Praćka

Dešnjakinje drže praćku u lijevoj ruci, a nategnu je desnom.
Pomno biraju kamen da što dalje leti.
A same je i izrade, da bude pouzdana. Od račve brijesta, bujela bratove nogometne lopte i jezika stare očeve kožne cipele.

Ko će se igrati sa mnom?
Da čujem...

Na dva mjesta

U isto vrijeme



Srce može biti

Memory/memories lost

Djeca znaju što nam treba...
Ponekad je to novi hard disk, suvremeniji, nanovo fragmentiran, ispuhana svemirska prašina, izbrisana suvišna sjećanja...i novi, bolji, jači RAM*.

Stara sjećanja, pitam s(v)e, trebaju li nam, ili ih je bolje dati sakupljačima starog, elektroničkog otpada?

Let za galaksiju...

...odgađa se.

Kažu da za odluke nije potrebno navoditi raZLOge, ali moram. Ja moram.

...witualni brat se zaručio sa ženom sa stavom: čeka nas pir, a odmah potom i karmine.

...za poklon sam im išla naručit paperje, ali vlada galaktična nestašica pa sam na sto čuda...
Nisam cicija nego jednostavno ne-ma. Nemam pojma što ću sad, što mu pokloniti.
Jer u našoj familiji vrijedi pravilo: nema klanjanja poslije poklanjanja.

...bojim se da ništa od poklona. A baš mi je žao. U intergalaktičkoj trgovini nudili su solo-vreću za spavanje, s patentnim zatvaračem. U njoj bi bjaco bio siguran. Od zaručnice, koju je lakomisleno odlučio spasiti iz tamnice, pa sad kmeči i ječi a meni nudi rupčić...
A što da ja radim s rupčićem, osim da brišem suze ganuća na njegovom posljednjem vjenčanju?

...let se odgađa i zato što ga mora netko ispratit do Vele/časnog, ili do Mate/matičara, ovisno o tome koji se Tamnoputoj više svidi. A bjaco, pretrašen, mogao bi dobiti poriv da pobjegne Neminovnoj. Koja mi se sviđa.
Mama ga ne može ispratiti jer nas je davno napustila. Mislim da je svjetlosnim miljama daleko, pa sve i da hoće - ne stigne na vječni pok...na vjenčanje. To jest ona baš i ne komunicira s nama. Odnosno, nije bitno.
A tata...
Neću puno objašnjavati, ali izguglajte Dojam "eteričan".

Zaključno: bjaco mora naučiti da Žena sa stavom nije Zena sa s/travom. Ja moram biti prisutna uz njega, da se uvjerim da je čovjek od riječi a ne od rasplinutih slova, snova...whatever.

I zato ja odgađam let, do Daljnjega.

Let u galaksiju

Mission: istrijebiti irelevantne tetrijebove i jastrebove.


Za let joj nije potrebno paperje!
Perje joj treba, osobito na krilima i na repu.
(pitajte bilo kojeg susjeda aeronautičara, ili ako ne vjerujete susjedu, pitajte Viš'njega gurua iz Višnjana).
Ili pitajte pokojnu babu ŠotoKuco
(ali samo ako umijete komunicirati retrogradno, inače nemojte, proglasit će vas ćurlikom!) koja je očerupala (pardon: izdepilirala) tonu ptica, koje je djed Vjetropir koknuo, prošupljavši im, naravno, glavu, ili srce čak... skroz na skroz, viteški pritisnuvši oroz!

Paperje je za neke druge svrhe, ali to će mozda, a možda i ne, u drugoj poslanici ejlijenima,
Od sebe samo
I samo po sebi
izrasti.

I šuplje kosti joj trebaju (a ne glava! ...ju nouti bojz) I to ne od osteoporoze
Nego od osteoornitometamorfoze
I za let si
Pico
PticTico
stvorena!

Rečeno joj je da se kriju u grupi.
U rupi!


Be a(war)e.

Ja sam na dijeti...

Rekla je svaki put kad bi je netko ponudio keksićem, čokoladom, bilo kakvom uobičajenom poslasticom.

Ljudi bi je čudno pogledali, strpali keksić u usta i opet bi je čudno pogledali.

Ponudili bi joj pivo iza ručka.
Znate, ja ne pijem.
Ljudi bi je opet čudno pogledali. Kako ...ne piješ... kako to misliš?
Ne pijem jer ne smijem. Ja sam na dijeti.
Ljudi bi se nasmijali, zubima otvorili čep na boci i popili je kao hladan, velebitski potok.

