Večera za 4

petak, 04.07.2025.

...iz rubrike: zašto ne gledam tv, ne pratumim vijesti, ne čitam knjige, ne izlazim, ne usporim.


Nakon vise napornih dana, raznih koordinacija s djecom, prikupljanja ugovora, potvrda, ...višednevnog prikupljanja dokumentacije, nalaza, obilazaka institucija s prvim, drugim, trećim ... djetetom ... probijanja kroz gužve, kroz vrućinu, pa posao... pa obaveze doma, pitam se... kolike su mi zbilja psihofizičke granice.

Sto mogu obaviti sami, pustim ih... ajmo reći, priprema za život pun birokratskih začkoljica. S jednim da ne izgubi pravo na zdravstveno, s drugima obave preglede potrebne za posao, pa banka, maloljetnički računi, s trećima da... pa upisi u ovo, ono, ono... pa jurcaj danima, živi na sjemenkama.
Svugdje ih vodim sa sobom, ko pačiće, da pohvataju kako sve to ide da danas-sutra mogu sami kroz sve to. Kroz onaj naporan dio života koji je reguliran obvezama, obvezama, obvezama i ponekim pravima.

I onda, nakon višednevne utrke, sinoć ravno u 20:00 fotografija stiže u grupu "fam", nazvala bih je "večera za 4".
I odjednom osjećaj da sve je u redu, sve je na mjestu.
Odgajam samostalne, brizne i odgovorne mlade ljude kojima ne treba pizza delivery, junk food, junkiji bilo koje vrste - nadam se.

Ili, opcija je da skrolam po yt i pustam im citate iz holivudskih blokbustera, kao "lessons of life"?

Ili da im jednostavno tutnem Bibliju u ruke, tu su sve upute za život u trećem milenijumu?