I mica mace...
Jednom davno (zapravo jučer) djevojčica mi je ispričala kako je vidjela da se lastavice zaletavaju u našeg crnog mačka.
Rekla sam joj: uljez je u njihovom dvorištu. Brane gnijezdo, brane ptiće.
Znam, ali svejedno...
Instinkt, kažem.
Puno godina poslije (danas) razmišljam naglas. Te iste lastavice ovdje dolaze otkad je ova kuća ovdje. Izlegu ptiće koji odlete daleko, daleko da bi se opet vratile, baš u ovo dvorište, u to isto gnijezdo, koje svake godine obnavljaju.
Pradjed nije volio mačke. Koknuo bi svaku koju bi prabaka donijela, pripitomila - lovačkom puškom. Mrzio je mačke. Jednom je, nakon što mu je prababina mačka načela fazana kojeg je on ostavio negdje u dvoristu, dok je otisao potegnuti iz svoje "apoteke", kad je vidio krvavi prizor, da se mačka gosti njegovom trofej-pticom - otišao je po pusku i mrtav hladan je - koknuo. Mačku naravno, ne prabaku, što je sasvim logično, s obzirom na generacijski niz.
Mačak je lastavicama uljez ovdje, ali neka ga.
Jer da njega nije, tko bi kolo vodio, u dvoristu?
Post je objavljen 24.05.2025. u 12:42 sati.