Imam i ja priču o Murvi, ja san je tija otpilat, ali mi nisu dali, jer je murva bila od jednog Jure, koji odavno nije živ, koji je Murvu posadio na mojoj zemlji, pa mi je šporkavala auto, sve je to komplicirano, uglavnom još je tamo, niko drugi od aktera nije živ a meni je više manje svejedno
16.05.2025. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super mi je čitat različite priče o istoj temi i našem odrastanju...murva je gorostasno stablo i jasno mi je koliko je bilo prijetnja kući, a razumijem i tvoj pokušaj poravnanja stvari u svemiru...i naša je šporkavala ali barem na pravom mjestu pa nikom nije smetalo...bila je ta murva i neko moje stablo spoznaje...utaživala je gllad i potrebu za slatkim, a bila na dohvat ruke, bila je izvor radosti s obješenom gumom od auta kao ljuljom za igranje i bila je avantura i pustolovina na debelim granama zasebnog univerzuma di bi nas odvukle prislonjene skale uz nju...bila je odmak od svijeta odraslih pa smo tih nekoliko godina odrastanja bili uvjerenja da problemi kao rijeć i kao životna sekvenca ne postoje...danas na to gledam kako je malo bilo puno....drago mi je da imamo "zajedničku murvu"...i toplo mi oko srca:-)***
17.05.2025. (06:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uživao sam čitajući ovo. Jel ti znaš da ta neka izražena suzdržanost, naglašeno usmjeravanje vlastite priče, nećeš ti mene voditi, ja ću... to bih ja rekao da se zove stil; mislim, što sam želio reći; ti imaš stil pisanja; znaš to, jel? :)
17.05.2025. (07:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je lijepa priča o murvi. Za mene je bila ipak malo sjetna dok sam čitao. Posadio sam dvije murve na selu u voćnjaku, prije 15ak godina, ali to imanje je sad prodano. Ne vjerujem da ću više ikad saditi murve. U ono vrijeme sam bio nešto nabrijan na proizvodnju kojekakvih rakija, ali nisam nikad dočekao od njih takvu količinu ploda... Ne znam što će novi vlasnici s njima, iskreno bi se šokirao da uopće znaju što je murva...
17.05.2025. (08:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto, sad moram i ja:-) imam i druga stabla o kojima bih mogla, jer gdje god sam bila, barem je jedno stablo bilo u koje bih se zaljubila. Volim životnu filozofiju stabla, još je svladavam, nije lako. Radi se o radosnom iščekivanju, počinjanju iznova, stalno i neprestano, radi se o prihvaćanju i otpuštanju, mudrom povijanju, o sabranosti, emotivnom razumu i poštivanju korijenja, radi se o doticanju neba i velikih želja ostvarivanju, o stremljenju rastu stalnom.. Bela Hamvas je pisao o tome, pa je je ostalo trajno upisano i u moje godove.
17.05.2025. (08:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I mene je jedan dud dočekao pri rođenju. Potrajao je toliko da ga se mogu sjećati (a često ga spomenemo); poslije smo dudove jeli kod susjeda (i njih se sjetimo :O). Imali smo i veliku marelicu, čije sam zelene plodove kao mala obožavala (zreli me nisu zanimali)... višnje, kažu - i trešnju, orahe, bagreme, posebnu krušku... Sjeklo se pa zamjenjivalo jabukama, šljivama i kruškama... pa kivi i smokve. Sada kada i oni propadaju (kruška se još drži) ja sadim ribizle, borovnice, maline i stupaste voćke. Tko zna... možda i dud nađem takav :)
17.05.2025. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala svima na komentarima. Vjetre - hvala - kočila sam, da - svjesno. Pišem s mobitela pa nemam puno živaca za korekciju i brušenje, naknadno vidim da se ima tu tesati podosta. Nema veze. Što je - tu je - nek je kak je. Fala jos jednom.
17.05.2025. (17:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Drvo, vrhunska stvar...
16.05.2025. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Morska je pisala o njoj. Evo sad ti. A moram i ja!
