Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Dvi, tri rici...

    Toni Milun je matematičar, yt je pun videa gdje on daje besplatne matematičke video instrukcije, a sada je očito preuzeo (ne)zahvalnu prosvijetiteljsku ulogu opismenjavanja mahom nepismenih građana.

    avatar

    23.06.2025. (07:55)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    Toni Milun je odličan : da ljudi kuže smisao i da nisu opsjednuti " nemam, ništa nije dobro " bio bi odličan influencer kao i dr. Natko Beck ....ovako , tebi ostavljam potporu s
    -------ovim

    avatar

    23.06.2025. (08:24)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Annabony, hvala ti, ali ovo je nepotrebno spamnje. Nisam se pretplatila na molitvenik.hr, a i ovdje sam jasno dala do znanja da smatram je vjeronauk nepotreban suvremenom čovjeku.
    Uostalom, sasvim me površno, i s nerazumijevanjem čitaš.
    To nisam očekivala od jedne "priučene domaćice", kako sebi voliš tepati.

    Ježim se od toga da netko moli za mene. Molim te, moli se za sebe i za svoje... ukoliko vjeruješ da molitva pomaže.

    Ježim se od molitvi Bogu za druge, umjesto drugih. Više sam za djela, tiha i samozatajna.

    avatar

    23.06.2025. (08:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Nova duhovnost mi je izuzetno privlačna. Kao i svako novo znanje.
    U svim odnosima ako ne rasteš i ne razvijaš se, pretvaraš se u žabokrečinu. Ili budi ljepše rečeno, ustajalu vodu:-))
    Ja sam jako loše volje i sve mi ide na živce. Ti, kako si?

    avatar

    23.06.2025. (09:02)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Tako je. To važi i za odnos s religijom. :).
    Ja sam ok. Mogla bih biti i bolje, ali dajem si vremena. Plus, ja sam morsko dite i znam da ni na moru nije uvijek bonaca, pa se vodim time...

    Ne znam sto da ti kažem za raspoloženje, meni pomogne rad...red...i disciplina ;). A to je uvijek borba sa sobom.

    avatar

    23.06.2025. (09:28)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    svaka vrsta opismenjivanja je dobro došla, mi smo na jako puno načina onepisnjen narod, prije svega pravno, financijski, pa i politički, što je vrlo loše kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini

    zbog te onepismenosti nam i prodaju kojekakve dogme i floskule, pri čemu je religija već odavno postala minoran problem u odnosu na druge nebuloze

    informiran i opismenjen građanin, nikad ne bi digao kredit u švicarcima, platio crpljenje septičke jame, lupetao o pravu na izbor, glasao za adeze ili esdepe, ili vikao free palestine

    avatar

    23.06.2025. (09:38)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Često se šalim kako mirovinu neću vidjeti, što zapravo i nije šala. Međutim, da li je do odgoja ili jednostavno moje nesposobnosti vjerovanja (ovo će sad biti kontradiktorno u odnosu na tu istu karakteristiku u nekom drugom području ;) u neopipljive stvari kao sto su virtualni novac, burze, fondovi i slično, ali nikako se sroditi s tim idejama i kretanjima budućnosti, stiga ja ulazem u zemlju, kupujem zemlju, učim i skupljam znanja o biljkama i osnovnim načinima dobivanja proizvoda od nule, osnove prezivaljavanja u prirodi i tome slično, i jednog dana u mirovini vidim se upravo tako, sadeći svoje paradajze i ukuhavajući svoje pekemze za zimu, a po potrebi trampit ću to za sol i šećer. :))
    Slicno tome, iako obožavam čitati nikad si neću nabaviti Kindl, kupujem isključivo fizičke knjige, i ako treba pol kofera žrtvovat za tri debele knjige neka bude. :) kad nastupi apokalipsa, i padne internet i nastupi novo mracno doba, ja ću lijepo svijeću i okretati list po list. :))

    avatar

    23.06.2025. (10:41)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Drevni, s prva dva pasusa komentara se u potpunosti slažem. Treći pasus je diskutabilan i tu bi se mogli do besvijesti natezati (ko Amer i Rus) ali trenutno imam pametnijeg posla pa nećemo ;).

