Fumata bianca

ponedjeljak, 21.04.2025.

Išla ja guglat, kako nastaje bijeli dim u Vatikanu, kad se visoko svećenstvo usaglasi oko izbora novog pape:

Prvo, zašto se glasački listići spaljuju, zar izbor ne bi trebao biti transparentan. Drugo, jasno mi je za smolu pinije - em gori, em miriše, em je ekološka, ali ove kemikalije - u današnje vrijeme ekološke onesviještenosti me naprosto začuđuju i zabrinjavaju.


A ja se živa pojela kada sam spaljivala zelene grančice od lovora u peći na drva jer mi je iz dimnjaka sukljao bijeli dim. Pa je dotrčalo cijelo susjedstvo, tobož se brinući, a u sebi - tko zna kakve su osjećaje gajili.
Znate, ono, kad susjedu kuća gori... kako ono? Zaboravih, eto, tu latinsku poslovicu.


Nego, s obzirom da je AP navodno zadnji bio kod pape, bilo bi zanimljivo znati što mu je papa rekao, jesu li sto dogovorili, kakvu beatifikaciju, ili... možda ... čak... ne usudim se ni izreći na glas ... ali ći zato napisati: možda je papina zadnja želja bila da novi papa bude Hrvat. Jer, zna se, da Hrvati i Bog odavno su nerazdvojivi entiteti.
En ti te ti. A ne en ten ti ni.

Bijeli dim, poručila bih ekipi iz Vatikana, može se postići i sagorijevanjem zelenog lovora, lovorika - ako vam je draža ta riječ, i divno bi bilo da novi papa bude Hrvat.
Ili, recimo, Hrvatica.
Jer, što nama fali?

A što se tiče preminulog pape, u mom mistu se reče RIP, ili "u raj poveli te anđeli" ili PUMB.
Meni je bio drag jer sam pročitala da je htio biti mesar (što je sasvim normalno za Argentinca) ali ga je onda baba poslala na stručno usmjeravanje i odrediše mu da je najbolje da ode u svećenike.
I eto, baba mu nije falila, dokaza je da je uspija u toj teoloskoj karijeri, ali ja ne sumnjan uopće da bi bija dobar i mesar, jer ko more postat papa, more sve.

Bog i Hrvatice!