23

small talk

utorak, 29.07.2025.

većina ljudi u tom okruženju je skučena
rekla sam joj
ne uzimaj osobno
ne doživljavaj svoje greške kao prevelike - uči iz njih
mjesta za preveliku empatiju nema
mjesta za suosjećanje drugih prema tebi - nema,
tamo su svi došli po komadić kruha
za sebe
tamo jedni druge doživljavaju kao konkurenciju,
kolektiv - to im je apstrakcija;
zvjerinjak - to je: opstati, izgurati, podmetnuti nogu.
malo ljudi tu je čitalo ruske klasike
razvijalo mozak, emociju, empatiju,
trudilo se otupiti svoju životinjsku narav,
izdići se mrvicu iznad
miša, zmije, hijene...
malo ih je poput tebe
malo ljudi govori "sve jezike"
kako kažeš za svoju sestru,
većina je završila te škole za niskoprofilna zanimanja,
većina jedva,
I to malo bilo im je previše,
imali su deset jednostavnih predmeta
od toga je pola bila praksa;
ni tamo se nisu trudili naučiti,
netko im je možda potpisao papire da znaju:
Za litru rakije,
Za pršut.
ne opterećuj se;
znaš svoj put;
tamo si privremeno,
to je jedna od stepenica
a bit će ih još.
razvij jednostavne formule komunikacije, strateški,
za odmaknuti se od toga,
za izgraditi svoje vlastito zvono,
kupolu koja te štiti...
ne objašnjavaj se nikome,
za objasniti sebe, za izluftati se imaš druge ljude
ti ljudi nisu oni,
ti ljudi znaš tko su...
nema ih puno,
ali vrijede,
zlata.
Malena moja...

Kiša, kiša...

ponedjeljak, 28.07.2025.

...e pa šta.

Jutros...

četvrtak, 24.07.2025.

...vozim na posao i...naravno, perifernim vidom...snimam ranojutarnje trkače...i bicikliste. Mahom muškarce.
Fit su, mišićavi... zaprabo - žilavi. I sto je jos bitnije: maju volje ustat rano i posvetiti se toj sktivnosti.
Vjerujem da tim načinom života puno dobivaju: zdravlje, fokus, mentalnu bistrinu, zdrav umor.
Treba se čovjek natjerati na tako nešto, i biti ustrajan.
Vjerujem da su prva dva-tri tjedna najteža.

Sve i da hoću, ne nalazim vrijeme u koje bi ugurala nešto tako...vjerujem ispunjavajuće.
Da ukradem od sna... ne znam... ne znam kakvi su mi fizički limiti...

Ali cijenim... lijepo je kad ljudi nađu dobar način za biti u formi... biti predani u jačanju volje.

Ništa. Samo da zapišem želju.
I to je sve.

You want it darker

Zadnji Cohenov album

...zaokružena priča.

Sezona kiselih krastavaca

utorak, 22.07.2025.

Zapravo, nisam bas ljubiteljica kiselih krastavaca ali u neka jela bas idu, recimo u hamburger iz kućne radinosti.

I sad, vidjela sam da po trgovinama imamo krastavčiće izrezane uzdužno a meni bi baš pasalo da budu izrezani poprečno, nekako je praktičnije ih usložiti, da ne ispadaju.

Mislim, eto, nije meni tesko izrezati krastavčiće ni uzdužno ni poprijeko ni nakoso, nego, kad su se već ljudi neki dosjetili kako
bi bilo zgodno imati kisele krastavčić-kolutiće, kako se nisu dosjetili da bi nekim potrošačima bilo zgodno imati i drugačije šnitane krastavčiće.

Mislim, da...
Na poslu koristim sve jezike koje znam. Pa ljude pozdravljam sa dobar dan/hello/zdravstvujte, u paketu. Pa oni izaberu kojim ćemo jezikom dalje razgovarati, i budu osobito sretni ukoliko je jedan od ponudenih jezika bas onaj kojime i oni barataju. Dalje je lako.
Za one koji ne nađu na repertoaru niti jedan ostaje uvijek dobra stara pantomima. I smijeh.

Zadovoljna dakle.
Turisti me vole. :D
Jedino.
Plaća.

Želim europsku plaću.
Želim plaćeniji posao.

Hvala na pažnji.

(Želja odaslana u svemir).

Šteta...

nedjelja, 20.07.2025.