Iznijeli bi na stol janjetinu, svi bi svojski navalili, žlijezde slinovnice bi krenule raditi prekovremeno, zubi se nisu žalili na minuli rad, trbuh im još nije zaradio mirovinu, pa se u njega mogl smjestiti čitavo jagnje. Žvakali bi uporno i do pola noći ako treba, janje je trebalo biti pojedeno pod svaku cijenu. Jer, što ako dođu vukovi, oni osjete miris janjetine izdaleka. Mogu pojesti i janje i nas.

Ona bi uzela rebarca, prinjela ih pod nos i rekla: ne jede mi se Mersudinovo jagnje*...

Ponudili bi je pivom, žesticom...
Ne hvala, ne smijem. To deblja. Znate, ja sam vam na dijeti.
Pa zato ne pijem.

...
Ništa joj nije bio gušt u tom vremenu koje je prijetilo da se pretvori u vječnost. Nije mogla to nikome objasniti pa je svima govorila da je na dijeti.
Jednog dana otišla je u pet shop i kupila si kutiju sjemenki za ptice. Svakog dana je stavila u usta nekoliko zrna. Nakon dvije ili tri godine su joj izrasla krila.

Odletjela je daleko i spasila se.

Krvavi tragovi

I mica mace...

Jednom davno (zapravo jučer) djevojčica mi je ispričala kako je vidjela da se lastavice zaletavaju u našeg crnog mačka.
Rekla sam joj: uljez je u njihovom dvorištu. Brane gnijezdo, brane ptiće.
Znam, ali svejedno...
Instinkt, kažem.


Puno godina poslije (danas) razmišljam naglas. Te iste lastavice ovdje dolaze otkad je ova kuća ovdje. Izlegu ptiće koji odlete daleko, daleko da bi se opet vratile, baš u ovo dvorište, u to isto gnijezdo, koje svake godine obnavljaju.
Pradjed nije volio mačke. Koknuo bi svaku koju bi prabaka donijela, pripitomila - lovačkom puškom. Mrzio je mačke. Jednom je, nakon što mu je prababina mačka načela fazana kojeg je on ostavio negdje u dvoristu, dok je otisao potegnuti iz svoje "apoteke", kad je vidio krvavi prizor, da se mačka gosti njegovom trofej-pticom - otišao je po pusku i mrtav hladan je - koknuo. Mačku naravno, ne prabaku, što je sasvim logično, s obzirom na generacijski niz.
Mačak je lastavicama uljez ovdje, ali neka ga.
Jer da njega nije, tko bi kolo vodio, u dvoristu?

Božić

U to neko predbožićno vrijeme koje bi zapravo bilo najbolje zaboraviti, a ne ga zapisati, primjetila je da se on mijenja rapidno. Da mu se svjetonazori mijenjaju za 180 stupnjeva, da mu se jezik mijenja - stilski, postaje kao papagaj, ona točno zna već po govoru gdje i s kim je bio, što i koliko je pio - to jedino ne zna. Ponašanjaa se drastično mijenjaju, kako njegova - tako i njena.
Počeo bi sa nekakvim pričama, njoj su se činile potpuno nesuvisle, a zatim bi stao i promatrao njene reakcije. Ona bi ga samo gledala i ne bi na to ništa odgovarala. Namjestila bi najkulerskiji poker-fejs ikada. Iako je zebnja i strepnja postajala svaki puta sve jača, pokušavala je ostati staložena. Ponekad joj je uspijevalo, a ponekad ne. Odnekud joj je sve to bilo poznato, otprije. Podsvjesno je znala da će do ovoga doći. Kad - tad. Kad je ne bi uspio isprovocirati, nalazio je druge, sasvim suptilne načine da kod nje izazove jezu, strah. Jednom ga je tako, perifernim vidom ulovila kako je promatra polužmireći i imao je nekakav sadistički, samozadovoljni osmjeh na licu. Drugih dana je govorio kako su sve žene na poslu jezovite, a onda je jednom spomenuo i ženu s kojom je ostala u kakvom takvom kontaktu, jedinom bliskom. Iz čistog mira, niotkuda, jednom joj je rekao je da ga i od nje hvata jeza.
Treći dan bi zasukao rukave i otišao nešto popravljati, satima, a popravljeno ne bi bilo ništa. Vratio bi se zapaliti cigaretu, kapci bi počeli padati, pitao bi je što ga gleda, jezik bi se mrsio. Postajao bi neugodan, nelagodu i bol bi osjećala u srcu, u duši, u svakom atomu svog bića.
Jeza koju je ona osjećala od tih njegovih iznenadnih izjava bila je paralizirajuća. Ili bi kod nje izazvala erupxiju emocija. Ili povlačenje. Ili borbu - s demonima - s vjetrenjačama ... Kaos. Sve je to već vidjela i proživjela u djetinjstvu.
Kad je išla malo čeprkati, imala je što i vidjeti. Uzela je mobitel i od šoka ga je ispustila iz ruku. Mislim, znala je, znala je od početka, ali odjednom, hvatala je zrak. Razgovarala, plakala, molila. Sve je to bilo prekasno
Apsolutno negiranje i brzopotezni odgovori. Nesuvislost. Laži. Podizanje glasova. Utišavanja. Racionalizacija. Bijeg. Hladnoća.
Manipulacije. Šutnja. Šetnje. Suze. Razgovori. Nagovori. Fizička agresija. Bijeg. Odmak. Prijetnje. Negiranja. Suze. Pomoć. Prijetnje. Šok. Nevjerica.

