Samo Durica

India u Laubi

jučer sam nakon dugo vremena bila na koncertu i to samo zato jer me prijatelj zamolio karte kako bi mogao ženu izvesti povodom Valentinova, a kako smo mi dobili četiri karte na korištenje bilo mi je žao da druge dvije propadnu, pa sam pitala da li netko još želi ići i javila se draga prijateljica koja se tom koncertu jako veselila, baš onako kako sam se i ja znala veseliti kada bih dobila roza šećernu vatu, tako da se sve pretvorilo u jedno lijepo i ugodno druženje s dragim ljudima uz dobru svirku i karizmatično pjevača specifičnog glasa.
atmosfera u Laubi bila je drugačija od ostalih koncerata na kojima sam bila, a bila sam na mnogo, prije, dok sam ih redovito posjećivala kao pratnja i podrška mužu.
prvi koncert na koji me pozvao bio je u hotelu " Antunović ". tamo sam došla sama, jer me pozvao u zadnji čas i dugo sam se nećkala da li ću uopće otići tamo. a onda sam se u zadnji čas odlučila koju ću haljinu obući, našminkala se nabrzinu, popravila frizuru i sjela na bus samo par stanica od kuće. kad sam došla tamo pitali su me na ulazu s kim sam došla, a ja sam im rekla da sam sama. ispalo je to jako nespretno i poslije mi je bilo neuodno, a još neugodnije mi je bilo sjest sama za stol, jer nisam tada još nikoga poznavala, pa kad sam naručila dva deci crnog vina konobar mi ga je donio u onoj ogromnoj okrugloj čaši koja izgleda više kao vaza za ikebanu, pa tih dva deci tekućine u njoj djeluje više kao neki tamni talog. sva sreća, pa me on odmah nakon prve pauze odveo za njihov veliki stol gdje je sjedilo čitavo društvo, a kako su svi bili ljubazni i prijateljski raspoloženi popustila je i moja trema, kao i ona neugoda vezana za ulazak. osim kaj me jedan sada bivši član benda, misleći, valda, kako je iznimno duhovit pitao, nakon što sam ja pristojno ustala pruživši mu ruku za upoznavanje, prije nego sam izustila svoje ime:
" a ti si Courtney Love ? ", na što sam mu ja sarkastično odgovorila:
" da, svako jutro kad se probudim. "
nasmijao se pohvalivši moj smisao za humor, iako meni ta usporedba uopće nije bila duhovita, kao niti njegova nepristojnost, no, kasnije kad smo se bolje upoznali dobro smo se slagali, a on se za to jedne prilike i imao potrebu ispričati kao blesavu šalu.
drugi put sam bila na svirci u " Movie Pubu " u kojem je moj muž imao solo nastup, pa kad je onak sitan i nenametljiv sjedeći na barskom stolcu s girtarom u ruci zapjevao " Get Up Stand Up " Boba Marleya skoro sam pala na stražjicu do siline njegovog glasa, iznenadivši me, jer nisam tako nešto očekivala.
Treći sešn bio je rezerviran samo za nas dvoje kada mi je svirao svoje instrumentalne pjesme na flamenco gitari. tada me do kraja razoružao i to je bilo to.
nakon toga išla sam s njim na svaki koncert baš kao Meg u filmu o " Doorsima ", samo što nisam više morala odgovarati na pitanja što sam i s kim sam, jer sam imala vlastitu akreditaciju.
jučer su postojala dva ulaza i dva različita mjesta u tom hangaru koji je kao ultramoderan prostor uređen u industrijskom stilu preuređene tekstilne tvornice. razlika je bila samo u jednoj niskoj pregradi i nekoliko visokih stolova, no, mi smo si našli ugodno mjesto blizu bine s lijeve strane, tako da smo imali dovoljno mjesta za kretanje, i plesanje, kao i mogućnost odlaganja kaputa na ogradu, jer unutra nije dozvoljeno pušenje cigareta, a i ja ne volim čekati u tim beskrajnim redovima prilikom podizanja stvari, tako da sve svoje uvijek nosim sa sobom, od kada sam jednom ostala bez dobrog kaputa.
gospodin Massimo bio je iznimno dobro raspoložen i razgovorljiv, blagonaklon publici koja je ga je s oduševljenjem pratila u većini poznatih hitova. iako karizmatičan i moćan na sceni u obraćanju bio je simpatično iskren i spontan, što ga je još više približilo ljudima kojima se u jednom trenutku i zahvalio što su odvojili određenu svotu kako bi upravo njega došli slušati, za koju je on sam itekako svijestan da ljudima danas predstavlja određeno odricanje, jer zna kako se i dalje teško živi, te odlasci na koncerte predstavljaju svojevrstan luksuz.
bend je zaista dao sve od sebe, kao i tonac koji se morao dobrano potruditi ozvučiti taj gluhi betonski prostor. čulo se kako je uložen velik trud u aranžmane, zbog želje za perfekcijom, ali i solaže izvrsnih instrumentalista, posebno Igora Geržine na saksofonu kao gosta kojemu je bila i godišnjica braka, pa se i taj detalj protkao kao simpatičan, te se kroz čitavu svirku osjećala sinergija benda i izvođača koji osim specifične boje glasa i osobne, unutarnje interpretacije koju unosi kao dušu u svaku pjesmu s posebno intimnom emocijom, opipljivo je i ogromno iskustvo, no, prije svega to što cijeni svoju publiku kojoj neprestano iskazuje poštovanje kroz geste zahvalnosti, na način da se svaki pojedinac osjeća kao da baš samo njemu pjeva, što je za mene, osobno i najveća vrlina, veličina čovjeka koji je pred publikom pokazuje i poniznost.
a, moram priznat kako ni gitarist koji pjeva i prateće vokale nije bio loš. osim što se uspio za vrijeme pauze udariti u neka staklena vrata, zaboraviti gdje je ostavio opremu, izgubiti ključeve od auta i ostaviti mobitel.
spremaš se tako za izlazak, biraš lijepu haljinu, dugo se šminkaš, radiš frizuru, družiš se malo s ljudima u bekstejđu, a onda kad sve prođe pomažeš nositi gitare, efekt i stalak u jednoj ruci, odijelo, košulju i cipele u drugoj, držati vrata, trčati sa svim tim prek ceste pazeći da nas nekaj ne pogazi, pa nagruvati pojačalo sa svim tim u gepek prije nego napumpamo gumu koja pušta. i onda si prije spavanja za večeru kuhati špagete s parmezanom i maslinovim uljem.
eto kaj ti je glam rock'n'rool.
iako sam ja u duši bila i ostala prava stara pankerica, priznajem kako sam neke od pjesama pjevala zdušno iz sveg glasa.
jedna koja nam je objema draga, jer povezuje nas troje naovještavajući našu treću sreću je:
" Odjednom Ti "
dok mi je jedan od ljepših prepjeva upravo
" Da Mogu "
ipak, moja sklonost psihodeliji naginje na
Insens
sklona vjerovati da " i kad budem stara njemu bit ću ista ".