Nož u leða

17.01.2014.

Svi koji duže vrijeme èitaju ovaj blog jako dobro znaju da nisam baš obožavateljica Radimira Èaèiæa.
Malo je ljudi koji su mi u toj mjeri odbojni.... a sve zbog toga što je bio onako bahat i bešæutan dok je imao moæ.
Bio mi je gušt nuditi mu èaj od kamilice u trenutku kada mi je mogao uništiti život jednom jedinom reèenicom.... otpuhati me poput dosadnog stršljena... koji se drznuo provocirati „cara“.
U trenutku kad je „pao“ i otišao u zatvor postao mi je totalno nezanimljiv.
U zatvoru je zbog neèega što se može dogoditi svakome... a pogotovo onima koji se osjeæaju nedodirljivo, moæno, najbolji, najbrži i nazaustavljivi. Taj osjeæaj nedodirljivosti ljudi nose u sebi i dok voze. No ipak.... takve sudbine nerado komentiram.... jer svatko sam snosi posljedice svojih ponašanja, pa tako i Radimir Èaèiæ.... a meni nije gušt tranèirati ljude dok su na koljenima.
Izadaja koja mu se dogodila zadnjih dana, od njegovih suboraca je takoðer nešto što je mogao oèekivati onaj koji previsoko poleti.... ali ipak je to toliko ružno... pa èak i onda kada se dešava Èaèiæu.
Ne tako davno masa tih pizduna virila mu je iz guze, a danas ga se tako glatko odriæu i okreæu mu leða, bez valjanih razloga.... izbacuju ga iz svojih redova.... njega koji ih je vodio tako dugi vremenski period.
Možda su se bešæutnosti i neèasnom ponašanju nauèili baš od njega. Možda su oni tek sljedbenici ideje da su politièki interesi važniji od èovjeka.
Slušam Vesnu Pusiæ i okreæe mi se želudac. Dugi niz godina gledali smo grljenja, zajednièke fešte, politièke akcije i prividni sklad.... a sada nam prièa kako je izbacila svog dugogodišnjeg kolegu.... bez da je s njim porazgovarala, optužujuæi ga na temelju medijskih nastupa.
Ne bih voljela imati takvu prijateljicu, a bome ni suradnicu u poslu.... jer dobar odnos se temelji na povjerenju, odanosti i zajedništvu.
Kako možemo od takvih ljudi oèekivati da budu dobri prema narodu o èijoj sudbini odluèuju, ako se ovako ponašaju jedni prema drugima?
Kao što sada svjedoèimo ovoj izdaji.... neæe proæi dugo vremena, a mi æemo gledati kako HNS postaje stranka koja ne može prijeæi izborni prag..... tek neka davna uspomena, stvar prošlosti... kao baš i sve stranke koje su neèasno trgovale na politièkoj sceni.
Ovo je tek još jedan dogaðaj koji nam ostavlja jasnu pouku..... a ona je da slast moæi i vlasti kratko traje.... a poštovanje i vjernost onih koji ih slijede mogu oèekivati samo oni koji su uspjeli saèuvati obraz i koji nisu previsoko letjeli.
Nadam se da je i Premijer svjestan da se nešto slièno može dogoditi i njemu.... Izbacila Kosorica Sanadera, pa su nakon toga izbacili nju, izbacili sada Èaèiæa iz njegove stranke, a ne zaboravimo ni sluèaj izbacivanja gospoðe Kolariæ iz SDP-a.
RUŽNO ih je gledati kada se osjeæaju moæno i nedodirljvo... poput Bogova, a kad padnu to ružno se pretvori u TUŽNO....

Ovu prièu sam vam veæ prièala.... no bila mi je prva asocijacija nakon što sam èula izjavu Vesne Pusiæ....

Jednom su jednog starog pastira, koji je veæ preko sedamdeset godina èuvao ovce upitali novinari:

„Možete li nam isprièati nešto osebujno, što vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja?“

Razlog, zašto su uopæe novinari došli je bio taj što je država odluèila da mu dodijeli poèasnu mirovinu za njegov osamdeseti roðendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto veæ punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova nema da bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeæa.

Starac se ispoèetka branio, da je on obièan pastir, i veæ mu je bilo neugodno što su uopæe došli oni kojih se niti u snu èovjek ne bi nadao, a kamoli da æe još o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i zapoèeo prièati. Imao je on obiènih prièa, koje su za obiènu raju i koje se mogu prièati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one isuviše seljaèke za takovo nešto kao što su novine. Poèeo je svoju prièu:

„Cijena jednog iskustva je bila visoka, a da me nitko nije pitao želim li kupiti to iskustvo“
Pa nastavlja:

„Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejako psetance. Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Veæ nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lijepo napredovalo.
No, seljani su me poèeli zadirkivati govoreæi da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da æe se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je to biæe srcu priraslo, uvuklo se pod moju kožu.
Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da æe kiša.Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par stabala. Èim sam legao na ležaj, oèi su mi se same sklopile. Bilo je sparno.
Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak što je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Naranèasta sunèana lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je naranèasto prosijavalo kroz oèi. Kao da je mjesto njih imao dvije žeravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa pušeæeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što je bilo na stvari.
Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjeæao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obaraè i on je pao.
Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što prije nisam seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo poèeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepaštenje kada sam izmedju ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vuèice. Srce mi se steglo, a na oèi mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja, posumnjao sam u zvijezdu na nebu.
Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Nakon tog dogaðaja sam se nekako povukao u sebe. Rijeèi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osuðivanje bilo koga."

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)