Šteta je što se muškarčine nisu, samodopadne kakve već jesu i sebeljubne, samooplodile, što nisu hermafroditi, i što nisu same rodile i odgojile svoju djecu, osobito sinove, od kojih bi tada napravili svoje malene kopije, neukaljane ženskom, majčinom pojavom i njenim imbecilnim utjecajem.
...
Nije bolest sve što boli: uzmi muškarčini mogućnost da bude bog jedini, stvortelj svega na nebu i na zemlji, apsolutni vladar svega sto jest i onoga što nije, i dobit ćeš pravog malog prljavog... psihopata.
...
Hvala na pažnji.

Sex on the beach

subota, 19.07.2025.

Jučer su me zalili koktelom, turisti. Neki jangster je napunio punu košaru pića, tih bočica obojanih pastelnim bojama za infantilne partije, prepunio je bapsku košaru od pruća i taman kad sam ulazila u dućan, boca mu je ispala na pod i rasprsnula se tik pored moje noge.
Pogledala sam ga pogledom ubojice bez predumišljaja, nakon trenutnog sUMraka, i produžila dalje. On je bez riječi isprike spustio pogled i nastavio puniti već pretrpanu košaru.

Bože, baci džinovsku bocu i budi precizan.

..

..

..

***

(Pjesma stara 30 godina, mislim, prije 30 godina sam je dobila, na kazeti nasnimljenu)

30%

četvrtak, 17.07.2025.

Anketa:
Na sto ste pomislili kada ste vidjeli ovaj postotak:

A) na napunjenost baterije na mobitelu
B) na popust za umirovljenike
C) na visinu vaše povišice
D) na udio alkohola u vašoj omiljenoj žestici
E) na nešto sasvim drugo
F) na rast broja noćenja za srpanj ove godine, u odnosu na prošlu?
G) na ništa... na ništa ne mislim... kvrcc, kvrccc, kvrcnul mi mozak?

-Vjerojatnost za kišu je trideset posto, rekao je postariji čovjek konobaru-gazdi, odlažući mobitel na stol. Jedna moja bi ga nazvala crackheadom kada bi ga vidjela i čula, i vjerojatno ne bi pogriješila.
-Trideset posto? Ma to je ništa, mora biti barem šezdeset da bi pala, odvratio mu je ovaj samouvjereno.
Crackhead je pušio kao da mu je to zadnji dim u životu, a glavati gazda cigaru nije ispuštao iz usta čak ni dok je razgovarao, nevjerojatna je to, začudna vještina, otprije mi poznatog lika. Znači, tu se uguzio, za kraj životne karijere, pomislila sam, direktor.

Iz daljine se čula tutnjava, ali oni kao da je nisu čuli, nebo se smrknulo, ali oni to nisu primjećivali. Ispijala sam svoju kavu u drugom lokalu, onom koji posluje već vjerojatno dulje nego što ja postojim.
Kavu mi je donio sada već pogrbljen vlasnik, još uvijek s istim osmjehom kao kad je bio mlad, još uvijek fin i nenametljiv. U bijeloj košulji i crnim hlačama - naravno. Još uvijek odlična i iznenađujuće: ptistupačns kava cijenom, s obzirom na turizam i sezonalnu berbu. Euro pedeset, iznenadila sam kada mi je rekao.
Sjela sam tu nakon...trideset godina. Nekada sam radila prekoputa. Ured u kojemu sam radila nije imao praktički nikakve uvjete za rad, bila je to betonjara bez krova, užasno vruća.
Sjećam se subota, bile su pravi pakao: turisti ili većinom iznajmljivači su stajali u redovima sa svojim dokumentima, čekali da im ručno uvedem imena, da im naplatim boravišnu pristojbu.
Što od nepreglednog reda, što od nemogućih uvjeta, znoj bi mi se slivao s čela dok bi ja upisivala imena u kartone, pa ručno ispisivala uplatnice, a mislila sam da...radim fini posao. Bila je to jedna od žešćih bauštela u mom životu.
Najteže je bilo upisivati mađarska imena: imena još nekako, ali prezimena, to je bilo nemoguće zapamtiti. Doslovno sam morala slovo po slovo prepisivati s dokumenata na karton. Ubi bože.
Spašavao me je ventilator, djelomično, ali subote su bili užasi. Užasno je bilo gledati i goste koji, misliš, dolaze po kakvu informaciju: gdje izaći, sto posjetiti, gdje jesti, gdje je kakva dobra plaža ili nešto slično, ali ne...
Većinom bi, ako uopće, bojažljivo pozdravili, nasa braća Slaveni, i onda bi, iskoristivši moju zaokupljenost zapisivanjem podataka, iskoristili moju zauzetost da ukradu, ponavljam: da ukradu besplatni katalog. Ponavljam: besplatni katalog.
Osvrtali bi se da vide vidim li ih, a ja imam tu nesreću da vidim i kad ne gledam, zgrabili bi katalog s police i pobjegli brzinom munje. Kao da ću ja, ne znam, ostaviti se zapisivanja, uzeti pendrek i trčati za njima. I napisati im kaznu, nekakav prijedlog za izgon iz države.
Valjda... ne znam.

