trenutke i neizvjesnost... Borbu.

Sretan ti sutrašnji, sine. Nek te sreća prati u stopu, kud god da kreneš, i sto god da se po putu dogodi, očekujem da ćeš se znati izboriti. To je jedino čemu se istinski nadam.

Od srca... Mama.

Mesopromet

Mali odmak od androantroponeandertologije čisto radi životne dinamičnosti.

Bila danas u mesnici i svašta san nešto friškoga čula i doznala, jedino nisan sigurna jesan li kupila friškog mesa ili je to iz uvoznih ratnih rezervi. Nego, to nije bitno, nego je bitno to da san, čekajući u redu za meso (je, masovni turizam vam je ka komunizam, svugdi se čeka red ka za crni kru, samo što se bonovi ne zovu bonovi nego euri), čula jednog našeg/ko zna čijeg, ali jugošvabu kako zabrinuto primjećuje da je u nas većina stvari skuplja nego u Njemačkoj.
A onda mu je moj mesar reka da je to i red i da kad svi oće tamo di svi oće, da to onda moraju i platiti. Evo, rečimo, moj kum je reka da je kupija kartu za Topsona i ja san odma kupija 50 komada i rezervira autobus za ekipu.
A onda ga je jugošvabo sućutno pita - ali ja ne znan kako vi tu živite s vašim plaćama.
Mesar mu je reka, pa lipo živimo,
ka bubrig u loju, ka da mi živimo od plaće, ka ti jadničak.
Ode ti svak ima po par vila i par bazena, a kako nan je krenilo, sutra neće biti niko ode bez lanaca hotela i lanaca mesnica i par trgovačkih lanaca.
Jedino to nema onaj ko je glup, a takvi ijonako završe u Njemačkoj.

Onda se jugosvabo počesa po glavi i kupio pileći hrbat, a ja san ostala u šoku, ka i inače.

Jedva san izustila da mi da prednju plećku i da mi rezervira misto u autobusu.

Puccccaaaa Tooooomsoooon Kaaaaalaaaaaaaaaašnjiiiiiikov...aiiii zbrrrrojjjjevkkka.

Andropologija

Prvo da definiramo pojam pa možemo dalje:

Andropologija je glanjc nova, najnovija znansvena disciplina koja se bavi proučavanjem muškaraca, i to ne svih muškaraca, nego isključivo onih jednostavnih.
Jednostavni muškarci su, po najnovijim spoznajama, oni koji znaju što hoće (kad im se hoće) a znaju i što neće (kad im se neće).
Malo kompleksniji muškarci (ne mislimo tu na iskompleksirane) nisu predmet andropologije i ne trebaju se uznemiravati oko formiranja ove nove znaSVEne discipline. Ponavljam: nisu predmet proučavanja.

Andropologijom je dopušteno baviti se isključivo ženama, ali i muškarcima koji imaju bliskih iskustava sa jednostavnim muškarcima, ne nužno seksualnih, ali uvažit ćemo i takva iskustva, bez ikakvih predrasuda.

Ukoliko andropologinje zaključe da kolege andropolozi previše pojednostavljuju stvari, odnosno simplificiraju ad absurdum, bit će izbačeni iz Andropološkog društva po jednostavnom postupku: bez ijednog glasa.

Primjer jednostavnog muškarca je navela jedna skockana kolegica, a možete ga pročitati u komentarima prethodnog posta.
Primjer je doduše pomalo neznansveno uopćen, ali u nedostatku boljega, konkretnoga, uzima se kao polazišna točka, svrsishodno ishodište.

Za početak, molim kolegice blogerice, i kolege blogere s traženim kvalifikacijama da na temelju vlastitog (nadam se bogatog andropološkog iskustva) navedu barem jedan primjer jednostavnog muškarca i na taj način doprinesu našem istraživanju.

Hvala.

Collecting data...

Andropologija

...post u najavi.

U međuvremenu, spržite pop-porn da vam vrijeme ne iscuri kroz prste.

Ajl bi bek.

Ćorava kokoš

Zamisli ovo, brate.
Danas mi je gospodza na posao donijela naočale. Kad je vidjela da se mučim s nekim iščitavanjem, izvadila je dvoje identičnih naočala i pružila mi jedne.
A sve zato jer sam ja njoj neki dan rekla da ja ne mogu čitati umjesto nje, i da ne može svijetom hodati čorava.
Mislim, nisam joj doslovno to rekla nego sam joj rekla da treba nabaviti naočale.
E sad, kako objasniti činjenicu da sam danas baš zaboravila svoje, i da je ona baš ponijela svoje dvoje. Dvojih svojih. Svojih dvoje. Da.