    Kocka, drago mi je da sam isprovocirala ovaj tvoj komentar. I ovdje bih se mogle do besvjesti (raz)uvjeravati, ali ni to nema smisla jer svatko od nas živi svoj život, slijedi svoj životni san.
    S obzirom da imam iskustvo (iz djetinjstva i mladosti) o tvom umirovljeničkom snu, samo ti mogu reći - na vrijeme downloadaj sve potrebne informacije o samodostatnosti. Trebat će ti znanje i iskustvo, trebat će ti zdravlje, svakodnevna volja i upornost, trebat će ti brojne ruke i ručice, trebat će ti voda, gnojivo životinjskog ili biljnog porijekla znanje o biozastiti biljaka, trebat će ti i suradnja klime... a vrlo vjerojatno visoka i neprohodna ograda). :) i puška, naravno! :))

    avatar

    23.06.2025. (11:07)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Srećom sve to već imam ili radim na tome, i sviđa mi se kako si me dobro razumijela. :))

    avatar

    23.06.2025. (11:20)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Plus, otkud ti vjera da će proizvodnja hrane u vlastitom aranzmanu uopće biti legalna? Sve, trenutno, govori da neće?

    avatar

    23.06.2025. (11:32)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Učila djecu...djela, a ne riječi......naučila ih......a sve dalje je njihov izbor:-)

    avatar

    23.06.2025. (11:46)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    vidiš u tome i je problem što bi se svi opismenjavali parcijalno u skladu s dogmama koje su već prihvatili, mene glupani ne interesiraju s njima i ne komuniciram, ali me sociološki zanimate vi koji imate nešto u glavi, ali se ko pijan plota držite nekih floskula ko da vam život ovisi o tome, uglavnom zato jer vas oni koji tvrde suprotno nerviraju iako su u pravu

    avatar

    23.06.2025. (13:25)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Drevni, zato smo valjda tu na blogu, da si natežemo spoznajne granice živaca, mozdanih neurona i sličnih tvorevina, pa ćemo se valjda jednom i u potpunosti shvatiti (kako sebe, tako i one izvan sebe;).
    Ili je mozda bolje da odemo u birtiju, zapijemo se do besvijesti površno se nadmudrujući, i spržimo si i ona dva-tri klikera u glavi, i da samo vičemo: daj jos jednu rundu, za svih, nije bog šara mačka, razumis prika i slicne nebuloze? :))

    avatar

    23.06.2025. (13:42)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Itekako računam s time, al tome služi puška i duboko uvjerenje da sam slobodna. I znanje. Treba znati što se događa na tvojoj strani terena, a još više što se događa na tuđoj strani. :)

    avatar

    23.06.2025. (14:10)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Meni se čini da mi stoljećima, apsolutno ništa nismo naučili jedni o
    drugima i životu, a bebe nam kljucaju po mobitelima. Tužna sam:)))))

    avatar

    23.06.2025. (14:32)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Nema garancije, sve je to počelo još s radijom i televizijom, mobiteli i internet su 3. level igrice.
    Koliko još levela ima, ne znamo, ali još uvijek realno imamo samo jedan život, bili nebili mi jadni.
    Svako dobro za neko zlo i obratno, rekla bi baba, i nastavila prebirati po kuglicama krunice, kad već nije bidna naučila koristiti abakus :).
    A možda bi najbolje za nju, a i za svih oko nje bilo da je cijeli dan samo čistila grah trešnjevac ili vijala čičvardu na poslijepodnevnom maestralu ;)

    avatar

    23.06.2025. (15:01)    -   -   -   -  

  • j.

