Sreća

utorak, 15.07.2025.

Znači: jesam.
Bila sam umoru.

Rekla je: ajmo i uskočile smo u auto i odvezle se na najudaljeniju plažu na kojoj još nismo bile zajedno.
Bilo je pred sumrak, i bilo je vjetra za ježenje, ljudi su se već polako kupili s plaže kad smo došle. Ušla je prva, uronila poput sirene u svoj element, a ja sam nabadala po kamenčićima bosa, poput kakvog nespretnog turista koji u more ulazi kao da...hoda po žeravici, uvijajući se cijelim tijelom - održavala ravnotežu. I cijelo vrijeme je pratila pogledom, kao da još uvijek je dijete, ono maleno koje ne smiješ ispustiti iz vida niti na trenutak...
Mislim o svom oprezu: nije ugodno smočit se nespremna, prerano. Treba ući barem do pupka, odraziti se od pješčanog dna i uroniti glavom. Tako je najlakše... Stopala se lako odviknu ali koža, koža pamti osjećaj. Imale smo lopticu pa smo se dodavale, gađale, stalno promašivale i smijale se. Izašla sam prva, legla na ležaljku i ogrnuta s dva ručnika je gledala. Uron, izron, sloboda... poslije smo sjedile na ležaljkama i pričale. O prizoru pred nama, o djetinjstvu, o planini, o mom djetinjstvu, o njenom - o detaljima koje sam ja upamtila a ona ih se ne sjeća, o školjkama, o trudnoći... mislim, da, o trudnoći... Ona je načela temu, neke vršnjakinje su trudne..

Rekla sam joj da ću joj čuvati dijete ako ga bude imala. Ali samo na dva-tri sata i tek kad bude imalo barem dva-tri mjeseca. Rekla sam joj to uz smijeh... Rekla je da bi za nju bilo to užas sada i prerano. Svejedno, rekla sam, da znaš. Pomagala bih ti u svemu...što treba: kuhala, prala, čistila.
Rekla je da joj je nevjerojatno u njenoj dobi imati dijete, i da, sjetila se, kako bi s malim djetetom na plažu. Rekla sam da je to sasvim prirodno, da su njene bake tako, mlade, uronile u majčinstvo...
Ježi se, ona ima trenutno druge planove. Onda, rekoh, pamet u glavu...
Pored nas se žena mojih godina igrala s psićem, bacala mu je gumenu ribicu, a on bi ju ulovio i čekao je da dođe po nju. Sa porukom: ako je želiš - dođi sama i uzmi je, ja ne ispunjavam želje
Makle smo se kada je došao postariji, dobrodušni sakupljač ležaljki, ali ne zbog njega. Koža se počela ponovno ježiti. Zbog vjetra, koji jača pred suton.





...





...