Nitko me nije naučio loviti ribu, izravno. Nisam gledala nijedne ruke kako svezuju udicu i objašnjavaju sto i kako se to radi.
Samouka nauka
Sate i sate sam provela ispred ekrana i učila uz pomoć animiranih tutorijala.
I ponavljala viđeno...
Čitala ribolovne forume, slagala znanja u glavi.
Palomar čvor...znam svezati zatvorenih očiju. Kupiti odgovarajući pribor, montirati sve.
Ješku pripremiti... to sam čitala i isprobavala u hodu... iznenadilo me kada sam vidjela da će riba ponekad jednako halapljivo jesti i morskog i kopnenog puža.
Recimo da od svih lijepih stvari na ovome svijetu, najljepša je umijeti nahraniti sebe i druge na najdirektniji mogući način.
Uloviti ribu, uzgojiti blitvu, ulje, krumpir...
Kao, neš ti meni, ne treba tu znanja...
Što gluplji seljak - to veći krumpir.
Ali, to je laž onih koji nikada nisu živjeli život na najiskonskiji način.
Znanja i vještine su to posebne,
Život je to u skladu s prirodom i u skladu sa sobom.
...
Danas su me zatekli pitanjem: govorite li mađarski?
Doživjela sam šok, mislim, mađarski, tko to osim Mađara zna. Blenula sam u ljude dugo ne odgovarajući.
Pa su me pitali: govorite li njemački, ti isti Mađari...
Nasmijala sam se napokon i rekla: Ne. A govorite li vi hrvatski?
Tad su se oni nasli u neobranim maslinama i rekli: Ne.
Osjetila sam njihovu kratkotrajnu nelagodu.
...
Mislim, najbolje bi bilo zašutjeti ko riba.
Progutati udicu i biti nekom sretnom rukom izvučen u raj.
Završiti, poput ribljeg Moby Dicka, u utrobi nekog djeteta.
Post je objavljen 12.07.2025. u 23:06 sati.