    ja nisam od zemlje, nego od lutanja; vjerojatno su moji pripadali plemenu sakupljača plodova i sad - može zvučati ludo, ali kada još pred pet godina kći nije radila a žena je postala nezaposlena i svi smo bili samo na mojoj plaći, a počela je korona, shvatili smo koliko malo čovjeku zapravo treba i kakve sve vještine imamo da ne moramo u dućan tko zna koliko dugo... i to smo, što je možda najvažnije, smatrali vrlinom...
    što se tiče financijskog opismenjavanja, mislim da je naša stvarnost devedesetih opismenila čitavu moju generaciju (to važi samo za one koji nisu stjecali po nabavnoj cijeni nula); govorim o prizoru u kojem žena i ja dođemo s posla, ispečemo tri jaja i skuhamo pola kile blitve, i onda to damo maloj da jede, a mi toćamo kruh i kad se ona najede, hranimo jedno drugo onim što je ostalo.... i o tome da se kući nekoliko puta iz autobusa, iz grada, dođe bos – jer se cipele putem raspadnu.... zato su ovi iza nas i krenuli u kredite kao da ih netko puškom tjera u banke jer su kao mlađi gledali naša lica...
    mora se frustracija nekako očitovati; mi smo s dvadeset i nekom tek diplomirali i počeli živjeti, i onda je sve presjekao rat.... i iz svega toga smo izišli zajedno, manje-više zdravi i s par vlastitih nekretnina plaćenih od temelja do zadnjeg crijepa tržišnom cijenom iz vlastita džepa.... tako da jako samouvjereno mogu reći; društvo je ustanovljeno iz razloga da se vlada, a ne da bude pravedno, a ljudi su jedni s drugima iz interesa i koristi, a ne iz ljubavi; ovo posljednje prošljaka tek kad nas pritegne do koske i kad shvatimo da nas nitko neće spasiti vlastita pasjaluka nego mi sami....
    naime, nikad neću zaboraviti prizor iz ljeta devedesetidruge, kada sam stigao kući iz rata; prvo su demobilizirani najgori, recimo oni koji su pucali po Brodu pa su čede s Motajice krenuli tući onim velikim minobacačima.... a mi koji smo šutjeli, mi smo ostajali... morao sam položiti državni ispit, pa sam zaprijetio zapovjedniku: gle, ako me ne pustiš, ja ću sutra na požarstvu s dvije cigle slomiti nogu, pa ću otići sam... i tako me čovjek pustio.... uglavnom, kaj hoću reći; hoću reći da me šokiralo to kako je u rujnu devedesetiprve, kada sam išao, u ljudima vladala solidarnost, skromnost, empatija, a već niti godinu dana poslije, svi su u našem lijepom bijelom Agramu zaboravili na rat i počeli gledati vlastite guzice; čitav jedan „hrvatski svet“ u svom najboljem i najljepšem izdanju sa „u se, na se i poda se“ logikom slio se u ovaj pošodrani podest ponad Save kao naplavina....
    mogao si na ulici osjetiti i nožem rezati filing „snađi se druže“, pardon, gospodine; klinci izlaze iz škole i svaki drugi viče „sto maraka“; tada sam prvi put u životu naručujući kavu u kafiću pokraj tvornice Franck doživio da ne mogu razaznati koliko neka cura ima godina od šminke pa nemaš pojma bi li kelnerici rekao „Vi“ ili „ti“; u dućanu više ne možeš na miru kupiti frtalj kruha i jogurt, nego te prodavačica pita, hoćete sa sjemenkama, raženi, miješani; acidofil, kefir, tekući.... (da, Kolinda je utoliko bila u pravu; do tada je postojao samo jedan jedini jogurt na kojem je pisalo „jogurt“, ja sam živi svjedok toga; kada si otišao u dućan, nije bilo samoposluga, nego si teti za pultom rekao, frtalj kruha i jogurt, i dobio si frtalj kruha i jogurt; nas je potom smlavio taj strašni teror izbora i izgubljeni otok konzumerizma u kojem više nemamo pojma što je bitno a što su nam naturili)... za razliku od Kolinde, meni se jedino danas sve više čini da ovaj napredak nije neki napredak, a možda sam u krivu, jer taj napredak traži samosvjesne i čvrste pojedince koji će znati dobro odabirati i sve ostalome reći „no passaran“
    ......

    avatar

    23.06.2025. (15:49)    -   -   -   -  

  • j.

