Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • AnnaBonni1

    ti si sebe definirala " kad stavim naočale " e, pa neka tako ostane

    avatar

    16.04.2025. (10:43)    -   -   -   -  

  • Mrr Mau

    Nekad sam radila ko zmajica i na poslu i doma, brinula o starijem dijelu obitelji, ugošćavala puno ljudi, a za blagdane pripremala nevjerojatan broj jela i kolača.
    Godine, život i zdravstveni problemi donijeli su promjene. Shvatila sam što je važno, što mora, a što ne mora biti.
    Ako nešto ne mogu napraviti, neću se oko toga uzrujavati. Ako
    posjetitelji dolaze brojiti paučinu i provjeravati prašinu, ja im mogu dati krpu i praškovića pa nek uglancaju stvar, biti će dobro došlo.
    Naravno, vid je slabiji (i uz naočale), ali bitno je da mogu čitati, heklati i kuhati - to sve volim raditi. Ostalo, kako se bude moglo. Bog ne gleda paučinu, gleda u srce.

    avatar

    16.04.2025. (11:38)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Znači, vidim sto zelim vidjeti? Paše mi. :)

    Mrmau, je. Mora se što se mora. Za sve ostalo - tu je dioptrija. :)

    avatar

    16.04.2025. (12:16)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Ne volim blagdane, uvijek su mi stresni, iako ispoštujem minimum onog "mora biti", a i to zbog djece... :)

    avatar

    16.04.2025. (12:54)    -   -   -   -  

  • Livija Less

    Dobro vidiš.

    avatar

    16.04.2025. (13:56)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Mama je unosila taj nemir moranja...od prašine po kući do obilja na stolu...uvijek sam se pitala zašto baš u te dane, zašto ne kad nam pita i kad nam se hoće ..i onda se ta hrana protezala danima.
    U godini kad je mama otišla u vječnost, Novu smo dočekali sa Starim u Vali. Nas troje i kilometrima nigdje žive duše. U zraku sjeta i nedostajanje. Njima sam napravila najnormalniju večeru, a sebe napokon počastila onako kako sam godinama unazad htjela, a ne mogla da nekog ne povrijedim...moj topli kruh ispod peke, feta nakapana maslinovim, solju i paprom...i s njima nazdravila vodom, zapravo jedva obojanom bevandom.
    Eto, u tome mi bila milina i radost. A sada, sada nakuhavam kad god se obiteljski okupljamo oko stola, ručak subotom, nedjeljom ili praznikom...al nikad kao u ona vremena kad je mama gospodarila sljedovima "moranja."

    avatar

    16.04.2025. (14:21)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    drama queen

    avatar

    16.04.2025. (15:38)    -   -   -   -  

  • V

    S 'moranjima' sam odavno na 'ne moram', i nije mi problem to pojasniti ni svima zainteresiranima.

    Veći mi je problem što bih svašta htjela, a ne mogu.

    avatar

    16.04.2025. (18:57)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ne vidim.
    Samo ćutim:-)

    avatar

    16.04.2025. (20:55)    -   -   -   -  

  • j.

    ionako se o Uskrsu najviše toga uprlja u subotu; subota je majka svih bitaka, zato već godinama sav potreban šoping obavim do petka, a u subotu se u osam popije kava i onda brišem nalijevo i nema me do četiri-pet; tada se hvatam usisača i džogera, jer Ona je shrvana na kauču, peče se posljednja pogača, hladi se rižot i obavljaju posljednje provjere s punicom i kćeri; kojoj se što diglo a što nije i je li se francuska ohladila... kćer je već tri godine svoj majstor i ima svoje domaćinstvo, pa je i ona sada došla u taj klub kasnosubotnjih očajnica... taj moj završni prolazak prizemljem sa pomagalima za čišćenje je zapravo samo vježba istezanja nakon što se čovjek vrati sa Meglenjaka na kojem je šutio zajedno sa frendom dok ste cicali isti Kozel iz posljednje konzerve uz neke slane kekse iz ruksaka....

    Meglenjak, to je posljednja medvednička uzvisina nad ravnicom; brdo između Zagreba i provincije s kojeg se vidi cijela zapadna hemisfera kao na dlanu; od Trumpa do vojskovođe Kvaternika i Merza; sve peripetije i nedjela, svi problemi s Meglenjaka razilaze se i očiste već prije podneva kao magla nad Podsusedskim brzacima pa s njega siđeš u svijet čist i spokojan kao Ofelija, taman da uzmeš u ruke usisavač i džoger i da zagrliš onu nemoć i brigu i stravu koja se već polako počela javljati u očima; neću sve stići

    stići ćeš, ljubavi - šapćem posve uvjereno; navečer ćemo pogledati Bessona ili Forda kod Šoše, otvoriti Tawny i podijeliti ono jaje na kojemu su šare ukrivo.... staviti meso odmrzavati.... i stisnuti se jedno uz drugo pored otvorenog prozora, sa kapima kiše u krošnji trešnje i vjetrom za laku noć....

    a nikome neću reći najstrašniju od svih strašnih tajni o kojoj tada mislim; mislim o Uskrsu koji će se jednom dočekati negdje u nekoj kolibi, ili na onom Meglenjaku, u mraku i vlazi i samoći; sa pola litre vrgoračkog u flašici, dva kuhana jaja i komadom neke pince; kuća će ostati zaboravljena, prljava i neoprana, prepuštena zbunjenim dostavljačima paketa, prosjacima i agentima teleoperatera, a mi ćemo se spustiti na bdijenje kao najprljaviji i najneuredniji od svih pravednika; kao što se veprovi spuštaju niz sljemenske padine na doručak... :)

    avatar

    17.04.2025. (12:16)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Ovo zadnje, Vjetre.
    Spasi je od Uskrsa, molim te. :))
    Iako, bit će teško - ženama je tradicija comfort zona, tu su bezdušno robotizirane, jer su stoljećima tako programirane :).
    Nek ti bogovi i boginje budu na pomoći.

    avatar

    17.04.2025. (12:19)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Sarah, znam taj oćut.

    V, inteligentni ljudi u najboljim godinama se prilagode mogućnostima.

    Sup, ko mi kaže? Drama queer ;).

    avatar

    17.04.2025. (12:31)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Morska, takav zalogaj je i po mome gustu. Nisan baš od ića, pića i buke. Od toga samo nemir u štumku i oko srca.

    avatar

    17.04.2025. (12:33)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Mrmau, glavno da si našla što te ispunjava...i odvraća.

    Kocka, minimum, naravno. I mir.

    Livia, i ti vidiš Dobro. :)

    avatar

    17.04.2025. (12:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...