Samo Durica

nedjelja, 04.12.2016.

napokon vikend!

desilo se i to!
ovaj smo se vikend, napokon uspijeli spojiti,
muž nije morao na put,
odradio je svirku prek tjedna,
al, ljepše od ljepšega je
da smo svi zajedno
proveli divan dan,
pa i večer,
koju nestrpljivo želim podijeliti,
jer,
tako sretna i spokojna
nisam bila već dugo.
prvo nas je ugodno iznenadilo
stanje na računu,
jer, sjela je neka zaostala gaža,
honorar na koji smo već odavno
prestali računati, te ga gotovo i prekrižili,
a, i lova za Nikolu koju dobivam za dijete
sjela je u petak, a ne ponedjeljak, kako sam mislila,
te smo se odlučili raspištoljiti i kupiti Franu zastore
za novu sobu, jer one koje imam su malo bapske
za dječju sobu, barem prema savjetima Mirjane Mikulec,
željeli smo te nove prozore ukrastiti nekim zgodnim, prikladnim,
ali i prozračnim zastorima kroz koje će ulaziti i dalje dovoljno svijetla,
no, da se baš ne vide sve razbacane igračke po podu
i veš koji nisam stigla pospremiti,
tako smo našli jedne fora bijele s motivima gusarskih brodova
narančasto - crno - žuto, onak, nekak veselo, a, opet, malo frajerski,
kak i priliči jednom rock'n'roll klincu,
iako su se meni sviđali i medeki, pa se dugo nisam mogla odlučiti,
tak da je na kraju prevagnuo muški ukus, jer, nadglasali su me: 2 : 1,
pa sam si morala to uravnotežit sa sjajnim, smeđkasto - žućkastim
proštepanim nitima u boji suhog zlata za spavaću sobu koja također
zaslužuje divno ukrašene nove prozore,
sad još samo mora doći deda s bušilicom i to sve montirati kak se spada,
e, pa kad je bal, onda sam i za dnevni boravak uzela dekor, jer tamo su prozori stari i ružni,
nismo ih stigli pofarbati ljetos, iako smo kanili, tak da sam ih sad samo prekrila tim lijepim novim krpama,
onda je Fran poželio se voziti u vlakiću ću ću





trubiti i mahati mi, jedno tri kruga, sve dok nije došla jedna curica,
kojoj je kavalirski prepustio vožnji i otrčal na auto,
no, prije toga me prošetal cijeli krug, tražeći konja
kojeg su iz nekog razloga maknuli, a njemu se najviše veselil,
dok se on tako vozil u tom autu
ja sam moral škicnut u izlog prek puta
gdje je bilo sniženje i ugledala ono kaj si želim već jako dugo,
opravdavajući tu kupnju cijenom od sto kuna i domijenkom na koji sam pozvana
i za koji mi, naravno treba baš jedna takva



opravica,
u međuvremenu, muž je nekam nestal,
pa sam pomislila da mu je svega toga dost,
mislim, zastora i krpica,
i otišo pronać neko mjesto di bu pročital u miru novosti iz svijeta sporta,
uz neizostavno pivce za žifce,
zovem ga, ne javlja se,
kad se pojavi od nikud s ogromnom vrećom
s natpisom:
Guliver!
( hrvatski proizvod )
pitam:
kaeto?!?
veli:
- sviđale su ti se prošle godine, probala si, a sad su na sniženju,
pa, evo, da te malo razveselim, puno radiš, znam da ti nije lako,
to ti je od mene. -
ono,
rasplakala sam se od sreće,
zbog te geste, neočekivane,
raznježilo me iznenađenje
i sjećanje na neku moju prošlogodišnju želju,
odmah sam si ih obukla, tam na klupici,
udobne, tople,
taman



Fran se zalijepil za akvarij s ribicama
i u jednoj je čak vidio i srce,
a za oni koja čisti staklo je rekel:
- gle, mama, da mi pusu! -
pa je htio i on nju ljubiti i jedva sam mu objasnila
da se to smije samo gledati, nikako dirati,
otišli smo i nutra pogledati zečeke, hrčke i papige,
umorni, ali sretni se vratili kući,
ja sam se primila posla, naravno s pomagaćem:





jer:
- imamo puno posla, mama -

i, tek kad smo sve završili,
mogli smo se poigrati



pjevati i zezati se



malo se glupirati i pozirati





skočit do parka



moja dva blaga bez kojih sve ovo
ne bi vrijedilo ništa,
razmišljam sada,
mora biti ponekad i teško,
ujutro kad je hladno,
mome srcu toplinu i snagu daju
ove dvije glave.
moramo si češće priuštiti
to zajedničko vrijeme,
da ne bi nešto bitno propustili.
- 01:14 - Komentari (12) - Isprintaj - #