    ....
    uf, ta ograničenja sa pet tisuća znakova, kadgod nanjušim da će me to zaheftati, ja idem kopirati tekst u Word; editor je živo biće; zvijer editorska :))))

    dakle, di smo ono stali.............. aha

    ja ipak imam sreću; moja Najdraža je jedna od rijetkih žena koje su još s tridesetipet hodajući nekim mallom znale nakon pola sata reći „ljubavi, kaj veliš, ajmo mi odavde, ovaj miris, ova buka, ovo svjetlo, ovo je strašno“ i tako... ovi drugi su se putem većinom pogubili, nestali, nisu shvatili što im je zapravo trebalo – a ponajvećma ništa ili toliko malo da se smrzneš.... sada njihova djeca zovu i pitaju radi ostavina i dionica, a mi sa suzama u očima razmišljamo kad je što od toga kupljeno i stečeno i kome smo pritom radili društvo čekajući na kavi na nekoj terasi ili vozeći nekud u nedođiju i lutajući okolo...
    ne mogu drugi ljudi čovjeku dati iskren i snažan osjećaj da je na miru sam sa samim sobom... to moraš izgraditi sam u sebi; i od tog osjećaja nitko ti ništa ne može; kada bi me danas netko pitao da mu objasnim vjeru, jer putem sam valjda sasvim slučajno postao posrnuli ateist – a možda i nije slučajno, nego je to uslijedilo nakon što mi se kćer razbolila, pa sam počeo vjerovati iz koristi i trgovine, Ti njoj život, ja Tebi vjeru, kao da je to uopće bitno i kao da to kakav sam ja i moja vjera ikome išta može značiti – dakle, na to pitanje o objašnjavanju, ja bih kazao: to ti je onaj osjećaj; više mi se ništa lošeg u životu ne može dogoditi; toliko si pomiren sa svime; štogod da mi se desi, zahvalan sam na svemu, a ponajviše na svakom jutru u kojem se probudim, pa me još ništa ne boli, i još ću biti s onom koju volim, pa to su stvarno čudesa, ako netko misli da čudesa ne postoje... eto; jednostavno osjećam kako nema šanse da takav čvrst i stamen poredak svijeta bude slučajnost, a moji osjećaji možda su posve pogrešni, površni i proizvoljni, ali su meni sve što imam :)))), najte kaj zameriti

    avatar

    23.06.2025. (15:51)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Divno si ovo sve... Vjetre.
    Pozdravi suprugu.
    :)

    avatar

    23.06.2025. (15:57)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Sve stoji, i ja sam preživjela devedesete, i živo ih se još sjećam, ali lijepo je pročitati taj period tvog, vašeg zajedničkog života... ajmo reći da ste znali, a uz to ste bili i vrijedni i pametni, a moguće je da ste imali i ponešto sreće...pa se ti sad možeš ovako postavljati.
    Ali znaš da ima filmova i filmova, žanrova i žanrova i da nema svaka priča isti kraj.
    Kažeš, ne mogu ti drugi pružiti mir. To je diskutabilno ;) Jer mogu, kako ti ga mogu pružiti, isto tako ti ga mogu i oduzeti. Pitanje mira je vrlo kompleksno; zar bi se ikada vodili ovoliki silni ratovi da je mir - trajno čovjekovo stanje. Jedino, kad nevolja prođe, nekako se potisne, zaboravi - sve do neke druge katastrofe. Koju onda opet nastojiš preživjeti, ako ikako možeš. :)
    Sve je to život...

    avatar

    23.06.2025. (16:47)    -   -   -   -  

  • j.

    Da, imam to iskustvo da su mi bliski ljudi okej, pa onda previše zanemarujem taj aspekt... A mir, da - mir je cilj, zato toliko nemira i nevolje... Ništa, odoh pokosit dvorište u miru dok se još vidi, da ne bih prešao preko kakvog božura ili slične ljepote... :)).

    avatar

    23.06.2025. (19:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...