Poklonjenom konju se ne gleda u zube, kaže stara egipatska poslovica.
A ni janjetu isto.
Sreća da je bio bez glave, jer je Jedna izjavila da voli janjetinu ali da ima podvojene osjećaje dok je jede. Kaže, dok jedem kokoš, ne razmišljam da je to bila životinja, to je za mene jednostavno - meso, piletina.
Kod janjetine imam baš osjećaj da jedem životinju.
Ne znam kako bi to preživjela da je imala janje skoro kao kućnog ljubimca, pa ga pojela.
No nećemo o traumama na Uskršnji Ponediljak.
Jer, fala bogu s GIFova, netko se sjetio dodati još jedan dan da se sva ta blagoslovljena hrana može provariti, metabolizirati kroz organizam i da se ljudi stignu oporaviti od uskrsnuća Kristovog prije negoli se vrate svojim uobičajenim aktivnostima.
U nas nema uskršnjeg darivanja iz, naravno, profanih razloga, ali mea culpa, mea maxima culpa, kupila sam jedno plastično drečavo pile s mehanizmom na navijanje, pavši pod utjecaj drugih.
Mislim, o važnosti i simbolici pilića za Uskrs vam ne moram ni govoriti, a osobito ako su rozi, zeleni, uglavnom drečavi.
Da se iskupim za svoje grijehe ubacit ću ga u reciklažni kontejner, jednom kad mu se mehanizam pokvari, a znam da neće proći puno vremena.
Mačke. Crne. Šest ih je Jedna nabrojala u dvorištu ovih dana.
A mačak, crni, nas je obilato darovao gušterima koje je donio pod stol.
Ja sam zaključila da mu je baš jako zamirisala janjetina dok se pekla, pa mu se pojačao lovački nagon, a možda je samo htio pridonijeti obilju za obiteljskim uskršnjim stolom.
Djeci je to bilo grozno pa sam morala mesti ispod stola, izbaciti i mačka i njegove lovine van, da u miru možemo jesti.
Razmišljam, potajno, da ga se rješim, i kupim najnormalniju plišanu mačku, koja nije opsjednuta.
Post je objavljen 21.04.2025. u 09:42 sati.