Šilje

nedjelja, 27.04.2025.

Ture bure valja, bure ture gura.
(jezična vježba za razgibavanje prstiju)

Janje za Sv. Objed je došlo izdaleka, preko veze, navodno. I bijaše - šilje.
Pravi poznavatelji jagnjetine božje će znati o čemu se radi. I bijaše ledeno. I bijaše stupasto. I bijaše neslano. Kao neslana, loša šala.
Kao da ga je pekao sam Belzebub, a platio Sotona osobno, Judinim škudama.

Rekla sam već: za dobru janjetinu treba imat osobnog mesara koji nije postao Papa, nije još ni pape ni ćaća, ali se puti u te svete stvari i bogobojazan je i benevolentan.

Ne može poštena žena i posteno dite ni pošteno jagnje izist, na dan žalosti zbog odlaska Sv. nam Oca.

La commedia divina é finita.

Psalam 23

petak, 25.04.2025.

F. Schubert

L. Crowford

BlackMetal

Animalia, mammalia...

četvrtak, 24.04.2025.

Životinje smo.
Animalia, mammalia.

Recimo, da nam je jedna od bitnijih zadaća podići potomstvo, zdravo, sposobno za vrlo kompleksan život, jer u današnjem svijetu stvari su jako usložnjene.
Hrana, voda, toplina, sigurnost, stan, i san...

Na jednom kraju svijeta, netko se stisne uz mamu, i siše, siše, siše.

Na drugom kraju svijeta, mama nastoji odgojiti buduće, životno sposobne ljude.
Uprkos i unatoč svemu.

Jer svijet ostaje na mlađima.
Barem bi tako trebalo biti.

Preuranjena evakuacija

utorak, 22.04.2025.

I tako, oša naš, papa. Sveti otac.
Svršija je, život, ovozemaljski i gotovo. Evakuirao se iz ovog okrutnog svita i drito u raj poveli ga anđeli. Samo sveti ljudi imaju privilegij da odu drito u raj.
Neki običniji moraju proć kroz purgatorium.
Nije se još ni oladija, a ovi već imaju favorita.
A on će počivat umiru božjem.
I neka brate i sestro.
Ka da je lako vladat religioznim rimokatoličkim dilom svita, di mahom svi smo griješnice bludne i sinovi razmetni, bilo da smo prvotne ili drugotni.

Nego, sitila san se, ovom zgodom i svetog otca nam domovine, dr. F. T-a, svjetovnog imena Krivousti.

Kad se on evakuirao tamo početkom milenijuma, danima prije nego je obzbanjeno utbi&orbi, zidovi na faksu su šaputali da ga više ni.

I žalosno je bilo, da puk uopće nije osjećao neku veliku tugu zbog odlaska Oca.

Puče puku ona stvar zbog Otaca i duhovitih autoriteta.

Puk oće ist, pit, Tebe Bože ljubit i umrit.

Fumata bianca

ponedjeljak, 21.04.2025.

Išla ja guglat, kako nastaje bijeli dim u Vatikanu, kad se visoko svećenstvo usaglasi oko izbora novog pape:

Prvo, zašto se glasački listići spaljuju, zar izbor ne bi trebao biti transparentan. Drugo, jasno mi je za smolu pinije - em gori, em miriše, em je ekološka, ali ove kemikalije - u današnje vrijeme ekološke onesviještenosti me naprosto začuđuju i zabrinjavaju.


A ja se živa pojela kada sam spaljivala zelene grančice od lovora u peći na drva jer mi je iz dimnjaka sukljao bijeli dim. Pa je dotrčalo cijelo susjedstvo, tobož se brinući, a u sebi - tko zna kakve su osjećaje gajili.
Znate, ono, kad susjedu kuća gori... kako ono? Zaboravih, eto, tu latinsku poslovicu.


