Zamisli ovo, brate.
Danas mi je gospodza na posao donijela naočale. Kad je vidjela da se mučim s nekim iščitavanjem, izvadila je dvoje identičnih naočala i pružila mi jedne.
A sve zato jer sam ja njoj neki dan rekla da ja ne mogu čitati umjesto nje, i da ne može svijetom hodati čorava.
Mislim, nisam joj doslovno to rekla nego sam joj rekla da treba nabaviti naočale.
E sad, kako objasniti činjenicu da sam danas baš zaboravila svoje, i da je ona baš ponijela svoje dvoje. Dvojih svojih. Svojih dvoje. Da.
Druga gospodza, ona koja je razbika auto, kaze da od tada više ne može spavati, iako je kupila novi, zapravo polovni automobil.
Mislim da je brine zapravo činjenica kako joj se to uopće dogodilo, i hoće li joj se ponoviti opet
Ispricala sam joj se što sam je uopće pitala išta o tome, ali bila je baš duhovita kad je imala taj sudar. Onako kako to već znaju biti ljudi nakon žešćeg šoka.
Poslije sam mu rekla, nije bitno kome, Jednome, da ovi starci koji šetaju okolo sami uglavnom trebaju osobnog asistenta.
Nista nije odgovorio, njemu je to zadnja svjetska briga. On se, naime, ženi. On je svoju osobnu asisrenticu pronašao.
Ne znam, mislim da i ovoj drugoj gospođi trebaju naočale, pa ću svim gospodžama naručiti naučale s Temua, da im se nađu, nikad ne znas gdje će pasti zrno graha.
Post je objavljen 11.06.2025. u 12:31 sati.