Alkoholizam kao svjetonazor ili kao samoobrana/samoobmana može proći u birtijaškom okruženju. Tamo se svi razumiju, grle i tapšaju po ranenu.
U obitelji postaje košmar.
Frendovima za šankom možeš prodavati kulerstvo Bukowskog, MENI ne možeš.
MENI nećeš.

Liječenje. Noup. Nije strašno.
Od muhe praviš slona.
Pogledaj sebe..
Tebi treba...

Mirenje. Povratak doma bez kinte. Bez dokumenata. Odlazak s njime, plaćanje dokumenata vlastitom karticom. Nadvirivanje preko ramena da upamti pin.
Gluma bez presedana
Kameleonstvo.
Opet.

Razgovor o bitnim stvarima nemoguć. Spominjanje računa = podizanje tonova.
Gađanje na savjest - savjest tu već dugo ne stanuje.
Podizanje tonova, drama, agresija, bijeg. Hladnoća. Zatvaranje.
Manipulacije.
Prodaja.
Izdaja.

Boca u pitaru. Boca u ormaru. Boce u autu. Komunikacija sa polusvijetom.
Skrivanje. Pretvaranje. Nestanci. Bolesna uvjetovanja - moja kuća - moja (prababa) pravila. Obećanja. Laži bez treptaja. Obmane i samoobmane.

Ne. Ne. Ne.
...

Trauma je trauma, al dva put je dva put.

Intermezzo

Kada sam, prateći fb stranicu Naše Malo Misto, vidjela da je netko objavio da je na cesti našao izgubljene dokumente kolumbijske državljanke, misli su mi se počele rojiti tristo na sat. Ok Ukrajinke, ok Filipinke, ok ... svakakvih nam već žena dolazi i moguće je da ... naivno sam pomislila ... svašta je moguće danas, i do jučer nemoguće je moguće i... zakopala sam sve misli koje su joj mi se rojile po glavi, jer eto, što ne bi dolazile. Nas svijet je zapravo jako malena točkica u svemiru. Danas si tamo, sutra tu, prekosutra - tko zna gdje već.

A onda sam, koju godinu poslije i upoznala tu ženu, zapravo... susrela i imala priliku razmijeniti s njom par riječi.
Pa pitam nekoga, otkud, kako, odakle, dokle.
Mislim, žena je tu već godinama, vidno je istraumatizirana, preplašena, hrvatski uopće ne govori osim "dobar dan", što je s njom, pitala sam se.

Nije mi izlazila iz glave pa sam se raspitala. Taj mračan, mutan tip ju je doveo, nju i cijelu njenu obitelj. I rastavili su se već, priča mi Upućena, a sad svi tu žive i rade za njega, vjerujee, sigurna je - kao roblje.

Pa da. Kolumbija. Nije danas nista ni čudno ni neobično, jer
svako nase malo misto - u dusi je uvik čisto...

Čisto, nevino, bijelo...

Dino ili Boris?

TT (love is healing)

Nedavno... otvara fejs da mi pokaže sliku oca... zafrendali su se kaže... nakon toliko godina... znam kako je u mladosti teško podnijela krah obitelji u kojoj su trebali biti sigurni, voljeni, zaštićeni i bezbrizni, i ona i brat... brat je potonuo skroz ... kaže, a otac objavljuje samo slike žestica, eventualno hrane i ... napiše kakvih par nebuloza koje nemaju nikakvog smisla.
Tješim je da su to njegove reakcije na dnevno-političke pi*darije s tv-a...
Možda... kaže zabrinuto, sjetno, tužno, rezignirano...
Gledam sliku tog jako oronulog, sada već starca i
Pitam se, sto joj nedostaje iz tog odnosa, patnja, bol...ili sve ono lijepo što je tek lepršalo u dječjoj mašti, s za što je ustvari bila realno zakinuta.
Možda joj radi savjest, bez obzira na sve, i zna da i o tom čovjeku netko treba brinuti, mozda baš ona...
Možda je samo sebi htjela potvrditi da na koncu - nije sretan - sto je podsvjesno ionako oduvijek znala.
Jer, zna, gledala ga je kao djevojčica, a djevojčice gledaju srcem.
Nisam čeprkala, nisam stručna.
Samo sam slušala i razmisljala, usput, za sebe i o sebi..
Nekad davno, ona mi je ukazala na činjenicu, na ključ po kojem smo birale partnere, puštali druge da nam uđu pod kožu...
Loši uzori, loši modeli za...ljubav.
Transgeneracijska trauma svemirskih razmjera, rekli bi neki, i objasnili svijet.