Nego, s obzirom da je AP navodno zadnji bio kod pape, bilo bi zanimljivo znati što mu je papa rekao, jesu li sto dogovorili, kakvu beatifikaciju, ili... možda ... čak... ne usudim se ni izreći na glas ... ali ći zato napisati: možda je papina zadnja želja bila da novi papa bude Hrvat. Jer, zna se, da Hrvati i Bog odavno su nerazdvojivi entiteti.
En ti te ti. A ne en ten ti ni.

Bijeli dim, poručila bih ekipi iz Vatikana, može se postići i sagorijevanjem zelenog lovora, lovorika - ako vam je draža ta riječ, i divno bi bilo da novi papa bude Hrvat.
Ili, recimo, Hrvatica.
Jer, što nama fali?

A što se tiče preminulog pape, u mom mistu se reče RIP, ili "u raj poveli te anđeli" ili PUMB.
Meni je bio drag jer sam pročitala da je htio biti mesar (što je sasvim normalno za Argentinca) ali ga je onda baba poslala na stručno usmjeravanje i odrediše mu da je najbolje da ode u svećenike.
I eto, baba mu nije falila, dokaza je da je uspija u toj teoloskoj karijeri, ali ja ne sumnjan uopće da bi bija dobar i mesar, jer ko more postat papa, more sve.

Bog i Hrvatice!

Oko stola

Poklonjenom konju se ne gleda u zube, kaže stara egipatska poslovica.
A ni janjetu isto.
Sreća da je bio bez glave, jer je Jedna izjavila da voli janjetinu ali da ima podvojene osjećaje dok je jede. Kaže, dok jedem kokoš, ne razmišljam da je to bila životinja, to je za mene jednostavno - meso, piletina.
Kod janjetine imam baš osjećaj da jedem životinju.
Ne znam kako bi to preživjela da je imala janje skoro kao kućnog ljubimca, pa ga pojela.
No nećemo o traumama na Uskršnji Ponediljak.

Jer, fala bogu s GIFova, netko se sjetio dodati još jedan dan da se sva ta blagoslovljena hrana može provariti, metabolizirati kroz organizam i da se ljudi stignu oporaviti od uskrsnuća Kristovog prije negoli se vrate svojim uobičajenim aktivnostima.

U nas nema uskršnjeg darivanja iz, naravno, profanih razloga, ali mea culpa, mea maxima culpa, kupila sam jedno plastično drečavo pile s mehanizmom na navijanje, pavši pod utjecaj drugih.
Mislim, o važnosti i simbolici pilića za Uskrs vam ne moram ni govoriti, a osobito ako su rozi, zeleni, uglavnom drečavi.
Da se iskupim za svoje grijehe ubacit ću ga u reciklažni kontejner, jednom kad mu se mehanizam pokvari, a znam da neće proći puno vremena.

Mačke. Crne. Šest ih je Jedna nabrojala u dvorištu ovih dana.
A mačak, crni, nas je obilato darovao gušterima koje je donio pod stol.
Ja sam zaključila da mu je baš jako zamirisala janjetina dok se pekla, pa mu se pojačao lovački nagon, a možda je samo htio pridonijeti obilju za obiteljskim uskršnjim stolom.
Djeci je to bilo grozno pa sam morala mesti ispod stola, izbaciti i mačka i njegove lovine van, da u miru možemo jesti.

Razmišljam, potajno, da ga se rješim, i kupim najnormalniju plišanu mačku, koja nije opsjednuta.

Feliz Pashua

nedjelja, 20.04.2025.

Jučer sam na poslu imala posla s dvoje prelijepih mladih ljudi, sa španjolskog govornog područja.
Lijepo ih je bilo vidjeti, neopterećeno su se dodirivali i cmakali, gugućući na španjolskom.
Nakon što sam im komplimentirala jezik,
i pohvalila se kako se i u mojoj kući, među ostalim jezicima, uči i španjolski, poželjela sam im Feliz Navidad i ... čekala da me isprave.
Feliz Pashuas, reče mi Argentinac.
Feliz Pashua, reče Španjolka.
Feliz Pashua(s), ponovim i ja.