Druga gospodza, ona koja je razbika auto, kaze da od tada više ne može spavati, iako je kupila novi, zapravo polovni automobil.
Mislim da je brine zapravo činjenica kako joj se to uopće dogodilo, i hoće li joj se ponoviti opet
Ispricala sam joj se što sam je uopće pitala išta o tome, ali bila je baš duhovita kad je imala taj sudar. Onako kako to već znaju biti ljudi nakon žešćeg šoka.

Poslije sam mu rekla, nije bitno kome, Jednome, da ovi starci koji šetaju okolo sami uglavnom trebaju osobnog asistenta.
Nista nije odgovorio, njemu je to zadnja svjetska briga. On se, naime, ženi. On je svoju osobnu asisrenticu pronašao.

Ne znam, mislim da i ovoj drugoj gospođi trebaju naočale, pa ću svim gospodžama naručiti naučale s Temua, da im se nađu, nikad ne znas gdje će pasti zrno graha.

Bitka za bitak

No, čitali ste HajdeGera...ne moram vam valjda objašnjavati što je to bitak tubitka?

Ok. Uzimam da jeste i da onda znate da bitak tubitka leži u njegovoj egzistenciji.

Ok, kad smo se i toga sa sjetom prisjetili, da krenem na stvar, ili u srž, ili u korijen problema.

Kaže Jedna da nemam apsolutno nikakve šanse dobit na lotu ili na igrama na sreću jer ne igram ništa.
I ne igram. Učilo me teoriju vjerojatnosti.

Kažem joj: znaš li da je veća vjerojatnost da netko dođe do velikog novčanog iznosa bez uloženog novčića, nego da ga dobije onaj tko uporno uplaćuje i gaji lažnu, zanemarivu, beznačajno malu nadu?

Gleda me. Mozak joj prihvaća priču. Vidim to po kratkom pogledu prema gore, desno.
Pa eto. Recimo, ne znam, otvoriš kantu za smeće a tamo netko za nekog ostavio kufer pun prljavog novca.
Gleda me s pogledom dubokog slaganja.
A ti se u pravom trenutku uputiš baciti kućni otpad i viola - easy money!
Prihvaća priču, doživljava je kao realnu mogućnost.
Ovaj put prešućujem vjerojatnost, a računam s tim da čita zanimljivosti s međumrežja.
Kroz primozak mi prolazi da će sad možda drugačije gledati na kontejnere, možda baš kao i sakupljači boca. Oni koji uglavnom prazne trampe za pune, i tako ukrug.

Ili, recimo... tu sam stala, nisam joj htjela davati ideje. Možda je bolje da ipak kocka.

Urban, nekad i sad

Jedini Urbanov koncert na kojem sam bila, a bilo je to u budi-moja-voda vremenu, bio je njegov koncert na Lošinju. .
Tada sam jedini put bila i na Gibinom koncertu.
Obojicu sam obožavala, Urbana zeru vise, ali da ovdje-nema-mjesta-za-mene sam shvatila odavno.
Netko je s visine (s nekog bedema) hračnuo ns publiku i pljuvačka nekog genijalca je sletjela ravno na moju kosu. I danas mi se želudac okrene kad se toga sjetim.
Mislim da je to trenutak kada sam prekrižila te ivente za sva vremena.

Pjesme slušam u samoći, tako što sklopim oči. Tada vidim, čujem, doživim sve. 1/1. 1:1.

Blijeda u proljeće

Vidim te.

Kazah...stan

I opet sam se šokirala danas kad sam skužila da ceo svet govori po russki.

Eto, danas me Kazahstanac pitao da otkud znam ruski, i da jesam li ga učila u Jugoslaviji. Rekoh. Ne. Nisam ga učila. Ne u Jugoslaviji. Jednog sam se jutra samo probudila i ja načala gavarit po-russki. I ja skazala jimu, što eta bylo očinj skušna, i grustna, i ja jiso skazala jimu, što ja hatjela toljka spat, a prabudilas kak vtaraja ženjšina, katoraja vmjesta adnavo, imjejet dva jazika.
I jiso ja skazala jimu, što u minja jest i tretij - anglijski, i pakazala ga, sčastljiva

Kssssss....
Kssssssss...

Tiho pričaju, valjda...valjda...ne znam. Politika.Putin. Rasputin.