Dvije tablete za spavanje...

...danas razgovarah s gospođom koja je po prvi puta slupala auto. Kaže, ne znam što mi se dogodilo, samo sam se zabila u auto ispred sebe. Kaže, po prvi put u mojih četrdeset godina vožnje. I još da joj se čovjek ispričavao iako uopće nije kriv.
E, to je pravi muškarac, rekoh, stoički je podnio udarac i još vam se ispričao što vam se našao na putu. Smijemo se.
Kaže dalje da joj je suprug od svega malo u šoku, a i popravak će koštati. Kad sam joj spomenula tablete za spavanje, za supruga naravno, opet se nasmijala.
Kaže da mu je rekla da se o tome može pričati samo danas, a onda da ima da šuti zauvijek.

Ne znam zašto, ali morala sam ovo zapisati.

Laku noć, Zemljani. :)

Ko nas bre zavadi?

:)

Mogla bi napisati traktat, ali neću.

...

Kiši jutros.
Natapalica, rekli bi u mome selu.
To je ona kiša za koju ne znaš ni kad je počela ni kad će stati.
Natapa zemlju.
Napija floru i faunu.
Umiruje misli.
Srcu daje ujednačen ritam.
Osvježuje zrak,
Uritmljuje dah.
Dva brza kratka
Udaha
Jedan dugački
Izdaaaaaah.

Pa na noge junačke! :)

Žene su s Venere...

...a muškarci su upali s Marsa.

Nadam se da će Musk i ekipa ustabiliti globalni zemaljski proračun i da će ove dvije vrste (muškarac i žena) napokon (2027; po zasebnicku) imati mogućnost živjeti svatko u svom kutku svemira.

A djeca? A djeca!? Upitat će kakva Državna Službenica?
Zemlju (i bilo kakvu vrstu imovine) napišite djeci.
Ako ne odmah, a onda barem Oporučno.
Da je poročni ne rastepu.

Kružić - križić

Nisam išla na to mjesto gdje odlučuje se o budučnosti mista u iduče ćetri godine jer moj kružić ne mijenja na stvari ništa.
Mista se vode po istoj šabloni i svaka opcija ispadne - pogrešan odabir, vladaju trolovi, kako god okreneš.
Na kraju se sva ta politika svodi na šišanje trave. I prenamjenu zemljista. I sisanje proračuna: nogometaši najbolje prođu. I sitno uhljebljivanje. I to je to. To što misto ima doktora samo ponekad, što djeca nemaju gdje ni sto u slobodno vrijeme - nije (više) moja stvar.
Okrenuti se sebi i svojim poslima je uvijek bio najpametniji izbor. Tu stavljam kružić.

Jučer bila na pina coladi i šampanjcu u jednom društvu, i kada se razgovor poveo o Survivoru (reality show, tv, glupost) ispričala se i otišla.

Odrasli, zreli ljudi gledaju to?
I ljubav je na selu? I Euroviziju? I večeru za 5? Gospodina savršenog? Godinama jedne te iste banalnosti zatupljujuće?

I vi isto????
Ima li itko tko je još uvijek normalan?

Zanimljivost: jučer sam nešto čitala na netu, na mobitelu, i iskočila mi je neka raklama sa slikom Gospe. I tražim križić. Ne krstić - znak na lančiću nego iks, da maknem tu link-ikonu i što mi se desi? Krenu mi stizati serijski sms-ovi. Sad ću vam metnut sliku.


0.82 eura za molitvu? 18+???
Huc, nije li to malo puno???

Znači, Ave Maria, morituri te salutant.

Bébé & Ciao

Znači, već dva puta su me oslovili ovako, u kratkom intervalu i... ostadoh preneraŽena, ovo vam je novi đir oslovljavanja i pozdravljanja u mom seocetu malom.

Bébé

Ciao.