A u sebi i dalje mišljah - feliz navidad.
Nema šanse da se ne začme, i rodi, uz onoliko predivnog gugutanja.

;)

Bonus ;)

Ovijeh dana...

subota, 19.04.2025.

...u spomen na Isusa Krista Spasitelja, rođenog u štalici, začetog i rodenog pod misterioznim okolnostima, spustilo se mnoštvo sa Sjevera u svoje vile s bazenima, apartmane i sličnu betonizacijsku i devastacijsku idilu pokraj mora.
Usukaše se daljine, razmaknuše planine da mnoštvo stigne u obećani raj.
I krenu, za početak u dućane, čistiti.
Čistiti za Uskrs.
Počiste police sa delicijama, najprije.
Tunjevinu Rio Mare, istarsku kobasicu s tartufima, prsut Punticu, vino Dingač.
Najskuplje sireve.
Uskršnje dekoracije.
Plastična jaja i plastične orhideje čak.
Jaja - jaja ih silno obraduju.
Jaja sva sa polica pokupise i odnesoše.
Kakve veze imaju jaja sa Isusovim uskrsnućem, ja zbilja ne mogu dokučiti.
Meni su osobno, oprostite na vokabularu: dokurčila.
Te farbaj, te nosi na blagoslov, te se guši od pustih "miomirisa" pomiješanih u crkvi, ranom zorom, natašte.

Sto sam tila reći?

Ah da: Oprosti im Bože, ne znaju što čine.

Veliki Petak...

petak, 18.04.2025.

...dan za Veliki Metak. Ili za bombu.
O tome koliko vam je šizoidna frizura, makeup, depilacija... stoje li vam halteri, ili spadaju - ovisi i blagdansko raspoloženje, odnosno sreća.
Ili za muškarce s holterima opet: ovisno o tome prekriva li vam kosa čelo ili imate ćelu, jeste li pustili bradu da vam prikrije podbradak koji govori: Ne daj se godinama, Enis. Ili vam je trbuh narastao velik i mekan, kao tradicionalna sirnica, pogača, pinca, koluba i prekrio... životnu organizmanciju.

Hm...
Bomba.
Pizza bomba.
Velika pizza za Veliki Petak.
Velika piZza za Veliki Petak za veliku obitelj.
VELIKA PIZZA ZA VELIKI PETQK ZA VELIKU SVETU OBITELJ.
Tako.
Let det sink in :), rekao je Musk kad je kupio Twiter pa se fotografirao sa sudoperom.


Zamijesila sam tijesto i dodala kvasca za potenciju.
Zamijeaiti tijeato znam i zatvorenih očiju, i s naočalama i bez. Iskustvo plus genetski ženski zapis, nagon za preživanjem.

Djeca se slažu.
Jedna kaže: Znas da me nije briga za to.
Ali je morala napomenuti da joj je najgora pizza bila ona po kojoj sam poslagala inćune i kapare.
A uopće nisu bili inćuni nego friške srdele i meni je bila top. Bomba.

Danasnja piza je sa šunkom, i dvije vrste sira. Jedan je topivi, drugi je tvrdi, kojeg je pravi grijeh staviti na pizzu. Taj sir se jede s kruhom i amen.
Ali kompromis i imaginacija i snađi-se-druže i baci bombu, učine od postene žene skojevku.
Neubrojivu zbrojevku.

Diglo se.
Bit će to sasvim solidan organizam, za nahranit tilo i dušu.

A što se kod vas danas jebe?

Farbanje

četvrtak, 17.04.2025.

Nakon što je na servisu ostavila hrpu ojrića, uplatila i osiguranje, auto nije prošao tehnički.
Ofarbana ja-ja.

Srećom, prije toga je bila i u shoppingu i kupila farbu za drvo.
Da se djeca imaju čime igrati za uskršnje praznike.

Homo fa(r)ber...

Ne vidim dobro/Dobro

srijeda, 16.04.2025.

