Često se sjetim...

nedjelja, 06.07.2025.

...Costa Concordije.

Znate tu priču o nasukanom brodu, o fingiranoj nesreći, o novcima i osiguranju, o tragičnim sudbinama onih, koji su se pretplatili na nesto sto je trebalo biti lijepo putovanje kruzerom, razgledavanje obala i gradova Mediterana.

I onda taj kapetan, koji je pobjegao, ostavio uspaničene, prestravljene ljude usred noći nasred mora, na tonućem brodu.
Sjeo na gliser i odvezao se na kopno, spašavajući svoj goli zivot, potpuno zanemarivši živote tisuća drugih za čiju je sigurnost bio apsolutno odgovoran.
Je li reagirao u panici, strahu, ludilu, proračunato neljudski, smatrajući svoj život vrijednijim od tuđih...ili je pokazao svoj pravi karakter na ispitu zivota?

Kapetan Titanika, kad desila se havarija, potonuo je skupa s brodom i ostalim nesretnicima koji se nisu uspjeli dočepati čamca za spašavanje. Lifeboata.
Pošteno? Časno? Časnički?

Zašto ovo pišem?
Ne znam, često se sjetim Costa Concordije, i to je to ...