Prva riječ se koristi pri susretu s osobom, a druga na odlasku.
Onako, leđero, frajercki.
Između te dvije, ništa.
Zapravo ništa pametno.
Ostavljanje dojma, stil, ovo - ono.

Mislim, do jučer su to bili sasvim normalni ljudi. Više - manje. Manje - više.
Adio pameti, nije te nikada ni bilo.

...
E.
U nas se pred izbore kosi trava uz sve acvaltirane ceste i cestice. Da se vidi napridak napridnih.
Ali se prvo pusti da naraste do sisa.
Ocrtava se prometna signalizacija, bijele crte i STOPovi.
Uz to se naziva penzionere oće li im se doć na kuću zbog glasovanja, to rade priprosti "brižni' uhljepčići.
Penzioneri kažu da oće ukoliko im se osigura, ne znam, 100 eura za Uskrs, i 100 eura za Božić.
Načelnici tapšaju po ramenu.
Vijećnici pozdravljaju.


Ciao bébé, kako si mi ti?

Murva...

...ili kratak zapis o odrastanju, bez trunke sjete, bez nostalgije...

Nema dugo da su mi se kockice posložile oko tih kompleksnih stvari, najkompleksnijih na svijetu, kao što su obiteljski odnosi.. i ispričah tu priču nekome, ne znam koliko je shvatio, ali to stablo je ispalo stablo spoznaje, i to one sasvim osobne, intimne naravi.

Uz moju rodnu kuću koju je sagradila moja baka rasla je murva za koju sam kao dijete smatrala da je oduvijek tu. I za ljude sam vjerojatno u toj dobi mislila da su oduvijek i zauvijek tu, jer dijete, kako piše i Morska, i ne bi trebalo znati više, za bezbrižnost, za beskrajnu slobodu rasta u visinu, u širinu...

Sada se, poslije puno godina i iskustva, često zapitam što je bilo baki da je posadila tu murvu tik uz zid kuće, zar nije bila svjesna da je to stablo koje brzo raste u širinu, u visinu, da će se njegovo deblo u jednom trenutku opasno približiti kamenom zidu kuće i zaprijetiti statici...čega god, miru onih koji tu žive, da će i njegova krošnja nadrasti i kuću i ljude i da će grane krenuti šamarati krov, za svakog juga, za svake bure. To stablo je imalo zaštitu iza tih debelih, kamenih zidova i vjerojatno nije niti oćutjelo što to znači imati očerupanu krošnju, slomljenu granu. A postavši neukroćen div, odjednom je postalo ogromna prijetnja toj našoj, toj bakinoj kući.
Noću je to osobito znalo biti strašno, to lupanje i udaranje, a još strašnije bi bilo čuti mamu kako govori ocu da je sruši, jer ne sruši li on nju, ona će nam srušiti krov.
Nije tata odmah reagirao, tko je baki smio reći da će posjeći njene trude jer i kuću je sagradila ona, a i murvu je posadila, i sve to je zapravo bilo njeno, i tko je smio...
Vjerojatno je zapuhala još koja orkanska bura i jugo, proživjeli smo i nekako preživjeli i strašna noćna lupanja i udaranja, jezu pojačanu majčinim riječima o šteti na kući i tata je jednog dana uzeo sjekiru i pilu i prizemljio to strašno stablo. Mama je bila zadovoljna, nije bilo više opasnosti za naš dom, drva za sljedeću zimu su bila osigurana i meni je isto nekako laknulo. U jednu ruku...
Ali baka to nije najbolje podnijela, sjećam se da je burno južnjački reagirala, jer to je bila njena kuća, njena murva...

Panj je živio uz kuću još godinama, sjećam se da sam mu brojala godove, ali godine i vrijeme izbrišu neke stvari, a u sivu koru nam se utežu neke druge, pa je meni isto to vrijeme izbrisalo stravu koje nam je to stablo priređivalo za olujnih dana i noći, ali mi se urezala jako bakina reakcija na rušenje.

