Istina...

četvrtak, 26.06.2025.

Ili put do nje... kako to vidi K. Popper... je kao slijepac koji u mračnoj sobi traži crni sešir (ili bijeli štap?). Ispipavši sve oko sebe on točno zna gdje nije, ali jos ne zna gdje je.



Sinoć je crni mačak u crnoj noći imao napade divljaštva, probudio me, i bila sam prisiljena dignut se, otvoriti vrata i pustit ga da divlja negdje drugdje. Naravno da više nisam mogla zaspati, pa sam nadoknađivala san popodne.

Prije sna, razgovor, o raznim važnim stvarima, ali i o mačku.
Drugi put kad krene divljati, nije dovoljno otvoriti vrata svoje sobe i pustit ga meni, pustite ga van...
Smije se, sluša i ... razumije.
Objašnjava mi našu obiteljsku strategiju za ljeto, osjećam se maleno, ali zadovoljno... Dijete - ja, na trenutak spokojno, site duše i apsolutno mirno u punom smislu te riječi. Čak se niti ne pitam u tom trenutku tko je komu tko ovdje.
Blaženo zaspem.
Probudim se, pred nosom mi opet riječi, jer ... spavala sam ... bilo je šteta budit me.
Volim to. Objasnjenja...

Inače, ukoliko izbacim mačka van, imam dobar san. To je definitivno.

Miran san znači čistu savjest?