Tradicija je zajebana stvar - uzrokuje stres.
Eto, na primjer žene na poslu pričaju o čišćenju.
Dolazi Uskrs, kuća mora biti izglanjcana, ne smije nigdje biti trunke prašine, nedajbože paučine.
Plus, hrana.
Mora biti pogača, vlastitom rukom umiješanih, mora biti bakalara, janjetine, šunke, farbanih jaja, sve to mora biti, baš mora biti... da bi bio Uskrs.
Jer inače nije.

Jedna kaže: ali ja ne vidim. Ne visim ni prašinu ni paučinu dok ne stavim naočale.

Kažem, ni ja. Naočale mi trebaju za sitna slova i brojke, ne za prašinu. Ne za Uskrs. :)

Bakalar mogu pojesti, ali da mora biti - ne mora.
Kuhana jaja ne volim.
Stres ne volim.
Kolači? Kad me volja ispečem, a kad MORAM - ne da mi se.
Janjetinu volim, ribu volim, ali ne želim da mi kalendar diktira kad ću što jesti.

Ipak, i u mene vlada ta neka blagdanska depresija.
Za auto oko 1600 ojrića, pred sam Uskrs.
A taman isplatila drugo ovogodišnje putovanje kćeri.
Pa krizma, pa matura, pa haljina, cipele, nokti, frizura.

I da mislim o paučini i prašini?
Ja to ni ne vidim.
Dok ne stavim naočale.

Ne vidim ni Uskrs, takav kakav je nametnut.
Ili ne vidim dobro.
Samo vidim ono što želim vidjeti, i to kad stavim naočale.

A vi, kako vi vidite?
Vidite li Dobro?

Marinada

utorak, 15.04.2025.

Ukoliko za ručak nemam dan prije pripremljene namirnice, ili dva-tri dana prije zgotovljene i zamrznute, ručak smislim u hodu. Doslovno u hodu kroz trgovinu. Vidim sto se nudi, izaberem, skombiniram i ne kompliciram.

Jučer me je tako, u hodu, ulovio mladi zgodni stranac, a ono duplo mlađi, da mu pomognem oko nekog mariniranog mesa. Pa smo, na savršenom jeziku za 0sporazumijevanje - engleskom, kombinirali - njegov ručak. Na polici u trgovini je bila marinirana svinjetina, a on je htio junetinu, ili piletinu, i to mariniranu. Kažem mu, pa možete sami marinirati meso, nikakav problem. Izabrala sam za njega komade piletine i junetine sa police, jer mladiću je problem jezik, ne može pročitati što je što, a meso očito ne raspoznaje baš najbolje. Smijala sam se u sebi i pomislila kako bih mogla promijeniti profesiju i postati turističko vodič i gastrosavjetnik po trgovinama.
Nakon osabranih komada mesa, mladić nije odustajao. Pitao me ke čime može marinirati meso i ima li kakva gotova kombinacija začina posebno za piletinu, posebno za junetinu. Kompliciran momak, pomislila sam, i nasmijala se - baš moj tip.
Odvela sam ga do police sa začinima i onda smo dugo kombinirali njegovu marinadu. Sol i papar ima, papriku bi slatku...
A onda je upro prstom na vrećicu s začinima na kojoj je bila nacrtana grančica ružmarina i pogledao me upitno. Gotov miks za piletinu, prevedem mu, a može poslužiti i za junetinu, dodajem. S olaksanjem je uzeo vrećicu, vratio na policu sve začine koje smo zajedno odabrali, bio je siguran da je to - To. Osmjehnula sam se i kimnula glavom. Zahvalio mi se i okrenuo se da ode. Nauljite meso, začinite i ostavite neko vrijeme, najbolje da prenoći. Zahvalio se još jednom i nestao iza polica.

Kod mene danas pečena, marinirana piletina s krumpirom, štrudle sa šumskim voćem i orasims.
I osmjeh, koji me ne napusta.

Palmin put

Palmin put


Podsjetila me Anketa na ovaj film Ane Paške.

Odvojite šest minuta vremena i uživajte.