Jednog dana sam, visoko na dvorišnom kamenom zidu, ugledala mladicu i silno se razveselila. Zbog bake zapravo. Niknula je nekoliko godinama poslije, na vrh zida koji se spajao s kućom, niti pola metra od starog panja i bila sam bas sretna. Da je ne zadesi ista sudbina kao i staru murvu, uspela sam se na zid i iščupala je. Iskopala sam rupu najdalje od kuće što sam mogla, uz rub suhozida. Dvorište nije bilo široko, ali nije bilo teoretske šanse da se murva približi kući, krovu, da zaprijeti ikome. Svakodnevno sam je zalijevala i primila se. Mislila sam da će svi biti sretni i da sam na neki način naknadno poravnala, ispravila stvari između stabla, kuće i bitnih ljudi.
Ne znam što mi je bilo kad sam izabrala mjesto gdje ću je posaditi jer nakon nekoliko godina murva je poprilično narasla u visinu i u širinu, a čak je počela i rađati. Plodovi su padali posvuda, a najviše po skalams po kojima se mama svakodnevno penjala da rastre ili pokupi robu sa sušila.
Ne sjećam se je li mami smetalo što mora dva-tri puta mesti, ili je tatino oko vidjelo potencijal u tom taman stasalom deblu - i mlada, moja murva je srušena.
Srce od murve je, govorio je, najbolje drško za sjekiru i stvarno je bilo.
Godinama poslije je ta sjekira cijepala i bukovinu, i grabovinu, i draču i brijest i tko zna kakva sve stabla, drva. I dom je trebao běti i topao i siguran, i sve je to shvatljivo..
Ali murva tamo više nikada nije nikla, niti vjerujem da ikada više hoće.
Jer stablo - spoznaje.

Danas...

...pozeljeh ti napisati dvi tri riči, ali sam toliko umorna da ne mogu niti započeti niti dovršiti ni najkraću moguću priču, zapravo zapis, bilješku.
Heh, možda ćeš likovati, i spočitnuti mi da ja ionako pišem kratko.
Ali tako volim, ukratko: kratko i jasno. Ne volim raspredanja, a osobito ne ukoliko su ponavljajuća. A ima tih ljudi koji, poput papagaja ponavljaju jedne te iste, svoje ili tuđe dogodovštine, htijući ispast zanimljivi ili zabavni. I može biti zanimljivo jednom, ali dva ili tri puta slušati jedno te isto. Umori, brate, sestro. Zivis li, proživljavas li ista novo.
Zato i ne gledam tv, recimo.
Uvijek jedni te isti filmovi, emisije po istoj šabloni, politika ista stvar, uvijek isto, samo se mijenjaju akteri.
Znala sam, recimo, gledati Plenkija i potpuno anulirati njegove riječi. Gledala bih mu uvijek frizuru - u razdjeljak te majka ljubi. Ili bi Zoki proučavala kožu na licu, reljef tog političarskog obraza.

Najradije si nesto svoje mislim, kombiniram, sublimiram, apstrahiram.

Danas sam nahranila jednog zgodnog muškarca. A mislila sam da takvi više ne postoje.
Sve nešto s viškom kila, kose, dlaka, suvišnih, mahom bespotrebnih riječi. Ili s manjkom dlaka, visine, muzevnosti, ozbiljnosti, usklađenosti s godinama.
IQ jednak godinama, dobi, najčešće.
Tako da sam danas ostala preneražena kao žena. :)

Tu ću stat. Idem spat.
Laku noć.

Ružas

Izašla u vrt da vidim je li ružNa pogodna za kakvu impresionističku fotografiju.
Jok.
Trebalo bi joj pootkidati te neke ocvale cvjetove u kojima su se nakotili oni zeleni bumbari koji brste ružin nektar. A nisam ponijela ni škare. A sve i da jesam, skarama je ispao onaj feder/šusta/opruga pa su nezgodne za rukovanje.
Pupoljci su su u fazi kada još štite svoju nježnost, pa ih ne bih htjela nespremne izlagati očima svijeta.
Samo sam trepnula par puta, memorirala prizor, okrenula se i otišla.
Nije trenutak za tisuću riječi.

Snalažljivost,

Pojam koji mnogi brkaju s lažljivošću, ali nema tu veze, niti šanse za dovođenje u vezu ta dva pojma.

Nekidan sam ostala zaključana u kupaonici. Pukao ključ u bravi. A treba izać, osušit kosu, stić na posao.
Kombiniram: prozor je visok, uzak. I ja sam, pa što?
Preko wc školjke se penjem u prozorski otvor, okretanje u otvoru 60x60x60, izlazak napolje, na nogu. Izvođenje spage na vertikalnom zidu bez posljedica, bez istegnutih ligamenata i bolova u preponama, znači - zadovoljna.
Poslije, nema vremena za bravara, djeci treba wc, uzimam adekvatnu alatku i otvaram vrata.
Slobodna ja, slobodno kupatilo za mlađe generacije.

Mislim, može se, i u skučenim okvirima se može.

