Tek kotačić u mehanizmu

26.12.2013.



Upravo sam završila čitanje teksta o pokojnom Anti Ciligi. Radi se o kratkoj biografiji i dijelovima razgovora koje je s njim obavio jedan novinar.
Pročitala sam do sada mnoge biografije, ali ne pamtim da sam ikada čula ili čitala priču o ovako šarenom i sadržajnom životu.
Ante Ciliga je rođen 1898. u Šegotićima nedaleko Pule, a umro je 1992. godine u jednom zagrebačkom domu umirovljenika.
On je jedan od utemeljitelja KPJ, te je bio sekretar KP Hrvatske.
Proganjale su ga austrijske i talijanske vlasti zbog slavenofilstva,Kraljevina Jugoslavija zbog komunizma, Staljin zbog trockizma, Pavelić kao bivšeg komunista, zbog suradnje s NDH socijalistička Jugoslavija. Bio je u komunističkim i fašističkim zatvorima... Iz svih tih zatvora, kao i sibirskih gulaga i logora Jasenovac izašao je živ.
Mnoge muči kako mu je to uspjelo..... Neki ga optužuju da je bio agent NKVD-a, Intelligence Servicea, Gestapa, talijanske Ovre i jugoslavenske Udbe.
Ako su u pravu, imamo u svojoj povijesti čovjeka kojemu najpoznatiji sovjetski i američki špijuni nisu ni do koljena....
Moglo bi se pisati još puno.... ali svi oni koje zanima život Cilige i sami će se snaći.... a ja iz cijele te priče želim zabilježiti nešto važno za moju današnju temu.
Da mi je netko ispričao tek natuknice iz njegove biografije... ja bih brzopleto zaključila: „Bio je to lik koji je okretao kapute kako su vjetrovi puhali....“ No čitajući razgovor s njim skužila sam kako mu je uspjelo ostati živ u svim tim zatvorima i što je bio razlog tom cjeloživotnom traženju i promjenama.
Sve političke lidere i vođe, sve sisteme kroz koje je prošao i preživio imao je samo jedno jedino mjerilo: ODNOS PREMA NARODU. Na taj način ih je procjenjivao i napuštao ih kad bi spoznao prijevaru.
Prenijet ću dio teksta u kojemu ističe kako ga teorija i knjiga ne mogu upoznati s istinom, kao što je može osjetiti u neposrednom dodiru s narodom:

“Zanimala me i Evropa, nakon Prvog svjetskog rata ja sam zaključio da je Evropa kontinent koji tone, a dolaze drugi - Rusi, Amerika, Kina. Interesiralo me kako će Evropa to preživjeti, a posebno kako to da njemački narod koji je dao jednoga Kanta, jednoga Goethea, Hegela, Marxa, da sada ovako fanatično, slijepo slijedi jednog takvog intelektualnog mediokriteta kakav je Hitler. Problem odnosa njemačkog naroda i Hitlera mene je strašno interesirao. Kako je to moguće? Mislio sam da moram otići u Berlin da tamo na licu mjesta pokušam to shvatiti. Jer ja imam tu osobinu da jedan narod, jednu situaciju već u zraku shvatim. Izdaleka, po knjigama, ja teško shvaćam, trebam doći među narod, među ljude, i odmah atmosferu osjećam, kud što ide, kako misli itd.“

Bio je vrlo obrazovan, od mladosti uključen u politiku, poznavao je ljude po cijelom svijetu, svih svjetonazora..... no sebe je doživljavao dijelom naroda i to mu je spašavalo glavu. Uvijek se izvlačio spletom sretnih okolnosti u kojima bi se pojavili neki ljudi iz naroda... s kojima je robovao, čuvao ovce, školovao se ili nešto treće. Do samog kraja se osjećao jednim od nas.... iako je u mnogo čemu odskako od prosjeka.

Već neko vrijeme sa čuđenjem gledam kako se neki ljudi drugima obraćaju s visoka, ističući sebe, ponižavajući sugovornika i narod općenito.
Tom ponašanju je žarište politika.... u zadnja dva desetljeća. Sve je krenulo sa „stokom sitnog“ zuba, kako nas je nazvao naš prvi predsjednik, a onda se poput infekcije počelo širiti cijelom političkom scenom i šire.

Primjećujem da sve više ljudi o narodu govori i piše kao o stranom tijelu... s gađenjem, prijezirom... kao o nekoj stranoj grupaciji kojoj ne pripada.
Teško je dokučiti kakve argumente neki ljudi nude sami sebi da bi se osjećali tako izvan naroda.... ali je činjenica da smo okruženi Sheldonima.... genijalcima, koji ne prezaju svima oko sebe poručiti kako su pametniji i bolji od ostalih.
Nismo svi isti i ne znaju i ne mogu se baš svi snaći u ovakvim burnim društvenim promjenama. Razlikujemo se po dobi, mentalitetu, obrazovanju, zadatim fizičkim i psihičkim mogućnostima.
I svi smo dio tog naroda. I onaj najmanji i najslabiji je neobično važan...i zato je važno osjećati se dijelom te cjeline i razumjeti koliko je svaki kotačić važan za taj veliki mehanizam.
Svi oni koji narod gledaju s visoka u velikoj su opasnosti. U biti su žrtve svog izdizanja i odvajanja od naroda... jer stanuju u balončiću od sapunice.... koji je nastao iz zapjenjenog ega.
Ma kakve talente posjedovali i neke druge karakteristike koje nas možda izdižu od prosjeka to nas ne čini boljima..... jer nitko od nas ne zna i ne može sve. Svi trebamo jedni druge....

Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)