16.05.2025. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Imam i ja priču o Murvi, ja san je tija otpilat, ali mi nisu dali, jer je murva bila od jednog Jure, koji odavno nije živ, koji je Murvu posadio na mojoj zemlji, pa mi je šporkavala auto, sve je to komplicirano, uglavnom još je tamo, niko drugi od aktera nije živ a meni je više manje svejedno
16.05.2025. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Super mi je čitat različite priče o istoj temi i našem odrastanju...murva je gorostasno stablo i jasno mi je koliko je bilo prijetnja kući, a razumijem i tvoj pokušaj poravnanja stvari u svemiru...i naša je šporkavala ali barem na pravom mjestu pa nikom nije smetalo...bila je ta murva i neko moje stablo spoznaje...utaživala je gllad i potrebu za slatkim, a bila na dohvat ruke, bila je izvor radosti s obješenom gumom od auta kao ljuljom za igranje i bila je avantura i pustolovina na debelim granama zasebnog univerzuma di bi nas odvukle prislonjene skale uz nju...bila je odmak od svijeta odraslih pa smo tih nekoliko godina odrastanja bili uvjerenja da problemi kao rijeć i kao životna sekvenca ne postoje...danas na to gledam kako je malo bilo puno....drago mi je da imamo "zajedničku murvu"...i toplo mi oko srca:-)***
17.05.2025. (06:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Uživao sam čitajući ovo. Jel ti znaš da ta neka izražena suzdržanost, naglašeno usmjeravanje vlastite priče, nećeš ti mene voditi, ja ću... to bih ja rekao da se zove stil; mislim, što sam želio reći; ti imaš stil pisanja; znaš to, jel? :)
17.05.2025. (07:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zasebnick
To je lijepa priča o murvi. Za mene je bila ipak malo sjetna dok sam čitao. Posadio sam dvije murve na selu u voćnjaku, prije 15ak godina, ali to imanje je sad prodano. Ne vjerujem da ću više ikad saditi murve. U ono vrijeme sam bio nešto nabrijan na proizvodnju kojekakvih rakija, ali nisam nikad dočekao od njih takvu količinu ploda... Ne znam što će novi vlasnici s njima, iskreno bi se šokirao da uopće znaju što je murva...
17.05.2025. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Eto, sad moram i ja:-) imam i druga stabla o kojima bih mogla, jer gdje god sam bila, barem je jedno stablo bilo u koje bih se zaljubila.
Volim životnu filozofiju stabla, još je svladavam, nije lako. Radi se o radosnom iščekivanju, počinjanju iznova, stalno i neprestano, radi se o prihvaćanju i otpuštanju, mudrom povijanju, o sabranosti, emotivnom razumu i poštivanju korijenja, radi se o doticanju neba i velikih želja ostvarivanju, o stremljenju rastu stalnom..
Bela Hamvas je pisao o tome, pa je je ostalo trajno upisano i u moje godove.
17.05.2025. (08:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Volim jesti murvu, al je nema nigdje kod nas u blizini, rado bi ju posadila na Brdu pripazit ću gdje, čini se da je lokacija najbitnija.
17.05.2025. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
I mene je jedan dud dočekao pri rođenju. Potrajao je toliko da ga se mogu sjećati (a često ga spomenemo); poslije smo dudove jeli kod susjeda (i njih se sjetimo :O).
Imali smo i veliku marelicu, čije sam zelene plodove kao mala obožavala (zreli me nisu zanimali)... višnje, kažu - i trešnju, orahe, bagreme, posebnu krušku...
Sjeklo se pa zamjenjivalo jabukama, šljivama i kruškama... pa kivi i smokve. Sada kada i oni propadaju (kruška se još drži) ja sadim ribizle, borovnice, maline i stupaste voćke.
Tko zna... možda i dud nađem takav :)
17.05.2025. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Hvala svima na komentarima.
Vjetre - hvala - kočila sam, da - svjesno.
Pišem s mobitela pa nemam puno živaca za korekciju i brušenje, naknadno vidim da se ima tu tesati podosta.
Nema veze. Što je - tu je - nek je kak je.
Fala jos jednom.
17.05.2025. (17:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrr Mau
Uvijek mi je murva bila kraljevsko stablo, veliko, raskošno, s puno plodova.
19.05.2025. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...