...
Danas isla slikati ruže, mislim - ruže.
RužNe su, pa sam odustala.
Jedne su ocvale, druge tek pupoljci.
Mogla sam slikati trnje i pisat o Život!u, ali neću.
...
Ima jedna lijepa ruža u susjedstvu koju su svi čepušali, krali, ali ona se nije dala unatoč njihovoj pohlepi, odolijevalaa je svemu i svima.
I još je živa, i još cvjeta.
Ako to nije ljepota, ne znam što je. Nedat se drugima da te sataru, utaru.
A trnja, ima trnja ko u bajci.
...
A bajke... to su vam strašne cajke za malu djecu. Ne čitajte im to.
Radije ih podučavajte konkretnim, životnim stvarima.
Npr. Kako uzgojiti kokoš.
Kako posaditi biljku.
Kako promijeniti bravu na vratima.
Jer to je - život!

P. dim

Case closed

Taman dok su cure, njih dvije i ja, dakle nas trije, dakle dok smo sjedile na kavi na ekskluzivnom mjestu, tajnom dakako, i prebacivale podatke sa njenog starog na njezinog novog,
od doma nam se javio Mentalist sa viješću da ga je pronašao.
Na svom radnom stolu, prekriven je bio nekim mojim papirima koje mi je trebalo prekucati.
Al dobro, mi smo svasta naučile al najveća spoznaja je ta da Mentalist, dok traži stvari, bića i pojave samo stoji na mjestu i mrda glavom lijevo-desno.
Treba mu, doduše, pokoji dan ali uspjeh ipak ne izostaje.

Ovo je bila win-win situacija.
Izgubljeno/nadeno/izdogovatano/ispregovarano/kupljeno njihovim novcem/naučeno/generalka, svašta nešto.

Umorna.
Odoh na sleep mode.
I na do not disturb.
Airplane.
Off.

Vektori, mobitel i girl power

Znaći, izgubljen je mobitel. Prema google findu, negdje u kuči. Prema whatsapu, u nedjelju ujutro.
Niđe veze, kao da ga je Nečastivi obuzeo i oduzeo. Jer nije uskrsnuo ni treći dan po svetoj pismi, a po svemu sudeći, to se neće dogoditi ni do Sudnjega dana.
Kako kažu religiozni amateri - svako zlo za neko dobro, kroz trodnevnu potragu za izgubljenim/nenađenim odradila se generalka i naučilo nešto o vektorima i obiteljskim odnosima.
Znaći, kad sve osobe koje obitavaju pod istim krovom, ns istoj adresi zajedno guraju (krevet) u istom smjeru, uspije se odmaknuti krevet od zida i zaviriti čak i na neprestupačna, mračna, skrovita mjesta puna prašine.

Neuspješna potraga je dovela do očaja gubiteljicu, pa je palo nekoliko ideja, konzultacija sa ekipom, i ide se po novi.
Usput će se udružiti financije, odraditi neki transferi vlasništva i slučaj je rješen.

Za one blogere koji su protiv mobitela i djece u istom paketu, isti je djetetu nužan. Pokaz, bankarstvo, kontakt sa prijateljima i čak...neki obrazovni materijali.

...
Dosadan post, znam.
Ali, to nije sve!
...
Jednoj od crnih mačaka raste trbuh. Pretpostavljamo, iako nemamo dokaza, da je naš crni maćor upetljan u taj zlo/ćin.
...
Pitanje 1.
Ako nas netko odlući tužiti i tražiti oćinstvo ili alimentacuju, kakve su nam pravne śanse, mogučnosti?
Jer, i životinjske živote je regulirala država, a ne samo ljudcke.
...
Pitanje 2.
Imamo li na blogu vidovnjaka da nam pomogne pronaći mobitel, telepatski, na daljinu?
Iako ćemo kupiti novi, nestanak starog nas jako mući.

Pitanje 3!
Zašto stvari nestaju, umjesto da nastaju???

Panta rei

billy joel - The River of Dreams

Carpe diem. :)

Altruist

Zaista, kažem vam, ne otjerah ja nijednog turista zaista. Oni vam odu sami nakon tjedan ili dva.
Takav aranžman uplate, takav im je buđžet, takve su im mogućnosti.
Bile. Do jučer.
Sada ti isti, odnosno neki drugi, dođu i investiraju li, investiraju.
Mlatimudani prodaju li prodaju.

Sinoć usnuh san.
Netko kuca na stražnja vrata u gluho doba noći i govori:
Gde vam je svetlo? Imate li sušilo za veš? Gde da osušim veš? Ujest će me nešto iz one visoke trave.
Ja se prenem i prospem paljbu: daj odjebi spodobo pederska. Ujest će te nešto za jaja? Gde si bio devedesetprve? U pizdi materinoj? Što ja imam s tobom? Ne jebi mene u gluho doba noći nego se javi gazdarici pa općite koliko vas je volja.