Mit ili umit...

nedjelja, 13.04.2025.

Dječak, po zadatku ide na misu,
Da ne ispadne crna ovca u mistu.
Nosi tri maslinove grančice u ruci.
Dok ih je brala, majka je mislila:
Jedna za mir s tobom, dvije za mir s tvojim sestrama.
Po povratku njurga na vratima,
Svađa se s mačkom.
Opet je zaklao miša, kaže.
Kako je bilo na misi?
Užas, jedna baba je donijela cijelo stablo masline na blagoslov i njime me gurala.
Poslije ga je odložila na klupu i nisam mogao sjesti.
Znaš da, što se tiče mene, ne moraš.
Znam.
Poslije fotografiramo tri crna mačora, jednog našeg i dva koja se samo stvore kad je vrijeme za ručak.
Cvijetnica.
Još se nisam ni umila ni naumila umit se mitom.
Odmaram dušu.
I to je sve.


free image hosting

Brisane riječi

Ostavih kod Supatnika komentar koji mi čovjek nonšalantno obrisa, pisalo je nešto otprilike ovako:

Moja baba nije išla na misu, nije napuštala kuću/dvor. Dido isto nije išao, ali smatrali su se katolicima i poštivali su tradiciju.
Druga baba je u crkvu išla prigodno, dida je prisiljavala da ide redovito, i on se tog običaja pridržavao sve do smrti.
Nas se, kao djecu, prisiljavalo da idemo u crkvu radi sela/tradicije i svi smo morali imati sve sakramente.
Nakon krizme, većima je odustala od tog moranja.
Ja sam definitivno raskrstila s time na faksu. Imala sam kolegij "kršćanska filozofija" i predavanja mi je držao gostujući profesor iz Zagreba koji je dolazio u cipelama nalik na opanke i pletenim vunenim čarapama, navučenim preko hlača sve do koljena.
No nisam zato rasKRSTila sa "vjerom", jedan od glavnih razloga su bili Pet dokaza božje opstojnosti Tome Akvinskog, što je paradoksalno, ali doista tako jest.

Što se tiče Cvjetnice, to je pretkršćanski, poganski običaj, koji je vjerojatmo bio u sklopu neke poganske proslave dolaska proljeća.
Farbanje jaja na Uskrs isto ima veze sa početkom proljeća, to znamo mi djeca sa sela, jer kokoše nakon zimskih hladnoća pronesu jaja jer bi pilići pocrkali da se izlegu u hladno doba godine. U ono doba, naime, ne bijaše inkubatora i postojaše slobodan uzgoj. :)

Kokodak.


...
:)))
Za Tome Nevjerne, tj. nedokazane, tj. zq Annabonni, dodatak, foto-dokaz:

AFŽ

srijeda, 09.04.2025.

Kaže joj,
a zna izokola i otprilike njenu priču, da što je ovo došlo na svit, zavladao je AFŽ, Sodoma i Gomora.
Sluša ga ravnodušno i šuti još ravnodušnije, na poslu je i ne treba joj da se izrazi oštro, da ga sasječe u dva-tri poteza jezikom, nego mora biti ljubazna.
Je, Sodoma i Gomora, potvrđuje mu...
-Žene su uzele previše maha, nije to po božju. Svašta se nešto dešava, sve je krenulo kvragu.
-Je, je, puno toga je pošlo kvragu, potvrđuje mu neutralno.
-Sve je pošlo kvragu, moj did je priča da kad bi mu se žena usprotivila, on bi joj opalija dvi-tri triske i ona bi se povukla.
-Da da, jači tlači,buvijek je tako bilo...odgovori mu bez ekspresije.
-Nije to, nego niko više nema poštovanja, žene više nemaju poštovanja prema nikome. Prije je bilo bolje.
-Ma nije prije bilo bolje nego smo ni bili mladi pa nam je bilo bolje.
Pogleda je. Ušuti i ode.


Napokon je naučila čari površne komunikacije, u ime oca, i sina i duha svetoga. Kameno doba.