Gledam: ured kao takav više ne postoji, ispred njega nabacane su nekakve daske, palete, gajbe prazne ambalaže. U uredu je, vjerojatno, skladište glavatom mudrijašu.
Danas se gosti jednostavno prijavljuju putem eVisitora, boravišna i ostale takse se plaćaju putem eBankinga...sve je danas jednostavnije...
I gostima je jednostavnije, imaju eBOOKinge, eTravelinge, e moj pajdo... ;)

Barem 30% jednostavnije. ;).
Sjetila sam se i jednoga, koji mi je ogrnut ručnikom, na putu do plaže usput donosio kavu na tacni, pravu tursku koju bi skuhala njegova mama i poslala za mene, svaki dan. Mislim, ovaj, mama ga je htjela oženiti, vjerojatno, pa zato... Eh te mame... :)

Kava je bila odlična jutros, kiša je naravno pala čim sam ispila 30%, a glavatom samouvjerenom konobaru, zapravo gazdi, se pridružio jos jedan ranojutarnji gost, prijatelj. Izvadio je mobitel i pokazivao mu je slike, očito zajedničkog prijatelja koji se razbio na boćama.
-Pal je, i razbil je glavu, i nitko nije imal mobitel nego samo ja, i zval sam mu ženu, sina, sin je bil ljut, ne znam zakaj je bil ljut, pa da, nije mu to prvi put da je pal, da se razbil...

Ispila sam svoju kavu nabrzinu, ostavila dva eura na stolu, sjela u auto, bacila oko još jednom na moju djevojčicu, upalila brisače i odvezla se do shopping centra.
Vjerojatnost za trideset posto popusta je minimalna.

Volim kišu.
Osobito ljeti.

Sreća

utorak, 15.07.2025.

Znači: jesam.
Bila sam umoru.

Rekla je: ajmo i uskočile smo u auto i odvezle se na najudaljeniju plažu na kojoj još nismo bile zajedno.
Bilo je pred sumrak, i bilo je vjetra za ježenje, ljudi su se već polako kupili s plaže kad smo došle. Ušla je prva, uronila poput sirene u svoj element, a ja sam nabadala po kamenčićima bosa, poput kakvog nespretnog turista koji u more ulazi kao da...hoda po žeravici, uvijajući se cijelim tijelom - održavala ravnotežu. I cijelo vrijeme je pratila pogledom, kao da još uvijek je dijete, ono maleno koje ne smiješ ispustiti iz vida niti na trenutak...
Mislim o svom oprezu: nije ugodno smočit se nespremna, prerano. Treba ući barem do pupka, odraziti se od pješčanog dna i uroniti glavom. Tako je najlakše... Stopala se lako odviknu ali koža, koža pamti osjećaj. Imale smo lopticu pa smo se dodavale, gađale, stalno promašivale i smijale se. Izašla sam prva, legla na ležaljku i ogrnuta s dva ručnika je gledala. Uron, izron, sloboda... poslije smo sjedile na ležaljkama i pričale. O prizoru pred nama, o djetinjstvu, o planini, o mom djetinjstvu, o njenom - o detaljima koje sam ja upamtila a ona ih se ne sjeća, o školjkama, o trudnoći... mislim, da, o trudnoći... Ona je načela temu, neke vršnjakinje su trudne..