Probudila sam se pljesnuvši se po licu. Uh. Sezona komaraca i sezona turista se uvijek poklope.
Nemaš mira ni noću.

Zaklopim oči i usnem opet.
U vrtu se nastanile ovce. Mladi jaganjci skakuću i sišu. Tlo je prekriveno brabonjcima. Ovce čak ni ne bleje, jer zna se - ovca koja bleji, zalogaj gubi.
Sve je puno brabonjaka, nekih deset centimetara se naslagalo, nestade visoke trave.
Računam koliko je to kubika, iz podsvjesti isplivava katastarska kvadrarura.
Najesen zaorat i posadit zelje, bit će glavato ko glava od Titovog praseta.
Pljesnem se opet i probudim.

Pljušti ko iz kabla.
Uh...sad će svi u grad u koloni ko mravi kad se probude pred kišu. Zakasnit ću na posao. Na koji posao? Wellcome. How can I help you? Spasiba. Mersi. Prosim. Skužaj. Jebi mater svoju retardiranu, pička ti strinina.

NNNI

Kolegica A je spomenula Tita koji je preminuo, pokopan ili uskrsnuo na današnji dan, ne sječam se više točno, bila san jako mala kad se to dogodilo, ali znan da je u tom nekom periodu komunizma imao status božanstva, a koji taj status do današnjeg dana nije izgubio iz više razloga.
Nebitno iz kojih; nećemo na ovom religioznom blogu ulaziti u te duboke/duhovne sfere, kome je do toga, ima i drugih blogova (osim mene) kojima možete ne/vjerovati, jer znati - to je ozbiljan, nikad dovrsen posao.

Eto, nakon što sam privukla vašu pozornost Titom, vrijeme je za osobna otajstva i šokove. Jedna me je osoba (ž. spola) iznenadila kad je rekla da bi se rado priključila navijačkim skupinama u tim sveopćim makljažama jer joj se u životu nakupilo toliko frustracija i da bi ih rado izbacila sudjelujući u tom kaosu i razbijačini. Razumjela sam je, u potpunosti, iako je i starija od mene i ima već i unučad.
Onda, druga me je šokirala jer želi dijete. Rekoh, ženo, u našim godinama??? Nisam mogla vjerovati. Ima već dijete, odraslo,
ali muž, drugi, treći, mlađi...ne znam što je točno rekla - i on bi jedno. I išli su na umjetne oplodnje i ... nekoliko puta - neuspjeh. I još mi je pričala i sve, i sve stoji ali, jebote, ja se ne bih usudila, ma da mi Duh Sveti šapne da ću Spasitelja rodit, nema tog boga koji bi me oplođivao u godinama kada se već mogu nadati unučetu. I pokušavam razumjeti, ne mogu, i ne mogu.
Jedna je doktorica (koju iznimno cijenim) negdje, uz smijeh, rekla da znanost u novije vrijeme svrstavs zaljubljenost pod određenu šifru, točnije - da razmišljaju o tome da je postave kao dijagnozu. Znate ono, kad si zaljubljen, nisi svoj. Ili, kad voliš, Bogu se moliš za plod utrobe svoje Isus.

Malo su mi se pobrkali pojmovi, morebiti da san, ovaj, dobila onog, alcherniju, morat ću na polukliniku svratit da mi provjere kortizol.

A vi, kako ste?
Što ste varili?
Ja - kokoš. ;)

Desert ;)

Politićar, definicija

-manipulativno lažljivo blebetalo koje se služi svim sredstvima da obmani široke mase da bi vladalo njima, za vlastite, krupne interese. ćim dulje, tim bolje...

-većina ih posthumno dobije ulicu tako da ta ista masa može gaziti po njihovom imenu, hraćkati, pišati i povraćati po mračnim zakutcima politićareve vjećne i moćne slave.

(ulićna psihologija i politologija za široke, debele mase)

Oće naš

Pater noster,
qui es in caelis,

sanctificetur nomen tuum;
Adveniat regnum tuum.
Fiat voluntas tua, sicut in coelo et in terra.
Panem nostrum quotidianum da nobis hodie.
Et dimitte nobis debita nostra,
Sicut et nos dimittimus debitoribus nostris,
Et ne nos inducas in tentationem;
Sed libera nos a malo.
Amen.

Prijevod (koBajagi:


Oće naš,
koji jesi u oblakoderu,
Osvećuje nam se ime Tvoje,
Odimi dođimi kraljevstvo Tvoje,
bludi volja Tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji uskrati nam danas,
i poplaćaj te duge svoje,
kako i mi plaćamo ovršiteljima našim,
i uvedi nas u napast,
I zabavi se dobro!

Kamen.