...iz godina nježnosti
...iz godina povezivanja svijeta u smislenu cjelinu...
Pokazivao si stablo kažiprstom i ozbiljno me upitao: Kita pada?
Lice mi se razvuklo u osmijeh, pogledala sam te ozbiljno i rekla: Da, pada.
Iako, nisam potpuno razumjela pitanje.
Drugi dan si ponovio isto pitanje, pokazujući prstom oštećenje na emajliranom loncu: Kita pada?
Da, pada sine.
Opet sam se nasmijala ali su mi stvari u svijetu postale jasnije.
Treperenje lišća na vjetru, oblak na emajliranom loncu, sve su to znaci da uskoro "kita pada".
Poslije si skovao "kišoblak" i sve pojave za mene dobile su istinsko objašnjenje, dublji smisao i ispravan naziv.
Post je objavljen 18.06.2025. u 07:55 sati.