Rekla sam joj da ću joj čuvati dijete ako ga bude imala. Ali samo na dva-tri sata i tek kad bude imalo barem dva-tri mjeseca. Rekla sam joj to uz smijeh... Rekla je da bi za nju bilo to užas sada i prerano. Svejedno, rekla sam, da znaš. Pomagala bih ti u svemu...što treba: kuhala, prala, čistila.
Rekla je da joj je nevjerojatno u njenoj dobi imati dijete, i da, sjetila se, kako bi s malim djetetom na plažu. Rekla sam da je to sasvim prirodno, da su njene bake tako, mlade, uronile u majčinstvo...
Ježi se, ona ima trenutno druge planove. Onda, rekoh, pamet u glavu...
Pored nas se žena mojih godina igrala s psićem, bacala mu je gumenu ribicu, a on bi ju ulovio i čekao je da dođe po nju. Sa porukom: ako je želiš - dođi sama i uzmi je, ja ne ispunjavam želje
Makle smo se kada je došao postariji, dobrodušni sakupljač ležaljki, ali ne zbog njega. Koža se počela ponovno ježiti. Zbog vjetra, koji jača pred suton.

...

...

Cat's cat ;)

ponedjeljak, 14.07.2025.

Uobičajeno drijemanje na neuobičajenim mjestima. :)

U utrobi djeteta...

subota, 12.07.2025.

Nitko me nije naučio loviti ribu, izravno. Nisam gledala nijedne ruke kako svezuju udicu i objašnjavaju sto i kako se to radi.
Samouka nauka

Sate i sate sam provela ispred ekrana i učila uz pomoć animiranih tutorijala.
I ponavljala viđeno...
Čitala ribolovne forume, slagala znanja u glavi.

Palomar čvor...znam svezati zatvorenih očiju. Kupiti odgovarajući pribor, montirati sve.
Ješku pripremiti... to sam čitala i isprobavala u hodu... iznenadilo me kada sam vidjela da će riba ponekad jednako halapljivo jesti i morskog i kopnenog puža.

Recimo da od svih lijepih stvari na ovome svijetu, najljepša je umijeti nahraniti sebe i druge na najdirektniji mogući način.
Uloviti ribu, uzgojiti blitvu, ulje, krumpir...
Kao, neš ti meni, ne treba tu znanja...
Što gluplji seljak - to veći krumpir.
Ali, to je laž onih koji nikada nisu živjeli život na najiskonskiji način.
Znanja i vještine su to posebne,
Život je to u skladu s prirodom i u skladu sa sobom.

...

Danas su me zatekli pitanjem: govorite li mađarski?
Doživjela sam šok, mislim, mađarski, tko to osim Mađara zna. Blenula sam u ljude dugo ne odgovarajući.
Pa su me pitali: govorite li njemački, ti isti Mađari...
Nasmijala sam se napokon i rekla: Ne. A govorite li vi hrvatski?
Tad su se oni nasli u neobranim maslinama i rekli: Ne.
Osjetila sam njihovu kratkotrajnu nelagodu.
...
Mislim, najbolje bi bilo zašutjeti ko riba.
Progutati udicu i biti nekom sretnom rukom izvučen u raj.
Završiti, poput ribljeg Moby Dicka, u utrobi nekog djeteta.

Odmak od masovnog...

utorak, 08.07.2025.

...primitivluka.

Odavno nisam o masovnom... turizmu tipkala pa se vjerojatno pitate, sto mi je, da se nisam zaljubila?

Ma nisam, di bi ja, nego, danas mi je jedan Slovenac prišao i rekao, očajan, da što je ovo kod nas, da nije više kao prije, da ima svega... S obzirom da na poslu nemam slobodu skoro oa potpuno iskrenog izražavanja kao ns blogu, što god tko mislio o slobodi govora, slobodi mišljenja ivizražavanja... moram paziti da se ne upustim u priče koje mi u najmanju ruku uduzimaju kapital...vrenena.

A ustvari sam mu htjela reći, a što: mislili ste da ste vi bogom dani, i da je rajska obala samo na vas čekala?
Ima i drugih koji je, isto kao i vi žele za sebe, pojebat, razjebat i na koncu odjebat.
Jer, ne znam, Maldivi... jebeš ovaj infrastrukturno, strukturno i u svakom pogledu nezadovoljavajući košmar.

Dakle, odšutjela sam, a moram biti i posve iskreba, nismo realno imali vremena baš ni popričati jer mu je supruga dotrčala čmi pogledala ga onim pogledom: kao, di si ti, jel moraš sa svakom fufom se upustit u razgovor, dok ja sve sama moram?