Nu, štož. Morje krasivaje. Kak ženjščina katoruju vsje želajut. Kud svi druzja tud i ja haču.

Vile, bazeni, Beverly Hills.
To ja haču.
Aj viš.
Aj vont.
Aj dizrv.
Hepines.
Sčastje.
Recimo, ta televizija, ta serija je svima oprala mozak, a nama posljedično ukakila obalu.

Sad imamo Beverly Hills na kazanski način. Ne na kazahstanski, naravno, jer ne znam kako Kazahstanci kuhaju kazan, pa ne mogu usporediti, ali
ovo ovdje, na obali mora je nešto kao bosanski lonac, ali s mnogo više vrsta namjernica. Pardon, htjedoh skazat, s puno vise vrsta
putnika i namirnika koji ostvaruju vlastitost vlasništvom nad vlasima, vlatima i vlastima.

Ju get mi, rajt?

Spasiba.
Mersi boku.
Danke.
Čardaš serekeš.

Lažovi, svi ste vi lažovi...

Ne znam je li to nekakav personalizirani oglas koji mi iskoči kada otvorim bilo kakav yt video-uradak ili sam ja toliko posebna sretnica da imam čast da mi se nalijepi svaki put ta jedna te ista debilana.

Opis reklame: mlada žena sjedi ucviljena na cesti i kada joj priđe
zgođusan mladić ona se skokne i krene ga napadati emotivno nabijenim riječima: "Lažovi, svi ste vi lažovi. Vi ste sef Temua? Tamo stoji da ako naručim neke artikle da ih mogu dobiti potpuno besplatno". Na to mladić smirenim glasom odgovara: "Smirite se. Odakle ste instalirali Temu?".

I tu mi bude previše, jer... nevjerojatno je dokle doseze ljudska glupost. Mislim, ljudska glupost je jedna...jedinstvena i ne mnogo kompleksna konstanta u univerzumu...ali razočaravajuća je spoznaja da je video-uradak, odnosno reklama produkt AI, onaj očitog tipa, gdje se nećete niti upitati je li ili nije to moguće, da će jedan takav proizvod (AI) biti iskoristen da prodaje smeće ograničenom ljudskom mozgu. Ok, mislim si dalje, možda je Temu menadzment odabrao ciljanu publiku i moguće je da je upotrijebio besplatnu onlajn verziju AIa, i možda će ih uspjeti uvjeriti da laz nije laž nego da je laž laž, odnosno, nismo mi krivi: oni su, to jest vi ste, jer svakome vjerujete i instalirate aplikacije otamo a ne odvamo, brate ono, budi pametan.

Koji sam ono video htjela pogledati - ne znam.
Nije ni bitno.

E. i jos jedna stvar. Prije si kliknuo na pjesmu i poslusao si pjesmu. Onda je došlo vrijeme da moraš vježbati strpljenje i poslušati reklamu prije pjesme, sad kad imas dvi-tri reklame, prođe te volja za pjesmom.

A to je moguće i dobra stvar.
Zašto? E pa zato što su pjesme uglavnom ... pa da ... zgusnuta emocija. I za njima posežemo kada trebamo utjehu.
A onda se desi efekt zamorca: vrtimo se u istom emotivnom vrtlogu, u istoj mentalno nerazmrsivoj petlji - ad infinitum.

Recimo da si birtijaš/kafandžija, ili solo drinker dobrano sprženog mozga, što ćes upaliti na ytu? Pa sranja... koja će ti podržavati ustajalu emotivno-mentalnu trulež: upalit ćeš: ona me je ostavila ... majko što si me rodila ... nesretnik sam od rođenja ... želeo sam sat sa zlatnim lancem ... a dobijo katanac.

Ako ste očajni branitelj koji nije ostvario prava koja smatraš da te pripadaju, a svi drugi koji jesu i nisu branitelji na račun rata žive kao zdrav bubreg u hrpi loja; ako si beznadni alkos, birtijaš ogrezli, a možda i narkos, onda ćeš si, vrlo vjerojatno, pustiti onoga Puca Kalašnjikova da ti podrži emociju bum-cile-mile i ladna lakše klizi niz grlo.
Ili već nekakav, sada već aktualniji šund, oprostite što nisam u tijeku, nešto mi apetit nije bog zna kakav.

Kokati, lokati, klokotati, klati, rokati, roktati... to su vam, brate, sve sinonimi.
Išli ste u pučku kuhinju? Pardon, pučku skolu? Onda znate da to je to. Ono brate tamo vamo.


Kužiš?

Dooooruuučaaak!