Nego, svaka sezona počinje sve kasnije i kasnije, ova se još nije do kraja zahuktala, još nisam čula za kolone do grada zbog pojave nekog oblačka ili par kapi kiše. Koju ne znam dal da želim, il ne želim, s obzirom ns to kako se u ekstremima ponaša čak i priroda. Vjerojatno je učila od ljudi i društva ;).

Nego, da se uhcatim bitnijih tema: već dva dana smo doms na minimalnim zalihama tmtoaletnog papira pa sam objasnjavala adolescentima da je to i znanstveno opravdano: kad svi odu vršit nušdu na jedno mjesto, kao prvo: zaseru ga, kao drugo, nema te sile koja bi naparićala guzpapira.
I još sam rekla da bi nam najpametnije, barem dok ne prođe lito, preći na islam.
Jer, zasto ne?
Živimo u demokratskom, multikuktularnom mistu.

Hvala na pažnji, dragi gosti i posjetitelji ove moje male turističke feste.

A sada: vatromet@
Dronovi nebeski, smilujte se.

Mood lifting

ponedjeljak, 07.07.2025.

Danas san bila u gradu (ne kaže se u Zadru, nego u gradu - to za ono dvoje što bauljaju po peškariji ko zadnji seljaci) i nisan kupila ništa jer san isla nešto rješavati.
I znate što mi se dogodilo? Opet san se zaljubila. Neki dan isto ali u drugoga - to sam vam već napisala.
Vako: momak kojeg sam nesto pitala, trazila pomoć ;) se lijepo i pristojno potrudio da mi objasni jednu stvar. Drzao je papire sa svim mojim podacima, čak i OIBom u rukama mi je rekao: Evo sunca, napokon! A ja mu rekoh da bi dobro doslo malo kise da malo rashladi zrak, a on da ne triba, da je sunce super. A ja mu rekoh da njemu sigurno vrućine ne smetaju ali u mojim godinama... onda je on bacio oko na papire i rekao: a što fali vašim godinama, vi ste sada u najboljim godinama.
...
Khm...khm...
...
Nisam dosla u iskušenje da ga iskušam verbalno dalje... jer sam se sitila da već imam troje dice malo mlađe od njega.
Pa sam se samo zahvalila na pomoći i na lijepim riječima.
...
Pokupila sam prvu koja je rješila svoje, pa sam pokupila drugu koja je dobila zasluženu povišicu pa smo isle doma nahraniti trećega koji je saznao da je upisao što je htio.
...
Kupila sam mu omiljene kolače, svima najdraže piće i sve je nekako na nivou vedrine.
...
Čak su se i oblaci razišli i uljepšali dan onom Suncu s počatka zapisa.

To je sve za danas, ništa mi vise ne triba.

Često se sjetim...

nedjelja, 06.07.2025.

...Costa Concordije.

Znate tu priču o nasukanom brodu, o fingiranoj nesreći, o novcima i osiguranju, o tragičnim sudbinama onih, koji su se pretplatili na nesto sto je trebalo biti lijepo putovanje kruzerom, razgledavanje obala i gradova Mediterana.

I onda taj kapetan, koji je pobjegao, ostavio uspaničene, prestravljene ljude usred noći nasred mora, na tonućem brodu.
Sjeo na gliser i odvezao se na kopno, spašavajući svoj goli zivot, potpuno zanemarivši živote tisuća drugih za čiju je sigurnost bio apsolutno odgovoran.
Je li reagirao u panici, strahu, ludilu, proračunato neljudski, smatrajući svoj život vrijednijim od tuđih...ili je pokazao svoj pravi karakter na ispitu zivota?

Kapetan Titanika, kad desila se havarija, potonuo je skupa s brodom i ostalim nesretnicima koji se nisu uspjeli dočepati čamca za spašavanje. Lifeboata.
Pošteno? Časno? Časnički?

Zašto ovo pišem?
Ne znam, često se sjetim Costa Concordije, i to je to ...

Meaning of Wife

subota, 05.07.2025.

Jedan je došao u maslinik moliti boga za spas duše:

Dragi bože,
Dok si ti hodao po zemlji ovdje bijaše loza
Hektolitre krvi Isusove je davala,
(Al se nekad dobro pilo)
No trebalo ju je tetošiti
Kao ženu
Božemiprosti
Svako jutro: "dobro jutro"
Svaku noć: "laku noć".
No, to bijaše prije nove ere,
Trajalo je dva milenija i..
Tribalo je to izdurat.
Sada tu su masline mira,
(Al se nekad dobro jelo)
Maslina je kao mati,
Ona strpljivo čeka da joj se vratiš...
A tko čeka taj i dočeka.
To ti je amen.

U budućnosti, mila, tu će biti bazen. I vila.
I sve ono sto nisi ni snila:
Tuđina.

Evooo me Zaaaagreeebe teeebii, teeeebi na obale Slaaaave.

Amen. Ovaj. Avaj.
Za drom!

Večera za 4

petak, 04.07.2025.

...iz rubrike: zašto ne gledam tv, ne pratumim vijesti, ne čitam knjige, ne izlazim, ne usporim.

Nakon vise napornih dana, raznih koordinacija s djecom, prikupljanja ugovora, potvrda, ...višednevnog prikupljanja dokumentacije, nalaza, obilazaka institucija s prvim, drugim, trećim ... djetetom ... probijanja kroz gužve, kroz vrućinu, pa posao... pa obaveze doma, pitam se... kolike su mi zbilja psihofizičke granice.

Sto mogu obaviti sami, pustim ih... ajmo reći, priprema za život pun birokratskih začkoljica. S jednim da ne izgubi pravo na zdravstveno, s drugima obave preglede potrebne za posao, pa banka, maloljetnički računi, s trećima da... pa upisi u ovo, ono, ono... pa jurcaj danima, živi na sjemenkama.
Svugdje ih vodim sa sobom, ko pačiće, da pohvataju kako sve to ide da danas-sutra mogu sami kroz sve to. Kroz onaj naporan dio života koji je reguliran obvezama, obvezama, obvezama i ponekim pravima.

I onda, nakon višednevne utrke, sinoć ravno u 20:00 fotografija stiže u grupu "fam", nazvala bih je "večera za 4".
I odjednom osjećaj da sve je u redu, sve je na mjestu.
Odgajam samostalne, brizne i odgovorne mlade ljude kojima ne treba pizza delivery, junk food, junkiji bilo koje vrste - nadam se.

Ili, opcija je da skrolam po yt i pustam im citate iz holivudskih blokbustera, kao "lessons of life"?

Ili da im jednostavno tutnem Bibliju u ruke, tu su sve upute za život u trećem milenijumu?

La linea...

četvrtak, 03.07.2025.

Svakog dana bi imala toliko toga istresti u ovaj virtualni prostor ali, realno, nemam vremena. Plus ne zelim dodatno nasekirati
Drvenog koji mi samo "želi dobro".
To sa željenjem dobra je deklarativno divna stvar, ali moje iskostvo životno je takvo da sam najviše stete u životu pretrpjela od ljudi koji su mi samo "željeli dobro". Samo željeti nije dovoljno, jer aktivno participirati u nečijem životu na dobar, konstruktivan i podržavajući način u nečijem životu ne smije ostati na "željama i pozdravima", na fingiranoj brizi, osobito kad se radi o bližnjima.
Pa, s obzirom da se čovjek današnjice prvenstveno bavi stvarima vezanima uz svoj Pupak (svak se češe tamo di ga svrbi), sve dobroćudne, brižne, tople riječi danasnjeg čovjeka treba uzeti s rezervom, jer uglavnom su plitki citati drrugorazrednog glumca iz trećerazrednog filma..

bez riječi

Matrix

srijeda, 02.07.2025.

"Jednostavni ljudi" žive u matrixu jedne od izmaštanih prošlosti: obiteljske, nacionalne, religijske, vlasničke, financijske, svjetonazorske..
Zašto?
Jer se nemaju kapaciteta prilagoditi niti minimalnim zahtjevima suvremenog života.
Jer su ostali zarobljeni i konzervirani u jantaru.
Mahom su starije dobi, ali da ne generaliziramo, ima ih iz svih generacija.

Ispasta tko?
Pa buduće, mlade generacije, tko drugi...

More bazena

utorak, 01.07.2025.

Prvo: Nije mi jasno zasto ove raznorazne nacije kupuju zemlju uzamore da bi ziđali vile bazene, i to po enorno skupim cijenama?
Mislim, bazene i vile zar ne smijete ziđati po vašim pripizdinama europskim?

Drugo: svi ste došli namore? Na moru je gužva, je li? Ne bi se vi ka srdele pržili namoru uzamore?

Oh, more je pozadina za selfie?
Jedva čekam da vam opale masne poreze na luksuz.

Bit će svega džabe, ka u stare babe.